>

novosti logo

Kronika Kronika
Piše Anja Kožul

Nismo ograđeni zidom

Znamo kako se mnoge EU-članice odnose prema ljudskim pravima. Rijeka nije ograđena zidom i sve se to prelijeva u naše dvorište, kaže Damir Radović, predsjednik riječkog pododbora SKD-a Prosvjeta

Kako komentirate nedavna događanja u Rijeci koja su pokrenula proteste tamošnjih nogometnih navijača?

Iz pozicije mirovnog aktivista, mogu reći da su događanja koja su pokrenula prosvjed Armade, samo podsjetnik na to koliko je mir krhka tvorevina te da nam je mirotvorstvo potrebno i 25 godina nakon rata.

Je li događaj na relaciji Škalamera - Arsić podijelio ljude u gradu?

Ne bih rekao da ih je podijelio u samom gradu, ali se na društvenim mrežama stvorio front korisnika koji se međusobno dosta žustro uvjeravaju u ispravnost vlastitih stavova, ne libeći se pritom vrijeđanja po svim osnovama, ne samo nacionalnima. To dodatno sužava ionako skučen prostor dijaloga.

Odnedavno se, kao predsjednik Prosvjetina pododbora, još aktivnije bavite srpskom zajednicom Rijeke: kakva je atmosfera unutar nje?

U suradnji s udrugom Romska budućnost pripremamo tribinu pod nazivom ‘Muka različitosti’, a povod joj je incident prilikom kojeg je jedna romska obitelj bez povoda i objašnjenja izbačena iz H&M-ovog dućana; organizirat ćemo i jednu na temu ubojstva Radivoja Petkovića na Viškovu. Ta će događanja biti prilika da se osjeti atmosfera unutar manjinskih zajednica, kojima je ova godina bila vjerojatno najgora od rata; sam naziv prve zasigurno govori ponešto o aktualnom stanju u tzv. luci različitosti.

Koliko su zapravo zbivanja u posljednjih nekoliko mjeseci narušila imidž Rijeke kao tolerantne i otvorene sredine, drugačije od ostatka Hrvatske?

Od imidža me više zanima koliko je moj grad ugodan kao mjesto za život i što sve pruža svim svojim stanovnicima. Taj imidž, ne mogu promijeniti pijani maturanti koji prizivaju ustaše ili navijači koji urlaju ‘Ubij Srbina’, što naravno ne znači da se ne trebamo pitati zašto to rade. Rijeka se u posljednja tri desetljeća promijenila, dosta ljudi iz moje generacije odlazi odavde uglavnom radi posla i stižu neki novi klinci, ali Rijeka ostaje Rijekom.

Iznenađuje li vas ipak smjer u kojem se grad kreće?

Rijeka prati europske trendove: gledao sam nedavno dokumentarac o slovačkim klincima koji organiziraju vojnu obuku i pripremaju paravojne formacije za slučaj rata s imigrantima. To je potpuno bizarno, ali upozorava na smjer kretanja današnje Europe – znamo kako se istočnoeuropske EU-članice odnose prema ljudskim pravima, da od Slovenije i Češke do Slovačke, Poljske i Mađarske bujaju ksenofobija i islamofobija, nacionalizmi… Rijeka nije ograđena zidom i sve se to prelijeva u naše dvorište. Možda bi pravo pitanje bilo to kako se Rijeka nosi s trenutačnim smjerom cijele Europe.

Što kao Riječanin mislite o potpori Armade jednom svom članu?

Ne smeta me što navijačka grupa a priori stoji uza svog člana; njihov ‘korteo’ do riječkog zatvora također je uobičajen ritual, problem je bio u tome što je Matko Škalamera tad već bio pušten iz pritvora, pa se skup pretvorio u držanje lekcije Novom listu i pravosuđu, a to već izlazi iz okvira podrške i prelazi u politiku. Da je itko sa sličnim žarom istupao nakon ubojstva Petkovića, posebice institucije srpske zajednice, jasno je u što bi se sve to pretvorilo. Pristane li Armada da se pojedinci njome koriste da ušićare pokoji politički poen, to će biti njezin problem; znam, nasreću, da ondje prevladavaju normalni ljudi i nadam se da oni neće dopustiti umatanje krajnje nehumanih poruka u navijačke šalove.

Koliko se inače građani i građanke Rijeke poistovjećuju s tom navijačkom skupinom?

Armada je jedna od energija nastalih osamdesetih prošlog stoljeća, koja se zgusnula u neki kompozitni identitet grada prepoznat u cijeloj bivšoj državi. Primjerice, Let3 na svojoj prvoj ploči ima pjesmu ‘Armada’, podršku novoj energiji grada, novim riječkim klincima. Tada je postojala gomila transparenata na talijanskom jeziku, a Rijeka je bila otvorena drugim kulturnim i supkulturnim utjecajima. Ne pratim toliko nogomet, ali sam odrastao na Srdočima, pa mi je ljubav prema Rijeci i Armadi usađena s prvom loptom koja me pogodila u glavu.

1/1