‘Hrvatska vojska’ i Hrvati općenito stradali su nakon Drugog svjetskog rata jer im je komunizam bio stran na biološkoj razini. Nezavisna Država Hrvatska im je s druge strane bila prirodna datost, lišena ikakvog tuđinskog, fašističkog i nacističkog predznaka.
Ovi zaključci prožimaju, od početka do kraja, dokumentarni film ‘Magnum crimen 1945.’ koji je na Hrvatskoj radioteleviziji emitiran prošloga ponedjeljka. Film se bavi partizanskim likvidacijama bez suđenja, poznatima kao Križni put ili blajburška tragedija. No umjesto uravnoteženog, neostrašćenog filma o izrazito ozbiljnoj temi, nacionalna televizija dopustila je proizvod na razini uredničke politike zadarskog ‘Hrvatskog lista’. Dokumentarcem tako defiliraju redovni sugovornici ovog ustašofilskog lista, od nadrihistoričara iz Slovenije Romana Leljaka, preko revizionističkog mu hrvatskog parnjaka Josipa Jurčevića, do vrhovnika Katoličke crkve predvođenih monsinjorom Želimirom Puljićem. Između njihovih iskaza nižu se, između ostalog, igrani prizori iz ‘Četveroreda’ Jakova Sedlara, premijerno emitiranog u predvečerje trećesiječanjskih izbora, kako bi se plebs neuspješno zastrašio povratkom komunista na vlast.
‘Magnum crimen’ ne problematizira retorziju pobjednika. Ne, u njemu se tvrdi da su ‘hrvatski vojnici’ i civili ‘bježali od komunističkog režima stranog hrvatskom biću i nad njima se nisu poštivala međunarodna ratna prava’. Nema pritom nastavka rečenice ili onog ‘ali’. Sadržaj filma jasno sugerira da je ustaški režim bio prirođen ‘hrvatskom biću’, odnosno da nije bio ‘fašistički ni nacistički’ – u njemu su se valjda, glasila bi konkluzija, ‘poštivala međunarodna ratna prava’. Vjerojatno zbog balansa, autori u isto vrijeme prakticiraju i pročetnički revizionizam, potresno tvrdeći da su tamo stradali i ‘pripadnici Srba’.
Ako je ikada bilo trunčice dvojbe, sada je i ona razriješena. HRT službeno promovira filoustaški narativ o povijesti 20. stoljeća. Taj narativ na istoj je liniji s istomišljenicima iz dijaspore i tuzemstva. On asocira na komemoracije na Bleiburgu ranijih godina, kada su filoustaše bili komotniji u modnom i verbalnom izričaju, ili na neke udžbenike povijesti iz 1990-ih po kojima je slavna Ustaška vojnica u Drugom svjetskom ratu vojevala na pravoj strani povijesti, uz prešućivanje koncentracijskih logora i sustavnog istrebljivanja Srba, Roma, Židova i komunista, odnosno ‘neprijatelja režima’. Moglo bi se čak reći da je HRT odlučio kompenzirati sve ono što je na ovogodišnjem Bleiburgu zabranila austrijska policija.
Film je inače nastao u radionici producentske kuće Laudato, povezane s istoimenom vjerskom televizijom u vlasništvu Ksenije Abramović, najpropulzivnijom platformom za koordinirano širenje vjerskog fundamentalizma i historijskog revizionizma u Hrvatskoj. Autorica dokumentarca je Nada Prkačin, zaposlenica Laudata koja je prije nekoliko godina otpuštena s HRT-a nakon što je neovlašteno koristila arhivu za izradu filmova o Anti Gotovini. Ovo je drugi tjedan zaredom da se prikazuju autorski filmovi iz opusa dueta Abramović-Prkačin. Prije ‘Magnum crimena’ emitiran je ‘Macelj – Titovo stratište’, gdje su ratna stradanja također iskorištena za prozirno prekrajanje povijesti.
Budući da je HRT službeno postao platforma za repriziranje sadržaja Laudato TV-a, zamolili smo da nam pojasne koja je praksa otkupa prava na emitiranje sadržaja druge televizije na području Republike Hrvatske, koja je cijena emitiranja i koje su osobe odgovorne za taj otkup. Do zaključenja teksta odgovor nismo dobili.
