Novosti

Kronika

Aleksandar Ilinčić: Ovisimo o entuzijazmu

Priča o kulturnom životu u Dalju često se svodi na nekoliko pojedinaca koji guraju taj kamen dok im ne dosadi, kaže polaznik Političke akademije SNV-a iz Dalja

Large mini

Kako ste postali polaznik Političke akademije SNV-a?

Unazad nekoliko godina iz medija, pre svega iz Novosti, znam za projekt Političke akademije, a poziv sam dobio kad su me preporučili ljudi koji su ranije bili na akademiji. Iako sam već imao sliku o akademiji, sad sam imao prilike da se uverim kako izgleda i mogu reći da mi se stvarno sviđa. Iako postoji više godina, smatram da bi akademija trebala delovati i narednih godina, odnosno da bude konstantni oblik aktivnosti srpskih institucija, pre svega SNV-a kako bi se u njoj školovale nove generacije. Osim što mladi ljudi ističu odgovarajuća znanja koja im dobro dođu u zajednici, stvara se i socijalna mreža. Koncept akademije nije prigodničarski; ljudi se skupe i odslušaju nekoliko turnusa predavanja, što je samo po sebi korisno, ali je puno korisnije ono što ostaje kao rezultat poznanstava i prijateljstva koja tamo nastaju. Polaznici čuju kako ljudi žive u drugim delovima Hrvatske, jer iako smo brojno sve manja zajednica, među nama vlada šarolikost, tako da smo upoznati s dobrim i lošim iskustvima iz različitih sredina. Slušamo o iskustvima drugih, pružaju nam se saveti i rešenja kako u svojim sredinama možemo poboljšati status naše zajednice.

Kako smo kod aktivnosti, koliko ste aktivni u zajednici?

Nisam politički isturen, ali delujem u kulturnom životu. Član sam udruženja "Josif Runjanin", a kako boravim u Dalju, moji sumeštani i ja dosta smo vezani uz kulturni centar "Milutin Milanković". To je razumljivo s obzirom na bogat životni i radni opus ovog naučnika koji u Hrvatskoj još uvek nije doživeo puno priznanje. Osim toga, tu deluje i udruženje "Đorđe Ocić", osnovano na inicijativu ćerke ovog književnika kako se bi se popularisalo njegovo delo i lik. Naravno, može da se postavi pitanje u kolikoj meri deluje kulturna scena i kakav je ukupni kulturni život srpske zajednice na istoku Hrvatske. Sve zavisi od entuzijazma stvaralaca kulturne politike, a i onih koji u tome učestvuju ili ju prate; priča se često svodi na nekoliko pojedinaca koji guraju taj kamen, pa tako dok ne dođu naslednici ili dok im ne dosadi. U tom smislu nama dosta toga ne ide na ruku, a i godina je zbog epidemije korone takva da nam i to otežava stvari, ali eto, mi se trudimo, Pokrenuli smo se da preko omladinskog udruženja animiramo ljude koliko je moguće. Rezultati su naizgled maleni, ali je ključno da postoji razmena iskustava i ideja, kao i da postoji dinamika druženja u zajednici.

Dakle sve zavisi od interesa ljudi?

Ljudi kao ljudi – i među mladima i među starijima postoji volja da svojim iskustvom pokažu kako da delujemo. Mladi ljudi koji su iz manjinskih populacija, imaju puno kompleksnije probleme nego većinska populacija pa neki zaziru ili izbegavaju da se uključe. Ipak, uvek ima nekoliko entuzijasta koji se trude. Najmanje što možemo da učinimo mi koji smo u tome, jeste da ih podržimo.

Koliko su lokalni organi vlasti spremni na suradnju sa srpskim organizacijama?

Zavisi. Kad bih govorio iz perspektive naše opštine Erdut u koju spada i Dalj, imamo otvorene kanale saradnje i prijateljski raspoloženu lokalnu vlast. Naravno, u nekim drugim sredinama, što si majušnija manjina, bićeš neprimetniji i nebitniji lokalnoj vlasti, tako da ne možeš da se izboriš za sredstva, što za sobom vuče druge probleme i konačno, pasivizaciju zajednice. Naravno, mi s istoka Hrvatske govorimo iz pozicije određenog komfora i brojnosti. Imamo svoje predstavnike u lokalnoj upravi koji nas mogu podržati na različite načine, ali znamo da je puno teže našim sunarodnicima u drugim delovima zemlje koji su izolovaniji.

s obzirom da ste završili dva fakulteta, radite kao profesor u srednjoj školi u Dalju i u računovodstvu osnovne škole u Vukovaru, iz prve ruke imate uvid u trendove vezane uz školovanje srpskih učenika?

Nisam precizan poznavalac statistike, ali i pored smanjivanja broja učenika, što je posledica iseljavanja, nivo interesa onih koji ostaju je ujednačen. Čini mi se da nema prelaza iz manjinskih nastave u neke druge modele, barem u mojoj sredini. Dece je sve manje, ali ona koja imaju predispozicije za manjinske modele, ona ih i pohađaju.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više