Srbija i njezina vlast već se dva mjeseca nalaze u sendviču između masovnih opozicijsko-građanskih prosvjeda protiv nasilja i sve užarenijih konflikata prištinskih vlasti i srpske manjine na sjeveru Kosova. Beogradski prosvjedi zašli su u rutinsku kolotečinu i počeli polako gubiti masovnost zbog čega njegovi organizatori traže izlaz u njihovom širenju po drugim srpskim gradovima. Istovremeno procjenjuju bi li njihova najavljena radikalizacija blokadom prometnica diljem Srbije prosvjedima više štetila nego koristila.
S druge strane, sukobi na sjeveru Kosova se intenziviraju i već bi vjerojatno prerasli u otvoreni oružani sukob da između zakrvljenih strana ne stoje KFOR-ove trupe. Briselski i Ohridski sporazumi koje su Srbija i Kosovo prihvatili uz posredovanje Europske unije i SAD-a umjesto rješenja postali su kamen spoticanja i uzrok novih sukoba.
Vučićeva Srbija uporno traži primjenu svih odredbi Briselskog sporazuma, a Kurtijeva Vlada Kosova silno se trudi da Ohridskim sporazumom već razvodnjeni Briselski sporazum sasvim uništi u dijelu njegovih ključnih odredbi o osnivanju Zajednice srpskih općina. I tako to traje već godinama unatoč navodnom stamenom opredjeljenju Europske unije i SAD-a da sporazumi moraju biti u cijelosti realizirani.
Proteklog vikenda beogradski je Blic objavio da "Srbi na Kosovu i Metohiji planiraju da samostalno krenu u formiranje Zajednice srpskih opština (ZSO)". Sugovornik Blica "objašnjava da su dešavanja poslednjih nedelja uticala na ovakvu odluku, pre svega porast nasilja, hapšenje Srba i upad specijalaca kosovske policije na sever", pa zaključuje: "Briselski sporazum potpisan je pre više od 10 godina. Više od 3.700 dana nije formirana Zajednica srpskih opština, a posle svega što trpimo poslednjih dana jasno je da niko to zaista i ne želi: ni vlast u Prištini, ni međunarodna zajednica. Zato ćemo uzeti stvar u svoje ruke".
Blicov anonimni "neslužbeni izvor upućen u planove Srba sa severa" tvrdi da je "u planu da se u narednom periodu održi velika Skupština srpskog naroda sa Kosova i Metohije, na kojoj bi bila proglašena ZSO i ustanovljeni organi Zajednice". Odmah nakon Blicove najave da će "Srbi samostalno osnovati ZSO", i predsjednik Aleksandar Vučić izjavio je sljedeće: "Siguran sam da su stvari dovedene do kraja. Razgovarao sam sa očajnim predstavnicima Srba.
Ljudi bi da sačuvaju mir, ali ne znaju kako da ga sačuvaju. Vidovdan je važan dan u srpskoj istoriji. Na Vidovdan će Srbi na miran način preduzimati svoje korake na putu slobode. Što se nas tiče više nikoga nećemo obaveštavati osim svojih obaveza koje imamo prema NATO-u u skladu s Rezolucijom 1244. Trudićemo se da sačuvamo mir, ali upozoravamo sve one kojima očigledno nije stalo da bude mira, koji misle da će iseliti Srbe, da se to neće dogoditi. To je sve što imam da im kažem".
Po svoj će prilici koncem lipnja, dakle, na Kosovu politički predstavnici Srba izabrani na prošlim lokalnim izborima u općinama sa srpskom većinom jednostranom odlukom osnovati Zajednicu srpskih općina, izabrati njezinog predsjednika i izvršna tijela. Europski i američki posrednici zasad nijednom riječju nisu reagirali na Blicovu i Vučićevu najavu, a i Kurtijeva vlada o tome šuti. Kao da procjenjuju da se radi tek o dodatnom srpskom pritisku i političkom blefu, a ne o stvarnoj namjeri koja može izazvati još agresivniju primjenu policijske sile Kurtijeve vlasti u svim većinskim srpskim sredinama, a ne kao do sada samo onima na sjeveru Kosova.
Sukobi na sjeveru Kosova, međutim, ne tište i ne pritišću samo vlast u Srbiji. I dio opozicije koja sudjeluje u organizaciji masovnih prosvjeda sve češće pogledava prema Kosovu važući kako bi se tamošnji događaji mogli odraziti na njihove namjere o uličnoj smjeni Vučićeve vlasti. Opozicijska desnica koja uglavnom apstinira od sudjelovanja u prosvjedima iz prikrajka pak čeka svoju šansu da u slučaju eskalacije na Kosovu krene u osvajanje vlasti u Beogradu. No i srpskim građanima sukobi na Kosovu postali su prvorazredni problem.
Redovna mjesečna istraživanja agencije IPSOS pokazuju da anketirani građani od početka ove godine "problem Kosova i Metohije" smještaju na vrh rang liste najkrupnijih srpskih problema. Godinama unatrag kosovski problem uvrštavan je u donji dio top 10 najvećih problema, a sada ga na prvo mjesto uvrštava oko 21 posto anketiranih. Izvršni direktor srpske podružnice IPSOS-a Marko Uljarević, gostujući u RTS-ovu "Oko magazinu" pojašnjava da građani zapravo očekivano reagiraju na promjene koje se događaju u Srbiji i njezinom okruženju.
Sukobi na Kosovu već dugo traju i sve su intenzivniji i ne čudi što izazivaju najviše pažnje u srpskoj javnosti. Uljarević dodaje da "kada govorimo o drugim stvarima i konkretno o majskom istraživanju, na drugom mestu se sa sedam odsto javljala korupcija, zatim dve grupe ekonomskih problema sa pet posto - inflacija i nizak životni standard, a imali smo i nešto novo što ranije nismo imali – oko pet procenata ljudi je spontano navodilo nasilje i sve ono što je vezano za nasilje".
Osim toga "oko dva odsto navodi probleme vezane za opoziciju i za proteste", a "desila se još jedna interesantna stvar, neki problemi koji su nekada bili dominantni, poput iseljavanja mladih iz zemlje, bilo je jako puno građana koji su to videli kao problem ili ekologiju, oni su bukvalno ovog meseca iščezali", ističe Uljarević.
I premda su IPSOS-ova istraživanja u svibnju i lipnju zabilježila porast nezadovoljstva građana zbog nasilja u Srbiji koje je kulminiralo masovnim ubojstvima djece i mladih ljudi u Beogradu i Mladenovcu, Uljarević kaže da "pored ovih promena u percepciji problema i promene na jednom opštem indikatoru, da su građani negde više osetili i videli neku promenu u opštoj klimi, ipak nisu identifikovali vlast kao krivca da bi se moglo govoriti o nekoj značajnoj promeni vlasti".
U svibanjskom istraživanju među anketiranim građanima ipak je opao postotak onih koji smatraju da zemlja ide u dobrom smjeru, s oko prosječnih pedesetak na 44 posto, a porastao postotak anketiranih koji procjenjuju da zemlja ide u krivom smjeru s prosječnih oko 33 posto na 42 posto. No već u lipanjskom istraživanju postotak optimista vratio se na 49 posto, a pesimista spustio na 37-38 posto. Vučićeva vlast koja je u svibnju nervozno, pa i panično, reagirala na prve masovne prosvjede, sada ih sve mirnije promatra sa strane trudeći se da im svojim histeričnim reakcijama ne dodaje novu energiju.
Masovna ubojstva i prosvjedi koji su uslijedili nisu bitnije utjecali ni na rejtinge vladajućih i opozicijskih stranaka, iako su poprilično ispolitizirali i većinu građana. Za više od deset posto porastao je broj građana koji kažu da bi sigurno glasali na izborima, a činjenica da se dvije trećine anketiranih tako izjašnjava ukazuje da je Srbiju preplavila predizborna atmosfera. Rezultat je i blagi rast rejtinga gotovo svih stranaka i njihovih blokova.
Na parlamentarnim izborima prije dvije godine, Vučićeva koalicija vladajućih stranaka zajedno je osvojila 56 posto glasova, a u lipanjskom istraživanju podržalo ju je 60 posto anketiranih (SNS 47,1, a SPS 12,6 posto). Đilasova lijevo-liberalna koalicija na prošlim izborima dobila je 21 posto glasova birača, a u lipanjskom istraživanju podršku 24 posto anketiranih građana. Stranke desnice na izborima su osvojile 17,5 posto glasova, a u istraživanju 19 posto podrške anketiranih građana. Uljarević ističe da su zapravo sve stranke uspjele mobilizirati svoje birače, a uočljivije promjene u njihovim rejtinzima događaju se unutar stranačkih blokova i to prije svega u dvama opozicijskim blokovima.
Uljarević ističe da je najveći problem opozicije velika heterogenost i usmjerenost na politiku kojoj je skoro jedini zaštitni znak biti protiv Vučića po svaku cijenu. Zasad im je rezultat nikakav jer Vučić i u lipanjskom istraživanju dobiva desetak puta veće povjerenje anketiranih građana od najbližeg svojeg opozicijskog takmaca, SSP-ove Marinike Tepić. Unatoč tome opozicija se i dalje vrti u začaranom krugu.
Njezin neproglašeni lider Dragan Đilas ovih dana kaže da "ne treba da se oslanjamo na nekoga spolja, sami se moramo izboriti za slobodu", ali odmah dodaje da "i evropska zajednica mora da insistira da vlast u Srbiji uradi sve ono što su naveli da treba u svojim izveštajima". Đilas otkriva: "Napisali smo pismo i poslaćemo ga na sve relevantne adrese i po tom pitanju svi u opoziciji sarađuju i svi ćemo insistirati na ispunjavanju zahteva iz evropskih izveštaja. Trudimo se i da svi učestvuju u pisanju pisma, što nas više bude to je bolje, a od Evropske unije očekujemo tu vrstu podrške da insistiraju na onome što je u svojim izveštajima sama pisala".
Europska unija deset godina ni uz pomoć SAD-a ne uspijeva realizirati Briselski sporazum koji su pod njezinom paskom Srbija i Kosovo potpisali kako bi trajnije riješili najeksplozivniji balkanski problem, a Đilas i drugi srpski opozicijski lideri očekuju da u Srbiji kreira medijske i sve druge uvjete u kojima bi na izborima navodno glatko smijenili vlast Vučićevih naprednjaka i raspetljali sve srpske probleme, od Kosova do nasilja. Istraživanja javnog mnijenja u Srbiji, međutim, pričaju neku drugu priču.
