Pojedine članice Europske unije, primarno one s Baltika, pokušavaju pronaći novo, moćno i uspješno oružje koje bi slomilo Rusiju i, valjda, okončalo njenu agresiju na Ukrajinu. Novo moćno oružje u njihovim rukama je ukidanje viza za ulazak u šengensko područje ruskim državljanima, a to je oružje u očima pojedinaca toliko moćno da ga je predsjednica vlade Estonije Kaja Kallas, velika zagovornica zabrane ulaska ruskim državljanima u Europsku uniju, nazvala Ahilovom petom Rusije. A što je Ahilova peta znano je svakome tko zna osnove grčke mitologije – slaba točka koja i najvećeg junaka čini smrtnim. Dakle, zabrana ulaska državljanima Ruske Federacije, uz minimalne iznimke, trebala bi biti nova točka preokreta u sukobu Rusije i Europske unije.
Europska komisija pozabavila se vizama dan nakon što je Rusija napala Ukrajinu i djelomično je suspendirala sporazum o viznim olakšicama s Rusijom. U svibnju je poslala smjernice vladama svih članica Unije, a prema njima one moraju pojedinačno ispitati svaki zahtjev za vizu i mogu je odbiti ako bi ulazak u zemlju državljana Rusije utjecao na javni red ili unutarnju sigurnost. U kolovozu je predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski predložio zapadnim zemljama da zabrane ulazak ruskim državljanima, a ubrzo potom njegov je prijedlog Kallas odlučila provesti u djelo i postala stjegonoša skupine zemalja koje se zalažu za potpunu zabranu ulaska državljana Rusije.
Dan nakon što je Estonija uvela zabranu ulaska ruskim turistima u šengenskog područje Kallas je dala izjavu o Ahilovoj peti, a "oštra reakcija pripadnika ruske elite na pozive unutar Europske unije na zabranu ulaska ruskim državljanima pokazuje da bi to bila učinkovita sankcija", kazala je premijerka za estonski radio. Zabrana koju je uvela Estonija odnosi se samo na vize koje je izdao Tallin, ne na vize koje su izdale druge članice Schengena. Slijedeći prijedlog Zelenskog, Kallas je počela kročiti stazom kolektivne odgovornosti i diskriminacije. Upitno je je li ona toga svjesna, baš kao što je upitno i jesu li toga svjesni njeni kolege zagovornici zabrane izdavanja viza ruskim državljanima ili takvom mjerom u ovakvoj, abnormalnoj situaciji pokazuju svoje pravo lice, bitno drugačije od onog kakvo bi trebalo biti lice političara koji se kiti nečime što se, istina ne baš određeno, naziva europskim vrijednostima.
Obrazlažući novu sankciju Kallas je kazala i da treba razumjeti da samo deset posto ruske populacije putuje u inozemstvo, a "upravo su ti stanovnici, većinom iz Moskve i Sankt Peterburga, oni čije mišljenje vrijedi". Iz osobnog verbalnog obračuna zamjenika predsjednika ruskog vijeća sigurnosti Dmitrija Medvedeva, inače bivšeg premijera i predsjednika Rusije, s njom, Kallas je zaključila da je ukidanje izdavanja viza "nešto od čega oni doista strahuju, što znači da je učinkovito". Estonska je premijerka navela i geografski problem kao razlog zabrane izdavanja viza.
Naime, EU je zabranila zračni promet iz Rusije u Europu, što znači da ruski državljani do europskih zemalja mogu doći kroz Estoniju, Latviju i Finsku i "stoga nije baš pravedno da druge članice Schengena izdaju vize, a mi smo oni koji nose sav teret". Kallas se ni tu nije zaustavila i poručila je da je "posjet Europi privilegija, a ne pravo" pa bismo se, iz vizure predsjednice vlade države u kojoj je svaki četvrti stanovnik Rus, valjda trebali zalagati za povratak doba kad je pravo bilo sazdano na privilegiji. Estonski ministar vanjskih poslova Urmas Reinsalu kazao je da je zabrana izdavanja viza jedina ispravna odluka, a uvođenjem te zabrane Estonija želi onemogućiti Rusima da žive normalno. Kako će živjeti državljani Estonije ruske nacionalnosti, a mnogi imaju familiju u Rusiji, očito za sada nije pitanje od primarnog interesa za Reinsalua i Kallas, kao ni pitanje kako će živjeti protivnici Putinovog režima koji bi se htjeli skloniti na Zapadu.
Litavski ministar vanjskih poslova Gabrielius Landsbergis pozvao je 17. kolovoza na prekid izdavanja viza ruskim državljanima na razini cijele Europske unije. Njegov latvijski kolega Edgars Rinkevics pozvao je članice Unije da prekinu izdavati vize i da već izdane vize ponište. Prijedlog podržava i finska premijerka Sanna Marin. No Finska za sada ne uvodi potpunu zabranu nego, počevši od rujna, namjerava smanjiti broj izdanih viza za 90 posto mjesečno. Marin je rekla da "nije ispravno da, dok Rusija vodi agresivan i brutalan rat u Europi, Rusi žive normalan život i putuju okolo kao turisti". Predložena zabrana ne bi se odnosila na zaposlene, studente, humanitarne i poslovne kontakte, te na Ruse koji traže politički azil u EU-u.
Godine 2019., prije izbijanja pandemije, izdano je oko četiri milijuna viza ruskim državljanima. Otkako su najave o zabrani izdavanja sve glasnije, broj ruskih državljana koji traže vizu za ulazak u Schengen naglo je porastao za 40 posto. Nadaju se da viza neće biti poništena i da će moći putovati. Međutim, oni kojima se sada izdaju turističke vize suočavaju se s novim problemom. Švicarska im izdaje vize na onoliko dana koliko traje putovanje i baš za te određene datume, a ne, kao donedavno, na tri ili pet godina.
Zabranu izdavanja turističkih viza podržavaju Estonija, koja je i uvela najstroži oblik sankcija, Latvija, Litva, Finska, Danska, Norveška, Poljska i Češka koja trenutačno predsjedava Europskom unijom, a čiji je ministar vanjskih poslova Jan Lipavsky najavio da će to pitanje biti tema na sastanku ministara vanjskih poslova zemalja članica.
Namjera ukidanja viza naišla je i na nemale kritike. Glasnogovornik glavnog tajnika UN-a Antónija Guterresa poručio je da je mjera kakvu je uvela estonska vlada diskriminatorna. Glasnogovornik je kazao i da svaka zemlja ima pravo provoditi vlastitu viznu politiku, ali UN se protivi diskriminaciji. Te opaske vjerojatno nikoga u Estoniji nisu uznemirile. U sjeni višestrukih, istovremenih kriza i ratova zbiva se još jedna kriza UN-a koji je kao tijelo zaduženo za mir i sigurnost u svijetu vjerojatno svedeno na najveću razinu nevažnosti od osnivanja. Za Tallin (ali i Rigu, Helsinki, Prag, Kopenhagen...) mnogo je važnije ono što se misli u Bruxellesu i Berlinu. Europska komisija podičila se brzom reakcijom i već spomenutom djelomičnom suspenzijom sporazuma o viznim olakšicama Rusima. Međutim, kako je poručeno iz Europske komisije, opća zabrana turističkih viza nije moguća. Uz ostalo, države članice EU-a trebaju poštovati međunarodne obveze i osigurati da članovi obitelji, novinari i disidenti mogu nastaviti ulaziti u zemlju članicu šengenskog prostora. To pak znači da ni Estonija ne može povući vize već izdane ruskim državljanima, nego mora ispitati svaki pojedinačni slučaj.
Općoj zabrani izdavanja turističkih viza protivi se i njemački kancelar Olaf Scholz koji je kazao da "ovo nije rat ruskog naroda, ovo je Putinov rat i mi moramo biti vrlo jasni u vezi s tim". Dakle, Bruxelles je za pravo, Berlin za političke razloge, a to bi trebalo značiti da od ostvarenja estonskog sna neće biti ništa.
A treba biti i temeljito naivan pa vjerovati u to da se zabranom izdavanja viza, dakle zabranom putovanja u dio svijeta, može zaustaviti rat u Ukrajini i prisiliti Rusiju na promjenu, ako već ne i na kapitulaciju. Kako je u komentaru objavljenom u Newsweeku nedavno napisao Anthony J. Constantini, "nema razloga vjerovati da bi takve sankcije izazvale bilo kakvu pozitivnu promjenu". Naime, ako Rus jednom u deset godina putuje u Njemačku i zbog ograničenja u izdavanju viza ne može putovati u tu zemlju, neće zbog toga započeti nasilnu revoluciju. "On će biti razočaran, slegnut će ramenima i umjesto u Njemačku otići će u Soči", piše Constantini.
