>

novosti logo

Kronika Kronika

Odavno smo mi u karanteni

Pa ja sam vam, zajedno s par udaljenih komšija i cijelim selom, već dvadeset godina u izolaciji. Nije nama trebao virus. Ipak, nije mi svejedno što se događa i što ljudi po svijetu umiru svaki dan. U našim zabačenim i zaraslim brdima taj vražji virus nema nikakve šanse, kaže Lazo Vojnović iz Balinca, čije riječi ilustriraju nepobjedivi duh Banije i Korduna

Svijetom zavladao virus korona / od Pekinga pa sve do Londona / zato svima savjetujem lijepo / mog savjeta držite se slijepo / sa ženom u stanu zaključajte vrata / pa se drž‘te staroga zanata / a što da se radi u pustoj samoći / nego djecu pravit po danu i noći / poslije svake tame, sunce na vidiku / korona će popravit’ demografsku sliku, pročitao nam je sa zgužvanog papirića što ga nosi u džepu Đuro Martinović zvani Đoko iz Krstinje pod Petrovom gorom. Ta je pjesma njegov odgovor, osobni odušak pred globalnom, naglom promjenom svakodnevnice koju je prouzročila aktualna pandemija uslijed širenja korona virusa. Blokada kretanja prouzročila je probleme i stanovnicima ovog dijela države, ali su se snašli na razne načine.

- Znate, mi Kordunaši i Banijci uvijek bi se nekako snašli u teškim vremenima. Sve nedaće bismo prebrodili, a duhom nismo klonuli. Kad bi zaredali teški dani, humor i neke duboko skrivene kreativne snage izlazile bi na vidjelo. Evo, nisam ni znao da umijem pisati pjesme, a sad mi stihovi dolaze sami od sebe. Ovih dana Civilna zaštita svakodnevno daje preporuke o ponašanju za vrijeme pandemije, pa nek’ se i moja među njima nađe. Ja inače mislim da ovo neće dugo trajati, jer vidim da najbolji naši i svjetski stručnjaci čine sve da zaustave zarazu; po svoj prilici, ovdje u Krstinji će se za Prvoga maja ispeći poneko janje - nada se Đoko. Tumači nam kako je korona u potpunosti promijenila živote ovdašnjih porodica, unatoč tome što imaju hrane za dulje vrijeme. Sada u još manjoj mjeri napuštaju svoje kuće i okućnice, ne nadajući se ni slučajnim posjetiteljima i gostima. Čekaju samo da se stanje smiri, pa da se život vrati u kakvu-takvu ‘normalu’.

S druge strane Petrove gore, u Balincu, živi usamljeni i boležljivi starac Lazo Vojnović, koji već godinama vodi bitku s divljim svinjama, lisicama i jastrebovima što opsjedaju njegov kućerak na kraju sela, tamo gdje završavaju sve staze i puteljci prokrčeni ljudskim rukama i nogama.

- Pitate me za izolaciju i karantenu!?! Pa ja sam vam, zajedno s par udaljenih komšija i cijelim selom, već dvadeset godina u izolaciji. Nije nama trebao virus, odavno smo mi u karanteni. Ipak, nije mi svejedno što se događa i što ljudi po svijetu umiru svaki dan. U našim zabačenim i zaraslim brdima taj vražji virus nema nikakve šanse. Kažu da u gradovima treba biti razmak između ljudi metar-dva, a u Balincu on se ionako mjeri kilometrima. Ne bojim se ja, ovdje jedva preživljavaju ljudi, a kamoli taj mali đavao – kaže nam starac koji se nastoji pridržavati pravila državnog stožera za koja doznaje putem radija. No svaki dan goni ovce na ispašu i živi kao do sada. Svejedno, brine ga moguća nestašica hrane, jer su radi korone i u Balincu pooštrene mjere: selo je tako šest dana bilo bez struje, a to je uništilo sve njegove zalihe pohranjene u hladnjak i zamrzivač. Ni mobitel nije mogao napuniti, pa je bio posve odsječen od svijeta. Da otjera strah, samoću i veprove, iziđe na dvorište pa zasvira u svoju tamburicu, no ti zvuci ne dopiru ni do prvog susjeda, a kamoli stožera, Crvenoga križa, civilne zaštite.

Na Baltić Brdu kraj Gline ono malo mahom ostarjelih seljana dane provodi u kući, uz TV i radijske prijemnike. Đuka Baltić svakih par dana biciklom odlazi do Gline u nabavku najosnovnijeg, već sada opterećen mišlju što će biti s malim poljoprivrednicima kad pandemija bude zaustavljena.

- Nije mi svejedno radi te zaraze i ništa mi tu nije jasno; kažu da će trebati godinu i više da se nađe cjepivo. Na ovo će brdo virus teško doći, ali se brinem za ljude u gradovima. Ja ionako uglavnom nikuda ne idem, a kad mi se ide, odem duboko u šumu, među bukve, tamo sam najsigurniji. Što se tiče hrane, neko ću vrijeme biti siguran jer na tavanu još vise table slanine. Sve mi se čini da ćemo se svi udebljati, jer malo radimo a puno spavamo i jedemo – kaže nam.

U Boviću, sjeverno od Vrginmosta, Miljenko Kopač napokon ima više vremena za svoj hobi, pletenje košara od vrbova pruća ili krtole, kako ih nazivaju Kordunaši. Do prve je trgovine pet kilometara, pa svakih par dana pješači da nadopuni pripremljene zalihe.

- Kažu da mi stariji ne bi trebali izlaziti van, ali kako da nabavim hranu ako svako malo ne bacim put pod noge? Sve je sada ionako još više zamrlo, pa putem nikoga ne susretnem. Danima na cesti nema žive duše i obuzme me strah da će me zaustaviti policija dok sam hodam; ali što ću, moram, pa se sve nadam da će razumjeti. Kod kuće imam još par kila brašna i valjda ću nekako izdržati do kraja ove pošasti – optimističan je Miljenko.

Dušanka Momić iz Donjeg Selišta, koja je također među onima koji su preko pleća prebacili podosta godina, ne nalazi riječi hvale za aktivistkinje SNV-a koje su joj prije par dana dostavile najnužnije.

- E da nije tih mojih cura, ostadoh ja gladna. I bez ove korone sam teško, gotovo nikako, odlazila do Gline u trgovinu, a sada mi to uopće nije moguće. Uglavnom se pridržavam uputa koje čujem na televiziji, pa nikuda ne izlazim. Utorkom i petkom ovuda prođe nekakva pokretna trgovina, pa kupim kruh i par sitnica, ali i novac kopni. Zato me je jako obradovao dar SNV-ovih cura. Sva sreća da sam ove godine pripremila više drva za zimu, pa sam barem s te strane mirna. U kući je toplo, gledam televiziju i čekam da prođe zaraza – sažela nam je svoju situaciju Dušanka.

Stanje u karlovačkom Crvenom križu nije dobro, kazala je za KA-portal njegova voditeljica Branka Hastor: nedostaju im jednokratne plastične rukavice i zaštitne maske bez kojih ne mogu opsluživati svoje korisnike, kojih je iz dana u dan sve više. Ništa bolje po tom i drugim svakodnevnim pitanjima nije ni u cijeloj Karlovačkoj županiji. Milan Šupica iz Plaškog nam kaže da u tom mjestu nema zaraženih, ali nema ni zdravih ljudi po ulicama. Propusnice za odlazak izvan Plaškog automobilom odobrava općinski štab civilne zaštite, odnosno donačelnik tog tijela Ivan Šego. Za prijevoz se ljudi organiziraju na dobrosusjedskim osnovama, bez obzira na vlasništvo i dotrajalost automobila, jer razvijenije mreže javnog prijevoza ondje nije bilo ni u ‘pretkoronskom’ vremenu.

Nenad Vukadinović, predsjednik MO Jasenak kaže da liječnik dvaput tjedno obilazi selo i za sada nema većih zdravstvenih problema. Jasenački dućani su još uvijek pristojno opskrbljeni, a ljudi su pripremili i vlastite zalihe. Organiziranog prijevoza do većih središta nema, ali su bar vlasnici automobila napunili benzinom rezervoare do vrha, jer je najbliža crpka udaljena četrdesetak kilometara.

Dušan Žiža iz Perjasice kaže da u njegovom mjestu nema oboljelih od Covida-19; smatra da su tome, kao i u ostalim ruralnim područjima Hrvatske, pridonijeli izoliranost mjesta i malobrojnost stanovnika. Virus se naprosto nema kamo širiti, no ako nekome ipak zatreba zdravstvena pomoć, mještani zovu ambulantu u Bariloviću, gdje medicinska sestra prihvaća pozive pa traži optimalno rješenje. Ni ondje nema javnog prijevoza, pa se ljudi u slučaju veće potrebe oslanjaju jedni na druge, a nadležna lokalna služba izdaje potvrde za kretanje iz mjesta u mjesto. Isto tako, napravljeni su i županijskom VSNM-u dostavljeni popisi starijih osoba kojima bi mogla ustrebati pomoć.

Dušan Crnković iz Ključara kraj Vojnića kaže da je korona-zastoj za njega prava robija, jer mora čamiti u kući, a posao na zemlji čeka. Brine ga i to što migrantska ruta prolazi obližnjim rubom Petrove gore. Nasreću, pozitivnih na virus još nema, pa je i dalje moguće iz sela otići do Vojnića, ali policija ne priječi put prema Vrginmostu i Biljegu. No proljetni poljoprivredni radovi uglavnom su stali, pa i oni njegovi vezani uz nasade aronije.

- Voćke su sve procvjetale, a sada će ih uništiti mraz i snijeg, pa neće biti nikakvog uroda – kaže Crnković. Javnog prijevoza nema, ljudi pomažu sa svojim autima jedni drugima. Pajo Marinković, 87-godišnjak iz istoimenog zaselka u okolici Perjasice, već desetak godina muku muči s kralješnicom, pa se kreće samo uz pomoć štaka. Nažalost, za uobičajene boljke i staračke probleme liječnik se trenutačno ne odaziva na telefonske pozive, a nitko drugi ga nije posjetio ili mu na drugi način ponudio pomoć vezanu uz samoizolaciju i pandemiju. Nikada se nije prijavio ni za program Zaželi, pa je sada uglavnom prepušten sam sebi. Ipak, tješi ga da u slučaju prijeke potrebe još ima auto, ali i komšiju udaljenog par kilometara koji bi ga njime bio spreman odvesti do doktora.

Milosav Kuljanin, vijećnik VSNM-a Karlovačke županije, živi u Bariloviću i kaže da tamošnja srpska zajednica za sada dobro podnosi ograničenja nametnuta u borbi protiv širenja korona virusa. Mjesto je malo i kompaktno, tako da je svima sve najnužnije nadohvat ruke; oboljelih od Covida-19 još nema, a ni drugih većih zdravstvenih poteškoća. Dućani prehrambenih proizvoda pristojno su opskrbljeni, a većina mještana uspjela je nabaviti zaštitne maske te spremiti zalihe hrane i higijenskih potrepština za bar mjesec dana.

- Svi smo na neki način u karanteni, ne idemo nikamo, eventualno iziđemo iz kuća obrezati voćke. Svaki dan idem biciklom po ručak u dom umirovljenika, a nekoliko sam puta bio i do karlovačkog Kauflanda, sve sa maskom na licu. Obiđu me i iz Crvenog križa dva puta tjedno, pa donesu što im kažem - rekao nam je Petar Ivković, dugogodišnji član karlovačkog pododbora Prosvjete.

- Uglavnom sam kod kuće i telefonom nastojim obaviti sve što trebam, iako sam par puta bio u trgovini i apoteci. Čujem se s puno prijatelja, dosta čitam i pišem tekstove za buduće sastanke članova Prosvjete. Malo i prošećem, ali jako pazim na propisanu socijalnu distancu. U slučaju veće potrebe, koristim svoj auto – kaže Milan Lapčić, predsjednik ogranka SKD-a u Karlovcu.

Da ljudima teško pada ograničenje kretanja, potvrđuje nam i krnjački načelnik Dejan Mihajlović.

- Sada ni zima koja se vratila ne dopušta rad na njivama. Ljudima je dosadno biti stalno u kući i razmišljati o opasnostima koje nosi korona, pa se već primjećuje određena kolektivna neuroza. Svi smo mi socijalna bića, a kretanje nam je sada svedeno na najmanju moguću mjeru. Unatoč svemu, poljoprivrednicima se izdaju potvrde da mogu nesmetano obaviti najnužnije poslove na svojim imanjima i u općini Barilović i u općini Vojnić. Bit će zasigurno određenih kašnjenja u radovima te dozrijevanju i isporuci uroda, ali mislim da se to neće toliko negativno odraziti na cijelo ovo neželjeno stanje – kazao nam je on.

Pomoć na području Siska i Sisačko-moslavačke županije ugroženim stanovnicima pruža u oko 12 volontera; od donošenja namirnica i lijekova do podjele paketa s namirnicama za kućanstvo.

- Svakog dana netko nam se novi javi kako bi u ovim teškim vremenima pomagao ugroženima. Neki odustaju zbog preventivne izolacije, jer su bili s potencijalno zaraženim licima pa ne žele druge izlagati riziku od bolesti. Naša vijeća u Sisku, Sunji, Majuru, Glini, Kostajnici, Vrginmostu i Dubici dobro su koordinirana te zajedničkim snagama odrađujemo sve što je na ruralnim područjima potrebno u ovoj izvanrednoj situaciji. Od početka epidemije, pa do kraja ovog tjedna, ukupno smo podijelili 130 paketa trajnih namirnica potrebnih kućanstvu da preživi mjesec dana. Po paket je dobila svaka porodica koja je izolirana zbog epidemije odnosno koja nema mogućnost odlaska do trgovine. Na primjer, u Općini Majur, kroz selo Srednja Meminska pokretna trgovina ne vozi često pa ljudi nisu u mogućnosti nabaviti namirnice. Ljudima pomažemo u nabavci i dostavi lijekova za postojeće medicinske terapije. Što se tiče odlaska doktorima zasad su povezani s njima jedino telefonski. Također, koordiniramo povezanost i između članova porodica, pa povezujemo djecu iz drugih županija koja ne mogu pomoći roditeljima. Tako na primjer, lijekove koje nabave njihova djeca prenosimo do roditelja na Baniji - kaže Marijana Ristić, tajnica Vijeća srpske nacionalne manjine Sisačko-moslavačke županije. Dodaje da su u Vijeću u komunikaciji i sa Crvenim križem kojeg upućuju na osobe kojima je potrebna pomoć.

- I u redovnoj smo telefonskoj povezanosti sa građanima na terenu kroz našu fiksnu liniju na koju nam se mogu obratiti: 044/521-098. Barem jedno tjedno i sami zovemo ljude da doznamo što im je potrebno i, naravno, da razgovaramo sa njima radi podrške kako se ne bi osjećali izolirano i usamljeno. Lijepa riječ i briga svakome od njih puno znači – ističe Marijana Ristić.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
1/6