Ministarstvo socijalne skrbi izdalo je nalog za provjeru koliko djece iz 12 romskih naselja u Međimurskoj županiji ne pohađa obaveznu predškolu i osnovnu školu…
Institucije trebaju voditi brigu o tome da djeca pohađaju obavezno obrazovanje. Cilj države bi trebao biti povećanje broja djece, pa tako i romske, u predškolskom obrazovanju. Trebalo bi pratiti kvalitetu obrazovanja i osigurati integrirano obrazovanje romske djece. No mnoga romska djeca nisu mogla pohađati program predškole jer im lokalna samouprava nije osigurala prijevoz do institucija s predškolskim programom. Na nekim područjima manjak je i kapaciteta u vrtićima, a sustav bodovanja prepoznaje potrebe djece čija oba roditelja rade, što nije često u romskim obiteljima. Nad roditeljima koji imaju osigurane uvjete da djecu mogu poslati u predškolu i školu, a to ne rade, država treba efektivno provoditi zakon i vratiti djecu u obrazovne institucije. One roditelje koji bi ponavljali taj postupak trebalo bi sankcionirati, ali i raditi s njima na prepoznavanju važnosti obrazovanja.
Najavljeno je provjeravanje tko nenamjenski troši zajamčenu novčanu naknadu?
Ukoliko će se to primjenjivati samo u Međimurskoj županiji, onda je to neizravna diskriminacija, a ako se bude provodilo samo nad Romima, onda je to izravna diskriminacija. Vaučeri će izazvati kontraefekt jer će se npr. poput onih za struju moći unovčiti kroz prodaju drugim ljudima, a za što će dobiti manje novca. Tako će ionako mala minimalna naknada biti još manja, što bi moglo dovesti do više nezakonskih radnji. Vaučeri su vatrogasna mjera koja se ne bavi uzrocima nego posljedicama. Veoma je bitno zato prepoznati problem diskriminacije prema Romima te da država, regionalna i lokalna samouprava kontinuirano rade na suzbijanju manifestacija anticiganizma.
Naloženo je da radno sposobni idu na tržište rada, a tko se ne prijavi u evidenciju, gubi pravo na isplatu naknade.
Pojačan pritisak prema Romima dolazi od nezadovoljnog većinskog stanovništva, no s takvim postupcima stvorit će se dodatni jaz između romskog i neromskog stanovništva, umjesto da Međimurci zajednički zagovaraju učinkovitu provedbu hrvatskih zakona za sve građane. Romsko stanovništvo i romski lideri te većinsko stanovništvo i lokalni političari trebaju prepoznati probleme jedne i druge strane te zajedno doći do rješenja koje doprinosi integraciji, ravnopravnosti i dobrobiti ukupnog međimurskog stanovništva.
