>

novosti logo

Kronika Kronika

Igraonice za ulazak u društveni život

Dječje igraonice u Lici kao plod projekata grupa građana: Osim u Srbu, igraonica ispunjena smijehom i igrom djeluje u Donjem Lapcu, mjestu koje također nema organizirani vrtić

Božićni i novogodišnji dani vrijeme su malih i velikih želja, djece i odraslih. Vrijeme je to težnji za neostvarenim snovima i planova za sljedeću godinu. Umjesto pametnih telefona, tableta, sprava koje su se pretvorile u dječje igračke modernog doba, grupica djece iz Srba želi samo jedno: da se i sljedeće godine druže u svojoj igraonici koja im puno znači.

Skromne su to želje za djecu daleko od civilizacije koji svoje djetinjstvo grade čak i bez DVD uređaja, u zabačenim seoskim domovima do kojih se snježnim danima ne može ni probiti. Njihov društveni život svodi se samo na obiteljski dom, bez dječje graje po selu i uz staračku svakodnevnicu, ispunjenu teškim preživljavanjem i besparicom svake vrste.

Po selima djeca nemaju vršnjaka i nemaju kontakte sa djecom. Oni su presretni kada dođu u igraonicu jer se tu viđaju sa djecom - Rajka Rađenović iz udruge Eko Una.

Dječja igraonica u Srbu zato im je pravo gnijezdo igre i druženja u kojem se redovno, svakog dana okuplja osmero djece iz Srba i okolnih sela, u dobi od tri do šest godina. Priliku za druženje imaju i mlađa djeca, jasličkog uzrasta, ali oni u igraonici mogu boraviti samo uz prisustvo roditelja. Igraonica je plod uspješnog projekta kojeg je aplicirala grupa građana iz Srba okupljena u lokalnoj udruzi Eko Una. Prvo je djelovala u okviru evropskog projekta financiranog iz pristupnih fondova EU, IPA fonda prekogranične suradnje sa BiH. Nositelj projekta bila je udruga ‘Žene sa Une’ iz Bihaća, dok je s hrvatske strane partner na projektu, koji je trajao od aprila 2013. do aprila 2014. godine, bila osim Eko Une, i Ženska grupa iz Donjeg Lapca.

Kako ne bi prekidali dječje bezbrižne igre i radosti, civilne udruge potrudile su se prvo aplicirati trogodišnji projekt igraonice na adresu Ministarstva socijalne politike i mladih. Osim u Srbu igraonica ispunjena smijehom i igrom djeluje u Donjem Lapcu, mjestu koje također nema organizirani vrtić za najmlađe članove zajednice.

- Između završetka evropskog projekta i početka projekta financiranog od Ministarstva imali smo nekoliko mjeseci prekida. Ali da ne bismo djeci prekidali njihove radosti i sreću druženja, u pomoć nam je priskočila i lokalna samouprava u Gračacu i Donjem Lapcu. Tako da se u kontinuitetu igramo svakog dana i nadamo se da će tako biti sve do 2017. pa i nadalje. Moramo se zahvaliti na velikoj pomoći osnovnoj školi u Gračacu koja nam je ustupila prostor u područnoj školi u Srbu i omogućila nam besplatnu struju, vodu i grijanje u hladnim mjesecima, navodi predsjednica Eko Une Tanja Ristović. Dok igraonica u Srbu okuplja 16-oro djece tokom godine, u Donjem Lapcu u igraonici se druži 25-oro djece predškolskog uzrasta.

- Pokušavamo da našoj djeci osiguramo sretnije djetinjstvo približno njihovim vršnjacima iz drugih, razvijenijih krajeva. Želimo da što sa manje polazišnih razlika jednog dana odu iz svog rodnog mjesta. Po našim selima ta djeca nemaju svojih vršnjaka, i u suštini nemaju kontakte sa djecom. Oni su presretni kada dođu u igraonicu jer se tu viđaju sa djecom. I mi smo presretni jer imamo priliku pratiti kako ta djeca odrastaju u našim obiteljima i sadašnjim seoskim zajednicama, ali isto tako rješavamo detektirane probleme djece koja teško izlaze iz obitelji i putem zajedničke igre učimo ih osnovnim stvarima i radimo na njihovom samopouzdanju, otvorenosti i komunikativnosti prema okolini, navodi Rajka Rađenović iz udruge Eko Una. Igraonice u Srbu i Donjem Lapcu pohađaju djeca srpske i hrvatske nacionalnosti. Kao i sva djeca raduju se djedu Božićnjaku ili djeda Mrazu kojima su pisali pisma sa svojim željama. I već tjednima svakodnevno pričaju o djedi sa bradom i poklonima koji dolazi izdaleka i pitaju da li kruži gore sa svojim saonicama, kada će doći do njih, hoće li darove podijeliti samo dobroj djeci, hiljadu i hiljadu pitanja….

Čekajući djeda Mraza, petogodišnja Andrea pod novogodišnjom jelkom želi lutkicu u kolicima da je može vozati po dvorištu, a životna želja joj je da postane sirena i živi u vodi. Sara voli životinje; poželjela je da joj djed Mraz donese plišane mace i sanja da postane princeza ili balerina. I njena prijateljica Tara želi plišane mace i zeke jer su joj se njene pokvarile, a sebe jednog dana vidi kao frizerku koja uljepšava svoje prijateljice.

Niko obožava dinosaure, gumene ili plastične, i želi da bude nešto u budućnosti, kaže, možda vojnik. Novu Godinu i Božić provest će u toplini svog doma, sa mamama i tatama. Osim šarenih paketića, njima su za poklone dovoljni samo osmijesi i zajedničko druženje. Svim malenima: Miji, Antoneli, Dimitriju, Davidu, Andreji, Niki, Sari i Tari u igraonici je divno što dokazuju i njihova presretna lica. Druže se, igraju se u kutiću sa lutkama, u dječjoj kuhinji, zajedno crtaju, modeliraju. Zajedno su izrađivali nakite. Kuglice i razne ukrase po njihovoj ideji i mašti kačili su na bor. Plesali su i pjevali. Prizivali djeda Mraza i ono što sva djeca svijeta vole, a posebno lička, da im dani veselja i želja budu ispunjeni i snježnom bjelinom. Bez grudanja, valjanja i trčanja, pravljenja snješka, sanjkanja, za ovu djecu je zima kao da je nije ni bilo. Ali vole oni i sportske aktivnosti u dvorani: kolut naprijed, neki i kolut nazad, igre sa loptom, graničara, sve im to ispunjava vrijeme u igraonici.

1/2