Ma kako završila saga oko (ne)sudjelovanja Novaka Đokovića na Australian Openu, činjenica je da su svi izgubili. I Đoković, i turnir, i savezna država Victoria, i federalna Australija, i ATP, a na kraju i još jedna teniska zvijezda Rafael Nadal.
Kako sada stoje stvari, u ovoj priči nema nevinih. Kao što je poznato, Đoković je na temelju pozitivnog testa na koronavirus od 16. prosinca tražio i dobio izuzeće od uobičajenog pravila da svi koji ulaze u Australiju moraju biti dva puta cijepljeni. Unatoč tome, najbolji tenisač svih vremena zadržan je na aerodromu na granici i odveden u hotel u Melbournu gdje država smješta imigrante bez papira.
Đoković je proveo nekoliko noći tamo čekajući presudu australskog suda koji mu je dao za pravo utvrdivši da je imao sve potrebne papire da legalno uđe u tu državu i sudjeluje na turniru. Time je poništena odluka granične policije prema kojoj tenisač nije ispoštovao sve potrebno, a na kojoj je najviše inzistirao australski premijer Scott Morrison.
Ispalo je, zapravo, da je Đoković postao žrtva loših međusobnih odnosa vlasti države Victorije i Australian Opena s jedne strane i savezne države Australije s druge. Đoković je, naime, zadovoljio uvjete prvih, ali ne i drugih. Teško je vjerovati da bi tenisač krenuo na 25-satni put da je znao što mu se može dogoditi.
Međutim, neposredno prije nego što je pušten na slobodu - što je odmah iskoristio za odlazak na trening - mediji su iskopali kako je nakon što je 16. prosinca doznao da je pozitivan, idućih dana sudjelovao na barem tri događaja: proslavi objave poštanske marke s njegovim likom, dijeljenju poklona djeci te fotografiranju i intervjuu za francuski list L'Equipe čiji su predstavnici došli u Beograd da mu dodjele priznanje najboljeg sportaša 2021. godine. Nakon što je u ponedjeljak obitelji Đoković na konferenciji za novinare postavljeno to pitanje, oni su naprasno prekinuli presicu.
Nisu mediji trebali nešto posebno istraživati i kopati da bi došli do ovih informacija. Đoković i(li) njegov tim sami su ih postavili na društvene mreže. Teško je vjerovati – ma što tenisač inače mislio o koronavirusu i cijepljenju – da je Đoković takav čovjek da bi znajući kako je bolestan hodao okolo, pa čak i među djecu, i zaražen širio virus. Unatoč njegovim više puta izraženim antivakserskim stavovima, Đoković ničim nije pokazao ovakav monstruozan manjak empatije, koji je zapravo i kazneno djelo svjesnog širenja bolesti.
Da u cijeloj priči nešto ne štima, dokazuje i otkriće novinara New York Timesa Bena Rothenberga, koji je i inače blagorečeno nesklon Đokoviću. Rothenberg je, naime, objavio da postoje dva rezultata jednog PCR testa koji je Đoković obavio u Institutu za javno zdravlje Srbije „Dr. Milan Jovanović Batut“. Jedan je, tvrdi Rothenberg, pozitivan, a drugi je negativan. Ako je novinar u pravu, to bi značilo da je jedan od testova falsifikat. Falsificirani pozitivan test Đokoviću je trebao omogućiti nesmetan ulaz u Australiju, ali bi i objasnio njegovo ponašanje idućih dana, kada je bio među ljudima svjestan da je zapravo – negativan. I jedan i drugi scenarij bez sumnje bacaju ljagu na Đokovićev lik i djelo. Trebat će mu prilično vode da ga ispere, ako uopće u tome uspije.
Da se vratimo na Australiju. Kako se pokazalo da pozitivan test nije dovoljan za izuzeće, postavlja se pitanje zašto onda revne savezne australske vlasti nisu prije reagirale na tenisače i tenisačice koji su se pozvali na iste ili slične razloge za izuzeće od za ulaz obaveznog dvostrukog cijepljenja, a takvih je između troje i 26. Jedna od njih je češka tenisačica Renata Voračeva, koja je normalno ušla u Australiju, da bi nakon što je puknuo skandal s Đokovićem bila povučena s turnira i smještena u isti hotel s Novakom.
Očito točna pravila ulaska u Australiju ne znaju ni oni sami. Primjerice, još jedna teniska legenda Rafael Nadal također je na društvenim mrežama objavio da je 20. prosinca na testiranju na koronavirus bio pozitivan, da bi već potkraj godine otišao u Australiju i prošao granicu bez ikakvih problema, premda je po australskim pravilima potrebno barem dva tjedna od dijagnosticiranja bolesti za slobodan ulazak.
Ono što vrijedi za jedne ne vrijedi za druge pa je teško oteti se dojmu da je Đoković iskorišten za nečije političke interese. Podsjetimo da mu je sudac Anthony Kelly dao ne samo za pravo, nego i pozvao saveznu državu da ne ruši presudu. Teško je očekivati da će premijer Morrison i njegov ministar imigracije Alex Hawke tek tako prijeći preko šamarčine australskog pravosuđa. Izbori se bliže, a rejting predsjednika vlade je iznimno nizak pa bi ga trebalo popraviti na bilo koji način, za što je pokušao iskoristiti Đokovića oštreći noževe na tenisaču kojeg ionako dobar dio ljubitelja tenisa baš i ne voli, ali to je neka druga priča. Australija je, uz to, imala jedan od najtvrđih „lockdowna“ na svijetu, koji je trajao gotovo devet mjeseci, s upitnim ishodom, s obzirom na to da je odmah nakon otvaranja u pojedinim dijelovima države došlo do brzog širenja omikron varijante virusa.
Odluka je u rukama australske vlade. Ako Hawke odluči protjerati Đokovića, to bi moglo značiti i tri godine izgona. Ako Đoković ipak ostane i odigra turnir pa na kraju i pobijedi, deseta titula na Australian Openu značila bi i podizanje njegovog spomenika ispred arene Rod Laver, točno pokraj kipa velikog australskog tenisača, što bi mnogima bilo previše. A Srbija? Tamo je Đoković, bez obzira kakav ishod bio, već odavno neupitni nacionalni heroj. Nakon ove epizode možda još i veći nego ranije.
