Od kada su 1. jula ukinute radne dozvole za Nemačku ta je zemlja nakon Irske, u kojoj je već brojna slavonsko-baranjska dijaspora, postala hit destinacija i za mnoge Baranjce koji su nezadovoljni svojim mestom pod suncem odlučili napustiti Baranju u potrazi za boljim životom.
Ta vest prvo je potaknula nagađanja o novom iseljeničkom valu, kao što je to svojevremeno bilo u slučaju iseljavanja u Kanadu, a veoma brzo pokazalo se da su svi oni koji su to najavljivali bili u pravu. O tome svedoče brojni pokazatelji: statistika, broj upisane ili ispisane dece u školama, krcati autobusi, a i svako od nas sigurno zna barem nekoliko prijatelja ili poznanika koji su posao odlučili potražiti u inostranstvu. Za ilustraciju, dovoljno je spomenuti podatak da četvrtkom iz Osijeka u 15 sati kreće jedan do dva puna autobusa za Nemačku, a sve je učestalija pojava da ih subotom, u isto vreme, kreće čak četiri. Izraženo u brojkama to znači da je samo protekle sedmice iz Slavonije u Nemačku otišlo između 250 i 300 ljudi. Među tim putnicima je i nemali broj Baranjaca pa je tako nedavno samo iz baranjskog sela Bolman u inostranstvo otišlo čak 18 ljudi što je svakako puno ako se ima u vidu da u tom mestu ionako nema puno stanovnika.
Sve veći broj onih koji iseljavaju iz Baranje postaje ozbiljan problem, a problem je još i veći jer odlaze cele porodice od kojih se neke više nikada neće vratiti u Hrvatsku. Istine radi treba reći i to da je broj onih koji odlaze i puno veći jer svoj odlazak, mahom mladi, uopšte ne prijavljuju nadležnoj policijskoj stanici pa službene statističke podatke treba uzeti s popriličnom dozom rezervi. Osnovni razlog za odlazak Baranjaca iz Hrvatske je visoka stopa nezaposlenosti koja je još uvek, a tako je već dugi niz godina, najalarmantniji problem i u celoj Hrvatskoj. Među brojnim Baranjcima koji u ukidanju radnih dozvola i otvaranju nemačkih, ali i drugih granica vide svoju priliku je i Ana iz Belog Manastira čije prezime nećemo navesti budući da nadređene na poslu još nije obavestila o svojim namerama.
Osnovni razlog za odlazak Baranjaca iz Hrvatske je visoka stopa nezaposlenosti koja je najalarmantniji problem i u celoj Hrvatskoj
- Iako imam posao i relativno dobra primanja za hrvatske prilike, jedna plata nije dovoljna za izdržavanje četveročlane porodice. Suprug mi je nezaposlen, a ono što me je najviše motivisalo da napustim Baranju je budućnost naše dece i pesimizam koji se oseća gotovo na svakom koraku i u zraku. Iako sam po prirodi optimista svaki novi dan me spusti na zemlju pa sam sve više i sama uverena da u Baranji neko bolje sutra neće tako brzo svanuti, kaže Ana.
Ana je, kako nam je rekla, u firmi uzela neplaćeni godišnji odmor, i za to je vreme preko interneta u Nemačkoj već našla posao i stan, obavila razgovor s novim poslodavcem i obavila lečnički pregled. Iako je, kako joj je poslodavac rekao, već mogla početi raditi kako bi sve bilo regularno i po nemačkim zakonima, sačekat će još nekoliko dana da je poslodavac prijavi.
- Za početak u Nemačku idem sama, a nakon što i suprug nađe posao i klincima sredimo papire za školu, doći će i oni. Nemam iluzija da vani teku med i mleko, težak je gastarbajterski život, oboje ostavljamo roditelje, rodbinu u prijatelje, ali za razliku od Baranje i Hrvatske, nema pesimizma, nudi se bezbroj prilika za posao i napredak što je nama sa završenim fakultetima vrlo važno. Sa žaljenjem moram zaključiti da je moja Baranja, od nekadašnje sredine u koju su ljudi dolazili zbog posla i boljeg života, postala sredina iz koje se sve više odlazi što će za posledicu imati da će u njoj ostati samo socijalni slučajevi, sirotinja koja jedva preživljava i penzioneri koji su, zahvaljujući političkim elitama i njihovim politikama također sirotinja, zaključuje Ana.
Gotovo identičnu ili sličnu priču potpisnik ovih redova čuo je od još nekoliko novih ekonomskih emigranata i ono što je karakteristično za one koji su imali tu sreću da uopšte rade, jest činjenica da su ogorčeni na sustav u Hrvatskoj od kojeg se, kako kažu, može samo preživljavati. Sagovornici, koje smo možda poslednji put videli u životu, na to jednostavno više nisu spremni jer od života očekuju više. Života kojeg će proživeti negde tamo daleko jer mnogi od njih otišli su s kartom u jednom pravcu.
