>

novosti logo

Bila je to pravedna borba

Državni vrh obilježio Dan antifašističke borbe u šumi Brezovica kraj Siska: Za razliku od premijera, predsjednica je pomno pazila da u govoru ne spomene ime Josipa Broza, znajući da joj antifašisti još uvijek nisu oprostili uklanjanje njegove biste

Da je na obilježavanju Dana antifašističke borbe u šumi Brezovica kraj Siska bio kojim slučajem postavljen instrument za bilježenje jačine aplauza, odobravanja i podrške, kod govora visokih dužnosnika Republike Hrvatske kazaljka bi jedino kod Zorana Milanovića u nekoliko navrata prelazila crvenu crtu. Govor predsjednika Vlade bio je žustar i energičan, i Milanović je, ne dodvoravajući se nikome, u nekoliko minuta stvari postavio na pravo mjesto, što su okupljeni antifašisti itekako znali prepoznati i nagraditi burnim odobravanjem.

‘Da se upravo današnji dan, 22. lipanj, slavi u Hrvatskoj kao Dan antifašizma odlučio je prije više od 20 godina Hrvatski sabor i prvi predsjednik Franjo Tuđman, član Komunističke partije Hrvatske i Titov partizan, što on nikada u svom životu nije zanijekao. Na ovom mjestu, prije 74 godine, sisački komunisti osnovali su prvi partizanski odred, jedinstven u Europi. To je naša povijest na koju itekako možemo i moramo biti ponosni, kao što moramo biti ponosni na činjenicu, ne da je Hrvatska bila na pobjedničkoj strani, već da je bila na pravoj strani. U tome je partizanski pokret odigrao neprocjenjivu ulogu, što danas potvrđuju povjesničari iz cijelog svijeta. Danas je Hrvatska moderna država i teško da bi postojala bez partizana, ali i bez hrvatskih branitelja koji su je 1991. poveli u pobjedu. Po značaju i utjecaju u političkom životu Hrvatske posljednjih sto godina na ovim prostorima obilježila su tri čovjeka: Stjepan Radić, Josip Broz Tito i Franjo Tuđman’, kazao je Milanović.

Za razliku od Milanovića, predsjednica republike Kolinda Grabar Kitarović pomno je pazila da u svom govoru ne spomene ime Josipa Broza, znajući da joj antifašisti još uvijek nisu oprostili uklanjanje njegove biste iz Ureda predsjednice, pa bi eventualni, makar i slabašan zvižduk, bio prilično neugodan.

Ovdje sam zato što antifašizam nije srpski ili hrvatski, već ideja i pokretačka snaga svih slobodoljubivih ljudi, kaže nam Sanja Lovrenović iz Petrinje

- Najvažnije je da se prisjetimo jednog od najsvjetlijih dana u povijesti, pobjede nad fašizmom. Mnogi danas kažu da su antifašisti, ali zaboravljaju tko je kod nas organizirao antifašističku borbu. Kad treba izgovoriti ime, ili reći istinu, dosta su sramežljivi - prokomentirao je to bivši predsjednik Stjepan Mesić.

Iz Zadra, na ovogodišnji skup antifašista u šumi Brezovica, potegao je i Jakov Jukić, član Predsjedništva zajednica antifašističkih boraca Zadarske Županije i Saveza antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske.

- U posljednje vrijeme svjedoci smo porasta mržnje i omalovažavanja antifašista i antifašističkog pokreta. Da nije bilo nas, Titovih partizana, današnje Hrvatske ne bi bilo. Bila bi nekakva kraljevina Jugoslavija, ili, ne daj Bože, zloglasna Nezavisna Država Hrvatska. No, mnogi su to zaboravili - kaže Jakov Jukić.

Vremešni protojerej Petar Olujić, dugogodišnji paroh sisački, koji je 55 godina proveo u aktivnoj svećeničkoj službi, rođen u Splitu, a na službi u Sisku od 1971. godine, ne propušta antifašistička okupljanja i ponosno kaže kako je i sam antifašista.

- Kad je započeo Drugi svjetski rat imao sam pet godina, pa sam u ranom djetinjstvu upoznao strahote rata i stradanja ljudi. Kasnije sam, kao svećenik, došao do podataka da je u vrijeme NDH ubijeno gotovo 600 pravoslavnih svećenika i da su porušene mnoge crkve. Bila je to velika nesreća, ne samo za srpski narod, već za sve narode na ovim prostorima. Tko zna što bi bilo da antifašisti i Titovi partizani nisu zaustavili divljanje nacista, ustaša i četnika - pita se protojerej Olujić.

Na proslavi Dana antifašističke borbe i obilježavanju osnivanja prvog partizanskog odreda u Europi, osim vremešnih sudionika Narodnooslobodilačke borbe i antifašista, u šumi Brezovica vidjelo se i dosta mladih. Jedna od njih, Sanja Lovrenović iz Petrinje, došla je u Brezovicu s društvom svojih vršnjaka.

- Čini mi se da se Narodnooslobodilačka borba i antifašistički pokret u posljednje vrijeme u Hrvatskoj stavljaju na marginu, umjesto da se tim naslijeđem ponosimo. Bila je to pravedna borba protiv nejednakosti, protiv represije i protiv nakaradnih i zločinačkih ideologija. Ovdje sam zato što antifašizam nije srpski ili hrvatski, već ideja i pokretačka snaga svih slobodoljubivih ljudi – kaže Sanja Lovrenović.

Prvi sisački partizanski odred osnovan je u Brezovici 22. lipnja 1941., upravo na dan napada Njemačke na SSSR, i to je bio prvi antifašistički partizanski odred u Hrvatskoj i Jugoslaviji koji je odmah započeo borbu protiv Pavelićeve NDH i protiv fašizma. Odred je brojio 79 boraca koje je predvodio zapovjednik Vlado Janić Capo, a među poznatim pripadnicima bili su i Nada Dimić i Janko Bobetko. Završetak Drugog svjetskog rata doživjelo je svega 38 njegovih boraca. U svom početnom djelovanju u šumama oko Siska, prvi jugoslovenski partizanski odred izvršio je nekoliko diverzija na željezničku prugu i telefonsko-telegrafske linije kojima se služio neprijatelj. Iako sastavljen od Hrvata, odred je razbijao nacionalnu podvojenost koju su stvorile ustaše pa je njegov kasniji odlazak na Baniju imao velikog odjeka kod tamošnjeg srpskog stanovništva.

1/2