Novosti

Kronika

Vratite Glini doktora Albina Blašića

Novu glinsku ustanovu trebalo bi nazvati imenom velikog liječnika, humanista i antifašista: Po završetku NOB-a, Ministarstvo zdravlja Narodne Republike Hrvatske dodijelilo je doktoru Blašiću 1947. titulu primarijusa Opće bolnice u Glini, koja će unatoč svojim oskudnim uvjetima pružati zdravstvenu zaštitu na velikom području ne samo Banije, nego Korduna i Bosanske krajine

Povijest zdravstva i medicine u Glini povijest je ‘dugog trajanja’, pritom najuže vezana uz povijest Vojne krajine. Prva bolnica koja se spominje u Glini, još 1788. godine, bila je vojna bolnica, gdje su liječeni bolesni i stradali vojnici Glinske graničarske pukovnije.

Stotinjak godina kasnije, kada je razvojačenje Vojne krajine već bilo u punom jeku, car Franjo Josip donio je odluku da se glinskoj općini dodijele 3 bivše vojnokrajiške zgrade, od kojih će se jedna 1874. preurediti u javnu bolnicu. Ta nova bolnica trebala je da omogući bolesnicima sigurno utočište i bolju njegu od one stare bolnice, za koju ni katolički župnik nije imao riječi hvale – po njemu, bila je to ‘bolnica samo za nuždu, te se je svaki otimao da u nju ne dođe’.

Ipak, razočarenjima tu nije bio kraj jer će proći još dvadeset godina dok se stanje u novoj bolnici ne popravi, a i to će biti tek onda kada nadzor nad njom preuzme kraljevska županijska oblast u Zagrebu. Da se ovakav razvoj događaja pokazao vrlo dobrim svjedoči vijest od 1. siječnja 1895. kada je u Glini otvorena županijska bolnica, u kojoj ‘sada vlada čistoća, uzoran red i nužna liječnička pomoć’, kako javlja dobro upućeni dopisnik petrinjskog Banovca.

Blašić je ubacivao u bolnicu ranjene partizane na liječenje i vješto ih skrivao pod tuđim imenima. 1943. odlazi u partizane, te se priključuje Sedmoj banijskoj diviziji

Pa ipak, sve intenzivniji razvoj medicine i zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj do Prvog svjetskog rata, a posebno nakon stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, nije bio dovoljan da zadovolji rastuće potrebe sve brojnijeg stanovništva glinskog kotara, na kojem tada živi preko 40.000 žitelja. To su bili razlozi koji su 1930. godine potaknuli općinske vlasti u Glini da u suradnji s Odjeljenjem za socijalnu politiku i narodno zdravlje Savske banovine započnu izgradnju velike i po tadašnjim standardima, moderno opremljene banovinske bolnice, čiji je projekt izradio poznati arhitekt Stanko Kliska, koji se specijalizirao za arhitekturu zdravstvenih ustanova. Njegovi nacrti glinske bolnice i danas se čuvaju u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Nažalost, uslijed financijskih teškoća, nova glinska bolnica bit će dovršena i otvorena tek uoči Drugog svjetskog rata i tragedije iz 1941. godine, koja će trajno obilježiti živote stanovnika ovog dijela Banije. Upravo u takvu sredinu doći će početkom ratne 1942. jedan vrsni kirurg i liječnik – dr. Albin Blašić, čija će humanost i otpor fašizmu presudno doprinijeti da u relativno kratkom, ali burnom razdoblju postane jedan od znamenitih Glinjana dvadesetog stoljeća.

Dr. Albin Blašić rodio se 10. veljače 1886. godine u Kraljevici kod Rijeke, od oca Antuna i majke Franjice. Nakon završene Kraljevske velike realne gimnazije na Sušaku 1905., upisao je Medicinski fakultet na bečkom sveučilištu, gdje će na radost brižnih roditelja 1911. diplomirati i biti promoviran na čast doktora sveukupnog lječništva. Dostupni izvori govore da je prvo namještenje pomoćnog liječnika dobio u pakračkoj bolnici 1913., da bi ga vojna služba uskoro odvela u Dubrovnik, gdje ga zatiče Prvi svjetski rat.

Savjesnim radom Blašić napreduje u službi i nakon više pohvalnih priznanja, 1917. postaje kraljevski nadliječnik opće bolnice u Bjelovaru. Nakon sloma Austrougarske monarhije vraća se na službu u Pakrac, gdje će 1919. Ukazom Njegovog Visočanstva Prestolonasljednika Aleksandra biti imenovan kraljevskim kotarskim liječnikom. No ne zadugo, jer ga već iduće 1920. Ministarstvo narodnog zdravlja šalje u Međimurje – koje je oslobođeno od mađarske okupacije i upravo pripojeno Kraljevini SHS – s važnim zadatkom organiziranja opće bolnice u Čakovcu. Upravo tu Blašić će pokazati izvanredne organizacijske sposobnosti, zbog čega će od Ministarstva biti pohvaljen i nakon svečanog otvaranja 1922. imenovan ravnateljem bolnice, ujedno i primarnim liječnikom kirurgije.

Gotovo svi relevantni izvori jednoglasni su u tvrdnji da je po tadašnjim pokazateljima – prostornim, organizacijskim i stručnim – dr. Blašić podigao čakovečku bolnicu i kirurgiju na visoku razinu. U tom gradu on zasniva obitelj, a zbog svojih djela i zasluga sve do 1941. uživa veliki ugled. Ipak, ponovna mađarska okupacija Međimurja i protjerivanje svih liječnika i namještenika rođenih u drugim dijelovima Hrvatske, odvest će ga na Baniju, gdje će početkom 1942. biti imenovan šefom kirurgije i novim ravnateljem bolnice u Glini.

Vjeran humanističkim načelima, ali suočen s brutalnim režimom ustaške Nezavisne Države Hrvatske, Blašić počinje pomagati antifašistički pokret, ponajviše u lijekovima i sanitetskom materijalu. Također uspijeva pored budne straže i neprestane kontrole, ubaciti u bolnicu veći broj ranjenih partizana na liječenje, koje vješto skriva pod tuđim imenima.

Blašić je liječio mnoge stanovnike glinske i susjednih općina. Spasio je mnoge živote. Nije bilo čovjeka – mladog ili starog – koji ga u Glini nije poznavao

Međutim, nakon Pavelićeve posjete Glini i glinskoj bolnici u ožujku 1943., Blašić je shvatio da mu je život u velikoj opasnosti, zbog čega uz pomoć pojedinih Glinjana i sam odlazi u partizane, te se priključuje Sedmoj banijskoj diviziji, koja će u siječnju 1944. osloboditi Glinu. Tada mu je povjerena dužnost upravitelja civilno-vojne bolnice u Glini, gdje će i u najtežim ratnim uvjetima vršiti složene kirurške operacije. Akademska literatura također bilježi njegov doprinos organizaciji prvog Kongresa liječnika narodnooslobodilačke fronte Hrvatske u Glini (od 24.–27. veljače 1944.), koji je prema općem mišljenju bio jedini liječnički kongres održan u okupiranoj Evropi. Kao istaknuti sudionik Kongresa, Blašić je također pomogao u pripremanju i otvaranju kongresne izložbe, postavljene u zgradi glinske bolnice.

Po završetku rata, Ministarstvo zdravlja Narodne Republike Hrvatske dodijelilo mu je 1947. titulu primarijusa Opće bolnice u Glini, koja će unatoč svojim oskudnim uvjetima pružati zdravstvenu zaštitu na velikom području ne samo Banije, nego Korduna i Bosanske krajine. Sve do odlaska u mirovinu 1960., Blašić je liječio mnoge stanovnike glinske i susjednih općina. Spasio je mnoge živote, izliječio mnoge opake i opasne bolesti. Nije bilo čovjeka – mladog ili starog – koji ga u Glini nije poznavao. Za sve njih on je jednostavno bio – dr. Blašić. Za svoje dugogodišnje zasluge u razvijanju zdravstvene službe odlikovan je Ordenom zasluga za narod, a 1965. godine Ukazom predsjednika Republike Josipa Broza Tita, odlikovan je Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem. Nisu ga zaboravili ni njegovi Glinjani koji su mu, obzirom da je bio dugogodišnji odbornik općinske skupštine, dodijelili povelju počasnog odbornika.

Nakon kratke i teške bolesti, dr. Albin Blašić preminuo je 12. prosinca 1965. u 79. godini života. Sa svim počastima, sahranjen je na katoličkom groblju u Glini, na kojem su se od njega oprostili brojni mještani Gline, okolnih sela i brojni predstavnici društveno-političkih i zdravstvenih organizacija. Oproštajne govore drže dr. Ivo Pedišić, ispred Opće bolnice u Sisku i dr. Andrija Krkač, Blašićev mladi pomoćnik i njegov nasljednik, koji je opraštajući se od svog mentora između ostalog rekao: ‘Mi mu obećajemo da ga nećemo nikada zaboraviti, da ćemo ga se sjećati uvijek s velikim poštovanjem i zahvalnošću, svi mi zdravstveni radnici, narod Gline i čitave Banije’. Na svečanoj sjednici od 27. studenog 1969. Skupština općine Glina donijela je odluku da se jedna od novootvorenih glinskih ulica nazove po dr. Albinu Blašiću, što je prije svega bio civilizacijski čin.

Tragično i traumatično iskustvo s početka 1990-ih presudno će utjecati na stvaranje nove službene politike sjećanja u Hrvatskoj, koja će svoj odraz imati i u potpuno nerazumnoj odluci lokalnih vlasti u Glini od 19. prosinca 1995., kada je jednoglasno odlučeno da se iz naziva ulice izbriše ime dr. Blašića.

Danas, 2015. godine, u Glini svjedočimo početku jednog međunarodnog i perspektivnog projekta prenamjene stare glinske bolnice u Dom za starije i nemoćne. Ova zgrada je zadnjih dvadeset godina bila prepuštena tihom propadanju – no to je prilika da gradski vijećnici pokrenu inicijativu da se budućem Domu za starije i nemoćne u Glini doda ime dr. Albina Blašića. Da li će današnji vijećnici smoći snage da isprave pogrešku svojih prethodnika i razvijanjem kulture sjećanja nastave humanističku i antifašističku tradiciju Gline, ostaje otvoreno pitanje.

No za potpisnika ovih redova, kao i za mnoge druge Glinjane, dileme nema – mi znamo tko je bio dr. Albin Blašić i zašto ga danas opet trebamo.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više