Nedjeljni skup održan u centru Varšave povodom obilježavanja 100. godišnjice obnove nezavisnosti Poljske okupio je više od 200.000 ljudi, među kojima je bio priličan broj pripadnika ultradesničarskih skupina, ne samo iz te države, nego i iz drugih dijelova Europe, koji su marširali zajedno s vodećim poljskim političarima.

Premda se takav scenarij mogao predvidjeti s obzirom da je zbog prošlogodišnjeg okupljanja na kojem su se otvoreno širile fašističke i ksenofobne poruke liberalna gradonačelnica Varšave Hanna Gronkiewicz-Waltz donijela odluku o njegovoj zabrani, Vrhovni sud je u posljednjem trenutku zabranu ukinuo i omogućio nesmetan marš. Tako su se u nedjelju u Varšavi miješale zastave Solidarnosti s onima talijanskih i slovačkih profašističkih skupina, kao i poljskog Nacionalnog radikalnog kampa čiji su pripadnici i lani, kada je na maršu bilo 60.000 ljudi, nosili transparente s natpisima poput ‘Bijela Europa, Europa mora biti bijela’, ‘Molite za islamski holokaust’ i ‘Katolička Poljska, ne sekularna’, dok je ove godine dominirao ‘Smrt neprijateljima domovine’.

Komentirajući marš, Damir Agičić, profesor povijesti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, kaže za Novosti da nikako ne može biti dobro da se na takvom skupu okupilo toliko ljudi, posebno onih mlađe dobi.

- Gradonačelnica je donijela odluku da se skup ne dopušta, ali je sud njenu odluku poništio i omogućio održavanje manifestacije. Istina je da je marš organiziran povodom obilježavanja 100. godišnjice nezavisnosti, ali morali su znati da će cijela priča biti izokrenuta u pravcu koji sasvim sigurno nije dobar. Nije i ne može biti dobro takvim inicijativama pružati bilo kakvu podršku i zajedno s njima stajati u koloni – kaže Agičić.

U koloni su, naime, uz neofašiste bili i poljski predsjednik Andrzej Duda, kao i premijer Mateusz Morawiecki čime je vladajuća stranka Pravo i pravda (PiS) otvoreno dala legitimitet ekstremističkim skupinama koje zagovaraju radikalne ideologije zbog čega je Poljska, uz Mađarsku, postala negativni primjer toleriranja i podržavanja takvih stavova i to usprkos načelnom ograđivanju od antisemitizma.

- Očito smatraju da bi ako se suprotstave takvim manifestacijama izgubili dio glasova. Odgovorni političari trebali bi imati hrabrosti otvoreno reći da tako ne može i da se slična okupljanja ne smiju dopustiti – objašnjava Agičić.

Na pitanje može li se situacija u Hrvatskoj usporediti s onom u Poljskoj, Agičić odgovora da je stanje u Hrvatskoj ipak bolje.

- Prije godinu i pol, dvije imali smo priliku vidjeti u kojem pravcu smo mogli otići. Srećom, taj trend se zaustavio. Ono što smo imali u vrijeme premijera Tihomira Oreškovića i prvog potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka išlo je točno u tom pravcu. Sjetite se da je potpredsjednik Sabora Ivan Tepeš bio u onoj gomili koja je išla prema Vijeću za elektroničke medije. Dakle, imali smo slične manifestacije, ali na sreću samo privremeno. Nadam se da će naši političari imati dovoljno hrabrosti i odgovornosti da slične stvari ne dopuštaju. Bez obzira što političarima svašta može prigovoriti, rekao bih da Hrvatska danas stoji bolje od Poljske - zaključuje Agičić.