Iz Ljubljane javljaju da su gorički fašisti pripremali novi bombaški napad na Slovence. Međutim, napad nije uspio jer je bomba eksplodirala prilikom izrade i tom prilikom jednog atentatora ubila, a više njih ranila. Svi ozlijeđeni su potajno prevezeni u vojnu bolnicu, a talijanska vlada sve nastoji prikriti, pa i podatak da su napadači regrutirani iz redova vojske. Tim povodom slovenske novine pišu da su "sve goričke ulice oblijepljene prijetećim fašističkim proglasima protiv Slovenaca…", pitajući se i "hoće li nakon svega toga vladini krugovi i dalje šutjeti i nezaštićeno domaće slovensko pučanstvo prepustiti ubijanju fašističke rulje..?"
Ministar prosvjete Svetozar Pribićević dao je izjavu za dnevne novine u povodu – kako je kazao – "uspješnih izbora za Konstituantu". "Zadovoljan sam što je ideja jedinstvene države pobijedila. Demokrati, radikali i težačke organizacije imaju oko 240 mandata. Sve će te grupe u Konstituanti biti za jedinstvenu državu. Ako se tome pridoda broj poslanika Koroščeve stranke, koja doduše traži neku autonomiju, ali od toga neće praviti pitanje, onda je jasno da unitarističko uređenje mora pobijediti… A Stjepan Radić? Ako je istina da njegova stranka i dalje stoji na stanovištu da je Hrvatska neka posebna država, koja ima sa Srbijom tek da ugovara neke odnose, onda je to gledište apsurdno i protudržavno. Mi, demokratski poslanici iz tamošnjih krajeva, ne smatramo se kao poslanici Hrvatske, nego kao poslanici naroda. Mi ne smatramo ni Hrvatsku, ni Srbiju, kao neku državnopravnu političku jedinicu, jer je pitanje državnog uređenja već riješeno historijskim faktima, a sad se radi o unutrašnjoj strukturi države…"
Na prijedlog ministra pravde prestolonasljednik Aleksandar proglasio je amnestiju za više stotina osoba. Od oprosta kazne su, međutim, kako se navodi, "izuzete sve one osobe koje su osuđene za umorstva, razbojstva i silovanja, kao i bjegunci iz zatvora, te oni osuđenici nad kojima se nije mogla izvršiti kazna, jer im je boravište nepoznato ili su pak pobjegli u inozemstvo…"
Iz Francuske dolazi vijest da je u mjestu Besse-en-Chandesse, u 31. godini života, umro nadaleko poznati srpski simpatizer Ivan Žmak. U novinskom nekrologu navodi se da je "pokojnik bio naročito poznat među omladinom, koja je za vrijeme rata proživljavala u tuđini svoju mučnu emigrantsku odiseju. Porijeklom iz Laništa (Istra) i svršivši maturu u Pazinu, pokojnik je 1912. kao sumnjiv zbog unitarističkih ideja prebjegao u Srbiju, gdje su početkom rata počela njegova stradanja…" Poslije sloma Srbije sa zbjegom se povukao do Soluna, gdje se zaposlio kao konobar "da smogne para za put u Pariz, kamo je stigao 1916.
