Da je Zagreb doista velikim dijelom još uvijek nepokoreni grad, svjedoče brojni spomenici antifašizmu i NOB-u u njegovoj okolici koji, začudo, još nisu uništeni. Premda o njima uglavnom brinu lokalne udruge antifašista, određeni obol očuvanju daju i vlasti – istina, uz nametanje svojevrsnog ‘suživota’ s crkvenim obilježjima i spomenicima veteranima prethodnog rata. Udruga antifašističkih boraca i antifašista Zagreb - Jug organizirala je uoči Dana antifašističke borbe obilazak 16 takvih spomenika. Među njima je najznačajniji spomenički kompleks u Rakovom Potoku, gdje je tokom ustaškog režima stradalo 650 antifašista; to je stratište dugo bilo u ‘sjeni’ po zlu poznate spomen-šume Dotrščine.
Četiristotinjak antifašista - uglavnom komunista, ilegalaca i onih osuđenih na smrt na temelju rasnih zakona NDH - stradalo je u Stupničkoj šumi, među njima i stanovnici kordunaške općine Lasinja. O toj žrtvi govori tamošnji spomenik te grobnica za čiju je obnovu Savez antifašista svojedobno dobio 90.000 kuna, zahvaljujući čemu je isprani kamen zamijenjen granitnim pločama. Svejedno, kako nam je rekao aktivist Josip Imprić, spomen-obilježju prijete dvije nove opasnosti.
- Vrši se sječa šuma oko grobnice, pa su dijelovi ograde koja je omeđuje od pristupnog puta oštećeni prilikom izvlačenja balvana. Osim toga, netko je pokušao odnijeti natpisne ploče, na što upozoravaju tragovi na kamenu. Kažu nam da svake godine ponavljamo istu priču, no ona se mora ponavljati da se prošlost ne zaboravi, što bi revizionisti htjeli. Koliko su oni jaki, govori i stav nove gradske pročelnice prema stečevinama antifašizma – protumačio nam je Imprić.
U blizini je i mjesno groblje na kojem je sahranjen narodni heroj Krešo Rakić, sudionik brojnih antifašističkih akcija počinjenih 1941. godine, kao što su Maksimirski stadion ili bijeg zatočenih komunista iz Kerestinca. Nešto je udaljenija grobnica 250 učenika i studenata ubijenih po okolnim šumama, kojima su ove godine antifašističke udruge Zagreb – Jug i Samobor podigle spomen-ploču.
U zagrebačkom Remetincu, tik do policijske postaje, spomenik je ustaškim žrtvama iz februara 1945. godine, kada je ubijeno 30 partizana i civila, među kojima i četiri žene.
- Bili su obješeni na orahe i visjeli sve dok ustaše nisu dopustili da se leševi skinu sa stabala. No svaka bi slična likvidacija rezultirala ne strahom, nego još većim opredjeljenjem obitelji, susjeda i prijatelja žrtava za narodnooslobodilački pokret. Tako su u njega bili uključeni i neki katolički svećenici iz ovoga kraja – kazao je Imprić.
Ove su godine antifašisti obišli i spomenik u Horvatima, selu na partizanskom koridoru prema oslobođenom teritoriju kojim su uz ostale prošli i Vladimir Nazor te Ivan Goran Kovačić; aktivist Stjepan Slunjski rekao nam je da je oko dvjestotinjak ovdašnjih ljudi sudjelovalo ili na različite načine pomagalo narodnooslobodilačkom pokretu. Tako je skulptura partizana uz ploču s imenima poginulih boraca i žrtava fašizma još uvijek u dvorištu osnovne škole nazvane po Stjepanu Bencekoviću, španjolskom borcu i partizanu umorenom glađu u Staroj Gradiški 1942. godine.
- Njegova bista je u predvorju škole, a učenicima se u sklopu nastave govori o NOB-u. Doduše, početkom 1990-ih postojala je inicijativa nekih iz Ogulina, ne naših domaćih Horvaščana, da se spomenik ukloni, ali smo je spriječili – objasnio nam je Slunjski dok je stajao pored također neuništene spomen-ploče osnivanju prve ćelije KPH u ovom kraju.
Škola u Horvatima uskoro će dobiti i jednu vrijednu donaciju: među antifašistima koji su obilazili antifašističke spomenike u zagrebačkoj okolici bio je i Ivan Dubravčić, porijeklom iz Otočca, koji će toj odgojno-obrazovnoj ustanovi darovati knjige.
- Bio sam gotovo dva desetljeća predsjednik UAB-a Zagreb - Jug i svake bih godine dolazio u ovu školu. Djeci sam bio drag, a ja bih im uvijek govorio da o NOB-u ne propitkuju svoje mame i tate nego djedove i bake te ostale starije – obrazložio nam je svoje motive ovaj vremešni antifašist.
Monumentalni spomenik u Pandakima, zaseoku Kupinečkoga Kraljevca, rad je akademskog kipara Slavka Rodića koji na upečatljiv način govori o partizanskom otporu i o više od šezdeset ovdašnjih žrtava fašizma, među njima i Roma čija imena, osim onih Drage i Paje Hudorovića, nisu poznata. U drugom dijelu velikog naselja je i spomen na oko 45 fašističkih žrtava ubijenih po okolnim šumama.
Nešto južnije od Pandaka, u Gornjem Dragonošcu i šumi Havidić, spomen-obilježja su palim žrtvama okršaja s Nijemcima i ustašama. U samom selu je spomenik 38-orici partizana ovog kraja, koji su u dobi između dvadeset i 25 godina života poginuli kao borci 34. divizije NOB-a tokom 1944. i 1945. godine, no uglavnom u posljednjoj velikoj i višednevnoj oslobodilačkoj bici što se vodila od pokupske Žažine do Zagreba. U šumi Havidić je grobnica sedmorice boraca, među kojima je njih pet bilo iz 13. brigade, nazvane po u Šibeniku streljanom heroju Radi Končaru.
- Sve to svjedoči o zajedničkoj borbi i slozi naših naroda u NOB-u te o velikom pretrpljenim gubitcima – kazao nam je Drago Kozjak, autor brošure o antifašističkim spomenicima južno od Zagreba.
Obilazak te neprocjenjivo vrijedne spomeničke baštine završeno je odavanjem počasti Većeslavu Holjevcu, predratnom komunistu, partizanu i vizionarskom poratnom političaru koji je Zagreb proširio na drugu obalu Save. Predstavnici zagrebačkih antifašističkih udruga položili su vijence uz skulpturu koja desetljećima stoji nedaleko zgrade Nacionalne sveučilišne knjižnice i raznobojno osvjetljenih fontana podignutih prije koju godinu pod ‘režiserskom’ palicom Milana Bandića, aktualnoga kolege legendarnoga gradonačelnika.
