Ministar branitelja Tomo Medved pozdravio je u kolovozu ratnog zločinca Mirka Norca na obljetnici akcije Medački džep. Potom je na groblju u ličkom Vagancu sudjelovao u komemoriranju ustaša i domobrana, koji su nazvani ‘domoljubima’. Na drugom kraju Hrvatske, u Selcu kraj Crikvenice, došlo je do pobune redovnih posjetitelja kampa Uvala Slana jer je koncesiju dobila tvrtka s najgorom ponudom, osnovana jedan dan prije završetka natječaja. Pobunili su se i prosvjetni radnici, nakon što je obznanjeno da bi u narednim natječajima za školske ravnatelje branitelji mogli imati veće šanse, kao što ih imaju na natječajima za učitelje. Konačno, mediji su otkrili da ratni zločinac Tomislav Merčep iz zatvora odlazi na rehabilitaciju u toplice. Izuzev reafirmacije Norca u javnom prostoru, koja je odurna, ali ipak samo simbolička gesta, sve druge priče povezuje činjenica da su uzrokovane sadržajem Zakona o pravima hrvatskih branitelja. Najgoroj ponudi dodijeljena je koncesija jer se vlasnik tvrtke pozvao na braniteljski staž, ustaše su pokopani uz državne počasti temeljem zakonskih propisa, Merčep je boravio u toplicama jer ga se kao branitelja ne smije diskriminirati, baš kao ni veterane u obrazovnim natječajima. Opisane epizode valjalo je navesti jer više od ičega ilustriraju narav i smisao spomenutog zakona te njegovih prošlogodišnjih dopuna. Te su priče dokaz potpunog oživotvorenja braniteljskih zahtjeva zbog kojih je 2014. podignut šator ispred Ministarstva branitelja. Jer apologija ratnih zločinaca, njihovo zakonito relaksiranje u lječilištima, ustaški revizionizam i ostvarivanje bestidnih materijalnih prava mjera su onog famoznog ‘digniteta branitelja i Domovinskog rata’ zbog kojeg su veterani ustali protiv SDP-ove vlasti.

Zahvaljujući financijskoj podršci Medvedova ministarstva hoz Jazovka je povodom prošlogodišnje komemoracije obznanio da su ustaše ‘viteški i mučenički branitelji Doma i Naroda’, odnosno ‘obrambeno-osloboditeljski ratnici’

Višemjesečni prosvjed u kojem su širili mržnju i prijetnje prema lijevom centru, ljudskopravašima, srpskoj manjini, medijima i njihovim regulatorima, Medved je kao sudionik svojevremeno nazvao ‘dostojanstvenim, jedinstvenim mirnim prosvjedom u novijoj hrvatskoj povijesti’. S takvim odnosom prema stvarnošću imenovan je ministrom hrvatskih branitelja, dobivši mandat da utjeruje spomenuto ‘dostojanstvo’ u kosti cjelokupne hrvatske javnosti. Zahvaljujući vladi Andreja Plenkovića ideologija šatora postala je materijalni i svjetonazorski temelj jednog vladinog resora.

Dobili su tako prošlogodišnje izmjene zakona koje, pored opisanih beneficija, osiguravaju posebne naknade za nezaposlene branitelje. Snižava im se i dobna granica za odlazak u mirovinu, a oni koji žele moći će raditi uz primanje mirovine. Stotinama, ako ne i tisućama branitelja otvara se pravo da traže status ratnih vojnih invalida. Očekuje se, pored toga, drastično povećanje broja običnih branitelja jer će taj status, uključujući i brojne povlastice, dogodine dobiti veterani Hrvatskog vijeća obrane (HVO) iz susjedne Bosne i Hercegovine. Do 2025. rashodi za braniteljsku populaciju dosegnut će 8,3 milijarde kuna, a Vlada zasad odmahuje na preporuke Evropske komisije koja je upozorila na drastičnu diskrepanciju između socijalnih prava branitelja i obične populacije.

Iako nije uglavljena u Ustav, na čemu branitelji i dalje inzistiraju, materijalna im je baza takoreći osigurana. Ono na čemu se, međutim, jednakim intenzitetom radi je i duhovna nadgradnja. U tom kontekstu, recentna najava prosvjeda u Vukovaru nimalo se ne razilazi s dosadašnjim tumačenjima braniteljskih aktivnosti iz resornih priopćenja, ali i sadržajem zakona i podzakonskih akata za koje je zaduženo Medvedovo ministarstvo.

Odavno je ‘istina o Domovinskom ratu’ kovanica za zapjenjeno traženje neprijatelja u javnom prostoru, u medijskom sadržaju, filmovima, kazališnim predstavama ili javnoj radioteleviziji. Cementiranje te ‘istine’ sastavni je dio Zakona o pravima hrvatskih branitelja, baš kao i famozna Deklaracija u Domovinskom ratu, koja lažno tvrdi da Hrvatska nije izvršila agresivni i osvajački rat prema bilo kome, dok u isto vrijeme u ‘branitelje’ uvrštava pripadnike HVO-a, HDZ-ove paravojne postrojbe koja je ratovala u susjednoj zemlji. Osim što se u javnosti povremeno pojavi informacija da rade na pokušaju zaustavljanja nepoćudnih filmskih uradaka, na promociji ratnih zločinaca ili na prijetnjama novinarima koji negativno pišu o njihovim aktivnostima, ministarstvo ili čelnik tog resora na istim temeljima redovito raspisuju natječaj ‘Promicanje vrijednosti Domovinskog rata’ putem kojeg dodjeljuju više od pet milijuna kuna braniteljskim udrugama za njihove aktivnosti.

Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi, jedna od ključnih organizacija koja stoji iza vukovarskog prosvjeda, dobila je tako 132 tisuće kuna za ‘suradnju veteranskih udruga na međunarodnoj i državnoj razini u svrhu promicanja vrijednosti Domovinskog rata’. Zadnjih smo tjedana imali priliku posvjedočiti da se ‘vrijednost Domovinskog rata’ koju promoviraju o trošku resornog ministarstva odnosi na zahtjev za iskazivanjem lojalnosti srpskih manjinskih zastupnika. Slično je, ako ne i identično, s većinom drugih udruženja. Hrvatski generalski zbor, navedimo još jedan primjer, iz istog natječaja dobiva 100 tisuća kuna za ‘Nacionalni program edukacije o Domovinskom ratu’ koji se sastoji od predavanja na kojima umirovljeni generali u školama veličaju, između ostalih, Mirka Norca.

Medvedov resor ne kreira pritom sadašnjost i budućnost samo na temelju jednoobraznog tumačenja događaja od prije tri desetljeća. S istim ciljem obuhvatili su i razdoblje od prije 70 godina. O Povjerenstvu za istraživanje, uređenje i održavanje vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja Novosti su pisale u više navrata. Projekt je pokrenut za vlade Zorana Milanovića s ciljem iskapanja i mapiranja žrtava spomenutog povijesnog perioda. Za vrijeme HDZ-a radovi su značajno pojačani, pa je i sve više grobišta na kojima Medved ima priliku da se pokloni ubijenim pripadnicima ustaške vojske.

Između ekshumacije i adoracije, ministarstvo je prionulo i ekstenzivnim radovima u kojima se pohod na grobove suradnika nacističkih okupatora sve više čini društveno poželjnom gestom. Jer put od ubojica do branitelja ustašama je ponajviše raskrčio baš ovaj resor. Samo u zadnje dvije godine to je ministarstvo subvencioniralo i legitimiralo više otvorenih filoustaških projekata nego bilo koja druga državna institucija u suvremenoj hrvatskoj povijesti. Putem natječaja ‘Sudionici i stradalnici Drugog svjetskog rata’ subvencije su, među inim, dobili Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, Hrvatski obredni zdrug Jazovka, Hrvatski domobran – Udruga ratnih veterana Hrvatske, nešto što se zove Udruga Hrvatski križni put – Središte za istraživanje komunističkog totalitarizma i njegovog nasljeđa te Hrvatska družba povjesničara Dr. Rudolf Horvat.

Zahvaljujući financijskoj podršci Medvedova ministarstva, glavni urednik glasila Hrvatski domobran napisao je da su u istoimenoj udruzi ‘ponosni na NDH i na sve što je udarila u svoje temelje’ te da je ‘10. travnja bilo bačeno najviše cvijeća na Hrvatske ulice u cijeloj njenoj povijesti’. Zahvaljujući financijskoj potpori Medvedova ministarstva, Hrvatska družba povjesničara Dr. Rudolf Horvat izdala je knjigu i pokrila troškove promocije na kojoj je u travnju ove godine član udruge i suautor knjige Stjepan Štimac ustvrdio da su ‘sve jame koje su pune Hrvata i dalje pune, dok niti jedna koje su Hrvati navodno napunili Srbima ni najmanje ne svjedoči u korist službene priče, odnosno nema kostura’. Zahvaljujući financijskoj podršci Medvedova ministarstva, Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac prionulo je ‘otkrivanju istine o logoru Jasenovac’, što je posljedično dovelo do negiranja ustaškog udjela u holokaustu i genocidu. Zahvaljujući financijskoj podršci Medvedova ministarstva, HOZ Jazovka je povodom prošlogodišnje komemoracije obznanio da su ustaše ‘viteški i mučenički branitelji Doma i Naroda’, odnosno ‘obrambeno-osloboditeljski ratnici’ koji su se borili u ‘obrambeno-osloboditeljskom ratu’ za NDH, zbog čega im Republika Hrvatska treba zajamčiti ‘pravo na časnu istinu’, zatraživši u istom pozivu oslobađanje Hrvatske od ‘laži srbijanskih i takozvanih antifašističkih velesrba o ustaškim logorima – pa tako i o Jadovnu kao nadomjestku za raskrinkani Jasenovac’. Ministarstvo je pored toga ušlo u partnerstvo s udrugom biskupa u miru Mile Bogovića oko izgradnje ‘Svehrvatskog groba’ u kojem bi na Krbavskom polju, podno Crkve hrvatskih mučenika, bile ukopane ekshumirane kosti ‘žrtava komunizma’.

Ministarstvo dakle plaća proustaške organizacije, povjesničare, nadripovjesničare i amatere da istražuju zločine partizana i umanjuju ustašku zločinačku narav, veličaju NDH, pretvaraju ustaše u hrvatske vojnike, hrvatske vojnike u branitelje, a branitelje u hrvatske mučenike, dižući im potom adekvatne ‘svehrvatske’ spomenike. Na kraju tog puta Medvedu ne preostaje ništa nego da položi vijence i održi prigodnu besjedu, uz službeno pokroviteljstvo Ministarstva branitelja, odnosno Hrvatske vlade.

Kao što se može vidjeti, bujanje filoustaškog revizionizma nije posljedica njegovog ‘horizontalnog’ širenja kroz rad opskurnih organizacija. Udar na povijest odvija se uz političko i financijsko pokroviteljstvo na političkom centru – dapače, izvršnoj vlasti – i to kroz instituciju koja je osnovana da se brine o braniteljima. U takvom kontekstu sponzoriranje spomenutih udruženja daje sugestivni ideološki sloj suvremenim stremljenjima rukovoditelja spomenutog vladinog resora. Sagleda li se u totalitetu, društvo koje zaziva u svojoj je srži nemoralno, primitivno, isključivo i banalno. Ono mrzi i prezire neistomišljenike, laže o prošlosti i sadašnjosti, bruseći ekstremizam za naredne podvige. Utoliko se relativno svježe beneficije braniteljima ne trebaju gledati tek kao HDZ-ova nagrada za dosadašnje zasluge, nego i kao subvencioniranje budućih nasrtaja na opoziciju, manjine, kritičko promišljanje, kulturu, obrazovanje i demokraciju u cijelosti. Sve je to, valja zapamtiti, omogućio ‘umjereni’ premijer Andrej Plenković.