Vijeće Županijskog suda u Rijeci, kojem je predsjedavala sutkinja Ika Šarić prvostepeno je oslobodilo Marka Carevića iz Gornjeg Sjeničaka optužbe za ratni zločin protiv civilnog stanovništva po komandnoj odgovornosti. Njega se teretilo da je kao komandir voda u četi Teritorijalne odbrane Gornji Sjeničak Vojske SAO Krajine, naredio pripadniku svog voda, sada pokojnom Đuri Vlajniću, da ubije zarobljenog civila Ivana Grgića (83).
Pošto je ovaj to odbio, Carević je bio optužen da je isto naredio dvojici drugih pripadnika svoga voda, Ljubanu Linti (62) i sada pokojnom Miliću Basari. Bilo je to početkom oktobra 1991. u mjestu Kablar s desne strane rijeke Kupe, na Kordunu. Tokom suđenja je za prvooptuženog Carevića utvrđeno da nisu iznijeta ključna svjedočenja koja bi potvrdila da je optuženi doista naredio ubojstvo civila. Sutkinja je u obrazloženju presude navela kako su dvojica krunskih svjedoka tokom istrage u Državnom odvjetništvu teretili Carevića, ali tome nisu prisustvovali njegovi advokati. Jedan od dvojice krunskih svjedoka je umro prije početka suđenja, pa ga branioci nisu mogli unakrsno ispitivati te se njegov iskaz nije smio koristiti tokom suđenja iz procesnih razloga. Pored toga, više desetaka saslušanih svjedoka u Karlovcu, Rijeci i Beogradu su tvrdili da Carević nije naredio ubojstvo civila pa je sudsko vijeće smatralo da optuženi ne može biti osuđen na temelju svjedočenja jednog svjedoka optužbe.
Postoji mogućnost da se odvjetništvo žali Vrhovnom sudu na oslobađajuću presudu pa Carević i njegov advokat Ljubiša Drageljević nisu željeli ništa komentirati, a obrazloženje presude nisu dobili.
Carević se iz izbjeglištva vratio 2005., a uhapšen je i optužen za ratni zločin nakon osam godina, 2013. Bio je aktivan pripadnik srpske zajednice u Mjesnom odboru Gornji Sjeničak-Utinja, bio je na nekoliko funkcija, a branio se sa slobode položivši više od 400 hiljada kuna kaucije, založivši cijelo imanje. U dva mandata je bio predsjednik Mjesnog odbora Gornji Sjeničak-Utinja kao član HNS-a, ali je nakon podizanja optužnice izbačen iz stranke.
Za ovaj zločin sutkinja Šarić je na deset godina zatvora u istom procesu u odsutnosti osudila Ljubana Lintu koji je nedostupan i živi u Srbiji. Svjedoci su tvrdili da su se ovim ubojstvom ‘hvalili’ i Linta i pokojni Basara, a tko je stvarno ubio starca zna jedino Linta, koji ga je zajedno s Basarom trebao provesti u komandu čete TO Gornji Sjeničak Vojske SAO Krajine.
