Mjesni odbor Gornji Sjeničak - Utinja nalazi se u sastavu Grada Karlovca, jedan je od većih mjesnih odbora po površini i od centra grada se nalazi nekih četrdesetak kilometara. Područje je uglavnom nenaseljeno i prema slobodnoj procjeni, u oko 150-200 domaćinstava sada živi oko 350-400 ljudi. Doduše, na internetskim stranicama Grada Karlovca, temeljem popisa stanovništva iz aprila 2011. godine, stoji da u tom mjesnom odboru živi 808 stanovnika i da je u birački spisak upisano njih 714. Nažalost, u nepune četiri godine taj se broj gotovo prepolovio. Prije rata na tom području je bilo oko 900 domaćinstava i više od tri hiljade stanovnika, a sam Gornji Sjeničak je imao više od 900 stanovnika.
Iz ovih podataka može se zaključiti da je povratak po sadašnjem stanju ostvaren sa tek deset posto. Nekadašnje mjesne zajednice Gornji Sjeničak i Utinja su sada spojene u jedan mjesni odbor, a ljudi kažu da je to učinjeno nespretno pa je sada taj novi mjesni odbor razbacan, od naselja Utinja i Brda sela, do Vlajnić brda, Kljajić brda, Male Trepče, Stamenkovića do Muljaca pa koritom Male Utinje do Dokmanovića, pa do Udbine i ponovo natrag do Utinje.
Sav prostor sada je uglavnom lovište i vrlo se malo zemlje obrađuje, a prije se obrađivalo i preko 70 posto površina. Sada je sve uglavnom zaraslo, a kroz nekoliko godina sve će se pretvoriti u šumu. Ljudi žive od socijalne pomoći, neki imaju i penzije, koje su uglavnom vrlo skromne. Obrade nešto zemlje oko kuće, tek za vlastite potrebe kako ne bi morali baš sve prehrambene artikle kupovati, uzgoji se poneka svinja, nešto peradi i to je uglavnom sve. Vratili su se uglavnom stariji ljudi da svoje zadnje dane prožive u rodnom kraju. Tek je par domaćinstava gdje ima nešto mlađih koji pokušavaju na različite načine preživjeti i bave se raznim poslovima i poljoprivredom, ali postojane aktivnosti nema. Nema više otkupa mlijeka, stočarstvo je vrlo slabo i mali je broj stoke. Oni koji je i imaju suočavaju se sa problemom otkupa mlijeka, neisplatama i niskim otkupnim cijenama. Obnova također nije uspjela jer je obnovljeno tek nekoliko kuća i to zahvaljujući međunarodnoj zajednici i raznim humanitarnim organizacijama. Niz je neobnovljenih i razrušenih kuća.
Dovoljno je pogledati samo kako izgleda nekadašnja osnovna škola Hasan Kikić u Gornjem Sjeničaku. Nema ni putokaza za Gornji, Donji ni Lasinjski Sjeničak, pa je u problemu putnik koji dobro ne pozna ovaj kraj. Inače, tabla za Gornji postavljena je u Donjem Sjeničaku, dok tabli za sela i zaseoke nema. Dalje od obećanja se nije otišlo, iako i grad pa i sam mjesni odbor imaju novac na računu za tu namjenu. Zato su stanovnici sami, na drvenim tablama, napisali imena naselja.
Do sada je ipak napravljeno pet trafostanica pa je snabdijevanje strujom dobro, a u planu je i asfaltiranje lokalnih puteva. Putevi su bili uglavnom dobro održavani i nasipani kamenjem ali ovogodišnje bujice su odnosile dijelove nasipanih puteva i treba ih ponovo sanirati, a jedino pravo rješenje bi bilo njihovo asfaltiranje. U posebno su lošem stanju putevi do groblja kojih samo u Gornjem Sjeničaku ima 20, a svi su zemljani pa kod kiša postaju neprohodni. I Za uređenje tih prilaznih puteva postoje obećanja gradskih vlasti, no zbog lošeg vremena to do sada nije učinjeno.
