>

novosti logo

Kuda ide HDZ?

Pretvaranje HDZ-a iz pokreta u stranku pomoglo bi i promjeni Hrvatske, ali preduvjet da bi u tome uspjeli je čišćenje vlastitih redova od klijentelizma. Taj proces se još uvijek ne vidi, a i kada počne trajat će dugo, kaže profesor Stevo Đurašković povodom skorih izbora u toj stranci

Premda je iz HDZ-a bilo najava da će se unutarstranački izbori održati tek nakon parlamentarnih, vodstvo stranke je prelomilo i donijelo odluku da se čelništvo stranke ipak bira već 15. ožujka. Tumačenja takve odluke su različita. Jedni tvrde da se predsjednik i HDZ-a i Vlade Andrej Plenković žuri kako ne bi ostavio dovoljno vremena unutarstranačkoj opoziciji da se homogenizira, dok je po drugima razlog dodatno Plenkovićevo učvršćivanje vlasti, najprije u HDZ-u, a potom i u državi. Usprkos Pirovoj pobjedi na europskim izborima i porazu na predsjedničkim, Plenković je siguran da će pobijediti na parlamentarnim, ali za to mu je nužna čišća situacija u stranci koju svako malo pogodi neki skandal poput ovog zadnjeg s imovinskim karticama (bivšeg) ministra zdravstva Milana Kujundžića.

Da je siguran u pobjedu dokazuje zadnjih tjedana provodeći vikende u svojevrsnoj predizbornoj kampanji, tražeći bezrezervnu podršku HDZ-ovaca i upozoravajući preko svojih ministara na nužnost stranačkog jedinstva. U javnosti se spekulira da će mu zamjenik biti ministar branitelja Tomo Medved – kojeg je poveo u ponedjeljak na komemoraciju u Auschwitz ili Ivan Anušić, voditelj neuspješne kampanje Kolinde Grabar Kitarović, obojica bivši branitelji i ljudi puno bliži desnim krugovima nego Plenković čime bi zapušio usta kritičarima da stranku gura previše ulijevo. Kandidaturu je najavio i ministar Oleg Butković, koji bi zajedno s još jednim ministrom Darkom Horvatom navodno trebao biti potpredsjednik.

Međutim, ne sjedi ni opozicija skrštenih ruku pa se okupio do jučer teško zamisliv trojac s HDZ-ove desnice – Miro Kovač (nada se biti predsjednik HDZ-a), Davor Ivo Stier (potpredsjednik) i Ivan Penava (zamjenik) – s namjerom da sruši Plenkovića i HDZ vrati Tuđmanu, ma što to zapravo značilo.

Pitali smo profesora sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Stevu Đuraškovića, inače jednog od recenzenata Stierove programatske knjige ‘Nova hrvatska paradigma‘, što bi značila njihova pobjeda ne samo za HDZ, nego i za Hrvatsku, kao i da li bi se država pod vlašću ovog trijumvirata zapravo vratila na vrijeme Tomislava Karamarka kada je bilo jasno poručeno da se različito razmišljanje od proklamiranog desno-konzervativnog u javnosti neće tolerirati.

- Od njih trojice jedino Stier ima konzistentnu ideološku politiku koju je napisao u ‘Novoj hrvatskoj paradigmi‘ pa u tom svjetlu njihovo okupljanje vidim kao pokušaj da zajedno pariraju Plenkoviću. Ostala dvojica – i Kovač i Penava – ideološki su ispražnjena. Penava se bavi isključivo traženjem ratnih zločinaca, a što Kovač točno hoće meni nije potpuno jasno – kaže Đurašković.

Pozdravlja, kako kaže, želju da se HDZ promijeni, jer je to, naglašava, preduvjet da se promijeni i Hrvatska.

- HDZ se, kao najveća hrvatska stranka s najširom stranačkom mrežom, konačno treba iz pokreta pretvoriti u stranku. Upravo je o tome pisao Stier ističući da HDZ kao stranka političke protivnike neće gledati kao neprijatelje, kao što radi sada, nego kao suparnike. HDZ-ovci moraju prestati gledati na državu kao na svoje blago koje su oni stvorili pa je njihovo vlasništvo. Trebaju postati normalna stranka demokršćanskog narodnjačkog svjetonazora. Ali da bi u tome uspjeli moraju prije toga očistiti stranku i riješiti se klijentelizma. Taj proces se još uvijek ne vidi, a i kada počne trajat će dugo – kaže Đurašković.

Govoreći o Stieru, ističe da je i on odustao od onoga što je napisao u knjizi kad je dao potporu Željki Markić i njenom konzervativnom pokretu. Njegova želja da se odustane od koalicija s ideološki udaljenim strankama je legitimna, ali podrška Željki Markić daleko je od onoga što je on zagovarao u knjizi u kojoj se zalagao za percipiranje pluralizma, a U ime obitelji želi drugima nametnuti svoju volju, zaključuje Đurašković, ističući da je promjena nužna, ali i daleka.

1/1