U državi trenutno postoje dvije jake političke struje – ona za i ona protiv sadašnje države, pišu zagrebačke Novosti u komentaru pod naslovom Bježanje od države: Za postanak obih ovih struja može se naći jedno psihološko tumačenje. Jedan dio Srba, preponosan na uskrsnuće Srbije, koja je sve žrtvovala, u gubitku ljudi razmjerno više nego ijedna zemlja u svijetu, mislio je da sada može zapovijedati Hrvatima, koji su se do sada kao neprijatelji pod njemačko-mađarskom zastavom borili protiv Srbije, a nekoji za vrijeme okupacije Srbije tamo i pašovali. Dio Hrvata opet držeći da su Srbi na daleko nižem stepenu kulture nego li Hrvati, pa stoga moraju Srbi da poštuju kulturnije Hrvate, a ne da im zapovijedaju, smatrali su za dužnost da psuju Srbe i Jugoslaviju, nadajući se promjenama izvana i državnim rasulom. To je bilo i donekle razumljivo prvih mjeseci nakon ujedinjenja. Ali kad se kasnije od jednog slučaja batinanja počeo praviti politički problem, ne uvažavajući da svaka politička sloboda traži i političku kulturu i da masa, gomila, rulja, koja je nesvjesna i neodgovorna, ne smije gospodariti. Zatim kad se tu masu, koja je po svom primitivnom karakteru uvijek na sve spremna (napr. na borbu za Austriju, a malo nakon toga za borbu protiv Austrije), to više nije moglo biti opravdano, jer je to bilo razaranje države. A na razaranje ove države ima najmanje prava onaj koji nije učestvovao u njezinom teškom stvaranju. I šverceri koji su po kavanama i uz šampanjac kritikovali krijumčarenje valute, što su se bunili protiv surovog postupanja carinika na granici i frankovci koji su u Zagrebu, Rijeci i Pešti kovali urote, i političari koji su protestirali protiv nepoštivanja 'hrvatskog domobranstva' zajedno s komunistima su svaki na svom polju razarali državu… Sada se pravi komedija zbog ustava i rasprava oko njega. I zahtjevi da ustav ujedanput uredi sva pitanja, slični su onim lakoumnim i komotnim očekivanjima da ima u našoj državi odmah nakon ujedinjenja poteći med i mlijeko, a mi ćemo samo ležati i veselo i bezbrižno divaniti dok će se država brinuti za sve naše udobnosti. Sve je to bježanje od države, a bez recipročnih obaveza, bez žrtava, bez rada i bez odricanja. Naporno je i mučno stvarati i raditi, a vrlo je komotno galamiti… zaključuju na kraju Novosti.

Beogradska Republika donosi vijest: Ovih dana u Beogradu su, nakon završenog vojnog roka, kućama otpušteni vojnici Jovan Tomić i Dragomir Gajić, ali – bosi. U kasarni su im, naime, oduzete državne cokule, a svoje obuće nisu imali. Svijet se po ulicama zgražao nad ovom slikom…