>

novosti logo

Kronika Kronika
Piše Goran Gazdek

Zaboravljeno počivalište

U ljeto 2015. zagrebačka je umirovljenica na obroncima Papuka pronašla zapušteno partizansko groblje: 22 humke počivalište su boraca koji su nakon ranjavanja u oslobodilačkim ofenzivama zbrinjavani u šumskim bolnicama i zemunicama

Tragajući za vrganjima u ljeto 2015., umirovljena Zagrepčanka Maja Jelinčić planinarila je s prijateljima šumovitim obroncima Papuka. Spuštajući se prema makadamskom putu u predjelu zvanom Zdenčina, nekih šest-sedam kilometara od Orahovice, primijetila je neprirodan pad. Neobična struktura tla otežavala je silazak niz tu padinu, pa je pitala svog lokalnog vodiča o čemu je riječ, a on joj je nezainteresirano odgovorio: ‘Ih, nekakvo partizansko groblje!’

- Bila sam zgrožena, iako u tom trenutku još nisam znala što krije vegetacija; baš ništa nije dalo naslutiti da stojimo na humcima, odnosno obilježenim grobnim mjestima boraca poginulih u Drugome svjetskom ratu – prisjeća se gospođa Jelinčić.

Doznat će nedugo potom da je riječ o 22 groba, počivalištima palih partizana, uglavnom iz šumskih bolnica u koje su se u doba velikih oslobodilačkih ofanziva sklanjali ranjenici. Takve su nastambe – obično sačinjene od rudnog drveta i konstrukcijski podijeljene na dvije etaže povezane prečkama - mogle primiti četrdesetak ranjenih osoba. Prema navodima preživjelih boraca i medicinskog osoblja iz NOB-a, povjesničar i publicist Milan Balić zapisao je da bi vojnopozadinske formacije te bunkere izrađivale toliko dobro uklopljene u okoliš da ih je najiskusnijem oku bilo teško uočiti. No, za svaki slučaj, među ranjenicima je uvijek bio stražar koji bi kroz prirodnu ventilaciju izrađenu od dasaka osmatrao približava li se neprijatelj. Zemunice su bile opskrbljene samo najnužnijim sanitetskim materijalom, poput zavoja ili hipermangana za ispiranje rana. O ranjenicima su brinule priučene bolničarke, a liječnik bi, ako takvog nije bilo u jedinici, dolazio povremeno. Pred početak ofanziva dostavljala se onamo hrana koja se ranjenim drugovima dijelila dvaput dnevno. Bili su tu i fenjeri, no oni su se radi uštede kisika, palili samo u slučaju nužne potrebe, pa je uglavnom vladao mrak.

- Članica sam Udruženja antifašističkih boraca i antifašista Zagreb - jug, pa sam svoje saznanje prvo podijelila s drugaricama i drugovima. Javili smo se antifašističkim udrugama iz Virovitičko-podravske i Požeško-slavonske županije i već sljedeće godine uoči Dana borca, 4. srpnja, organizirali smo veliku radnu akciju čišćenja groblja, obavijestivši o tome gradske vlasti Orahovice i upravu Parka prirode Papuk. Prvog smo dana mačetom prokrčili put kroz šumu i posjekli šiblje oko groblja koje se od raslinja uopće nije vidjelo, da bismo dan poslije uz pomoć motornih pila napokon došli do grobnica i prekrasnog spomenika, položene zvijezde petokrake. Podignuli smo porušene nadgrobne ploče, od kojih je jedna bila napukla a dvije skroz polomljene, kako bismo ih mogli temeljitije očistiti od zemlje i mahovine – pripovijeda naša sugovornica.

S rezultatima akcije odmah su upoznali gradonačelnicu Orahovice Anu Mariju Petin, inače članicu HSS-a, koja je obećala pomoć u obnovi , ali sve je ostalo na lijepim riječima, premda su podršku antifašistima dali i gradonačelničini koalicijski partneri iz SDP-a.

- Ne iznenađuje me to nimalo, gradonačelnica Petin ne želi prihvatiti da je održavanje antifašističkih spomenika civilizacijsko pitanje. Štoviše, pošto smo groblje uredili, ono je ponovno devastirano, a gradonačelnica do danas nije reagirala na moj zahtjev da policiji podnese službenu kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja – kazao nam je bivši predsjednik orahovičkoga Gradskog vijeća, SDP-ovac Rade Medenica. I doista: kada je Maja Jelinčić ponovno, uoči Dana antifašističke borbe, obišla grobove da na njih položi cvijeće, ostala je šokirana viđenim. Ostaci razbijenih nadgrobnih ploča bili su razbacani posvuda, pa je i sama odmah kontaktirala gradonačelnicu.

- Upitala me zašto joj nisam javila da ću ići na groblje, pa da izda nalog da se pokosi. No nije poanta u tome što će tamo neka Jelinčićka odlaziti onamo, poanta je da se mjesta naše najsvijetlije povijesti, čuvaju i paze. U Hrvatskoj je od devedesetih porušeno tri tisuće spomenika, a neki se obnavljaju. Ne vidim razloga da se ne obnovi i ovaj – kaže Maja. Radi zapuštenog groblja na Papuku ljuti se i Udruga antifašističkih boraca i antifašista Virovitičko-podravske županije.

- Antifašizam vlastima u Orahovici ništa ne znači. Gradonačelnica svake godine posjećuje i održava spomenik pripadnicima zločinačkoga kvislinškoga ustaškog pokreta, na kojem su, kao slučajno, upisana imena poginulih branitelja u Domovinskom ratu. Uz ostalo, piše i ‘svim poginulim i nestalim bojovnicima Nezavisne Države Hrvatske‘ – stoji u odgovoru koji su nam iz Udruge poslali. Pokušali smo doznati što o svemu misli Ana Marija Petin, ali na naše telefonske pozive i SMS poruke gradonačelnica nije odgovorila.

Partizansko groblje u šumi Zdenčina kraj Orahovice autentičan je primjerak odavanja počasti žrtvama fašističkog terora: osmišljeno je kao jedinstvena memorijalna cjelina 22 humka s nadgrobnim kamenjem oko dominirajuće petokrake u središtu. Ondje je sve do devedesetih godina prošlog stoljeća bilo omiljeno gradsko izletište i planinarsko odmorište.

Na okolnim su stablima još vidljive planinarske markacije, a groblje je i danas ucrtano u dosad najdetaljniju mapu Papuka, tiskanu lani. Međutim, i groblje i izletište već se tridesetak godina sustavno brišu iz kolektivne svijesti Orahovičana i Orahovičanki. Gradska vlast, pogotovo u doba dok joj je na čelu bio rigidni desničar Josip Nemec, uglavnom ne želi znati za vrijednu antifašističku ostavštinu, pa se sve svodi na sporadične akcije nekolicine entuzijasta ili udruga.

Partizansko smo groblje posjetili jedne vrele ljetne nedjelje: do njega smo se s mukom probijali kroz drač i koprivu u društvu Maje Jelinčić, koja je prije polaganja četiri crvene ruže iz vlastitog vrta prvo sa spomen-ploče morala još jednom odstraniti prilično debeo pokrov od suhoga lišća. Vidno razočarana, kazala nam je kako je netko već maknuo vijenac i cvijeće koje je sa svojim drugovima položila oko humaka u povodu ovogodišnjeg Dana antifašističke borbe, inače državnog praznika.

- Teško je pomisliti da postoje ljudi koji negiraju povijest i činjenicu da je hrvatska država nastala 29. studenoga 1943. u Jajcu za drugog zasjedanja AVNOJ-a, a da je devedesetih samo obranjena. Ti koji ruše spomenike sigurno ne žele dobro ovoj državi i upravo joj time nanose štetu – rekla nam je na kraju zajedničkog posjeta šumi Zdenčina.

1/3