>

novosti logo

Piše Tena Erceg

Četiri sata ruskog brata

Teško je biti siguran je li Stone bio snishodljiv zato što se bojao da bi mu neugodna pitanja mogla zalupiti vrata Kremlja ili zato što mu se Putin jednostavno sviđa. S druge strane, proizveo je intervju u kojemu je Putin dobio rijetku priliku nadugo i naširoko zapadnoj javnosti elaborirati drugu stranu agresivne rusofobije koja se nesmiljeno širi iz Amerike

Osim što je jedan od najboljih filmskih režisera današnjice, Oliver Stone također je i slab na karizmatične političare. Politički angažiranim filmom počeo se baviti već 1980-ih, kad je režirao tri filma o vijetnamskom ratu. Snimao je filmove o Wall Streetu i američkim predsjednicima Richardu Nixonu i Georgeu W. Bushu, a uskoro bi trebao početi raditi na televizijskoj seriji o američkom zatvoru Guantanamo.

Jedna od dominantnih osobina koju Putin demonstrira tijekom cijelog razgovora je lažna skromnost; lažna, zato što je iz njegovih odgovora i postupaka evidentno da se ne smatra tek jednim od milijuna ruskih sinova

Režirao je i niz dokumentarnih filmova u kojima je u potpunosti do izražaja došao njegov ljevičarski svjetonazor. O Fidelu Castru snimio je čak tri dokumentarca, u filmu ‘Južno od granice’ o usponu ljevičarskih pokreta na južnoameričkom kontinentu pojavilo sedam tamošnjih predsjednika, a prije pet godina snimio je i ‘kontroverzni’ serijal ‘Neispričana povijest Amerike’.

Oliver Stone dao je velik doprinos razbijanju političkih tabua u svojoj zemlji, od otvorenog propagiranja socijalizma pa do kopanja po najcrnjim epizodama američkog militarizma i imperijalizma. Istovremeno, međutim, prešao je i dalek put od hipijevskog antiratnog angažmana s kakvim je radio vijetnamsku trilogiju, do zrelih radova u kojima je nad njegovim ljevičarskim svjetonazorom prevladao antiamerikanizam, ili možda potreba da se pod svaku cijenu pliva protiv struje.

Takav uradak prikazan je nedavno na američkoj televiziji Showtime, četverosatni intervju s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, čovjekom koji je cijeli svoj radni vijek na čelu Ruske Federacije posvetio indoktriniranju svojih sunarodnjaka najreakcionarnijim klerikalnim, nacionalističkim, pa i kapitalističkim idejama. I sve bi to bilo u redu da se Stone usudio postaviti barem jedno pitanje na koje najveći ‘kuler’ među svjetskim liderima ne bi imao spreman odgovor.

Teško je biti siguran je li Stone bio snishodljiv zato što se bojao da bi mu neugodna pitanja mogla zalupiti u lice vrata Kremlja i ostalih palača po kojima ga je Putin vodio, zbog čega bi mu onda propao ovako zamišljen projekt, ili zato što mu se Putin jednostavno sviđa. No gotovo je sigurno da je ovo drugo bilo barem donekle prisutno, ako je suditi po komplimentima i smješkanju koje je Amerikanac odašiljao u smjeru ruskog predsjednika. S druge strane, Stone je proizveo mastodontski intervju u kojemu je Putin dobio rijetku priliku nadugo i naširoko zapadnoj javnosti elaborirati drugu stranu agresivne rusofobije koja se nesmiljeno širi iz Amerike i čiji je jedini cilj neodgovornom demonizacijom održavati na životu alibi za svoja vlastita imperijalistička divljanja.

Jedna od dominantnih osobina koju Putin demonstrira tijekom cijelog razgovora je lažna skromnost; lažna, zato što je iz njegovih odgovora i postupaka evidentno da se ne smatra tek jednim od milijuna ruskih sinova koji se žrtvuju za majčicu domovinu. S druge strane, čini se da je dojam o skromnosti ruski predsjednik svjesno dovodio do savršenstva kako bi svojim sunarodnjacima ponudio upravo ono što odgovara njihovom senzibilitetu.

Putin je Stonea potom odveo u takozvanu ‘situacijsku sobu’. Tamo su zajedno u real timeu gledali položaje ruskih aviona i podmornica u Siriji, te poslušali izvještaj vojnih zapovjednika s terena

I jedno i drugo vidjelo se već na samom početku intervjua, u kojem se razgovaralo o njegovom dolasku na funkciju vršitelja dužnosti premijera 1999. godine, a potom i predsjednika godinu dana kasnije.

‘Kada sam došao u Moskvu nisam imamo nikakvo zaleđe i ne znam zašto me Jeljcin odabrao. Kada mi je prvi put predložio, rekao sam da je to prevelika odgovornost. Nisam znao koji su njegovi planovi, a znao sam da me u bilo kojem trenutku može maknuti. Ali onda sam shvatio da moram ići do kraja ako mi je to sudbina, iako nisam mogao znati da ću postati predsjednik’, ispričao je Putin.

U razgovoru o čečenskim ratovima i islamističkom terorizmu u njegovoj zemlji ponudio je genezu događaja u kojoj SAD ima centralnu ulogu zemlje koja lokalne muslimane koristi ‘kako bi destabilizirala Rusiju’. Potvrdio je da su američki i NATO-vi dužnosnici u vrijeme ujedinjenja Njemačke Gorbačovu dali usmeno obećanje da se NATO savez neće širiti na istok, no to obećanje ‘nije ispunjeno zato što je NATO savez organizacija koja mora izmišljati neprijatelje da bi opravdala svoje postojanje, instrument američke vanjske politike u kojoj nema saveznika nego samo vazala’.

‘Kada mislite da ste jedina svjetska velesila onda se u narodu stvara imperijalistički mentalitet koji zahtjeva adekvatnu vanjsku politiku. Vođe su tada prisiljene slijediti tu logiku, iako je to u praksi možda protiv interesa Amerikanaca. Nakon raspada SSSR-a stvorio se dojam da SAD može raditi što hoće bez da za to odgovara, ali to je klopka jer tada nema potrebe za analizom pa se upada iz jedne u drugu grešku’, rekao je.

Nakon što ga je nagovorio da zajedno pogledaju film ‘Dr. Strangelove’ Stanleyja Cubricka, Putin je otišao na hokej, koji je počeo igrati tek sa 60 godina, ali zato džudo trenira od djetinjstva, a svaki dan vježba u teretani i pliva u bazenu. Tu je mačo situaciju Stone iskoristio da testira Putinove stavove o seksualnim manjinama. Nakon što mu je Putin objasnio da se takozvani zakon protiv gay propagande odnosi samo na maloljetnike, Stone ga je upitao što bi se dogodilo u vojsci da se neki vojnik nađe pod tušem s gay osobom?

‘Ja radije ne bih išao s njim pod tuš, zašto provocirati’, rekao je nasmijavši se, ‘ali kao šefu države moja je dužnost očuvati tradicionalne obiteljske vrijednosti zato što homoseksualni brakovi ne proizvode djecu, a mi imamo problem s natalitetom’.

U ljeto 2015., nakon višemjesečne pauze, razgovarali su o azilu koji je Ruska Federacija dala američkom zviždaču Edwardu Snowdenu. Putin je negirao da Rusija provodi nadzor nad građanima usporediv s onim američke agencije NSA. ‘Zbog KGB-a mi Rusi ne volimo apsolutnu vlast tajnih službi’, rekao je bivši KGB-ovac.

‘Ali kao bivši agent mora da mrzite to što je Snowden napravio?’ upitao ga je Stone. ‘Uopće ne. Snowden nije izdao interese svoje zemlje, nije dao nikakve informacije drugim zemljama i sve što radi je javno’, odgovorio je Putin. Ipak, ne slaže se time što je napravio, trebao je umjesto zviždanja dati otkaz.

U srpnju 2015. Putin i Stone ponovno su se susreli. Putin ga je osobno odvezao u predsjedničku rezidenciju nedaleko od Moskve. Budući da je zgrada puna ikona, poveo se razgovor o povezanosti crkve i države: ‘To nisam učinio ja nego ruski narod. Ukidanjem komunističke ideologije nastao je vakuum koji je mogla ispuniti samo religija’. U razgovoru o kritikama da Rusija nije demokratska zemlja dotakli su se i slobode medija, no Stone se zadovoljio odgovorom da Rusija ima ‘stotine medija koje ne kontrolira država’. Temu političkih ubojstava novinara, u čemu Rusija prednjači, nije otvarao.

U Sočiju ljeta 2015. dvojica dobrih poznanika razgovarali su o Ukrajini. Putin je objasnio da su tržišta Rusije i Ukrajine bila potpuno otvorena i povezana, dok je istovremeno Rusija 17 godina s Evropskom unijom bezuspješno pregovarala o njezinom ulasku u WTO.

‘Odjednom, EU se dogovorila s Ukrajinom. To je značilo da bi EU mogla ući na naš teritorij bez ikakvih prethodnih pregovora. Morali smo reagirati. Predložili smo trilateralne pregovore ali oštro smo odbijeni. Janukovič je odgodio pristupanje i onda su naši evropski i američki partneri uzjahali konja narodnog nezadovoljstva i odlučili podržati državni udar. Odmah nakon toga počeli su neredi. Podsjetit ću da su prije toga tri evropska ministra bila u Kijevu i s vladom i opozicijom dogovorila da će se održati izvanredni izbori. Umjesto toga, predsjednička rezidencija silom je zauzeta, a njegov konvoj napadnut. Što je to ako ne državni udar?’ upitao se Putin.

Putin je Stonea potom odveo u takozvanu ‘situacijsku sobu’. Tamo su zajedno u real timeu gledali položaje ruskih aviona i podmornica u Siriji, te poslušali izvještaj vojnih zapovjednika s terena. ‘Vidimo što se događa u Libiji i Iraku’, rekao je tamo, ‘došlo je do tragedija, do eliminacije tamošnjih režima. Mi ne želimo da se to isto dogodi u Siriji jer će cijela regija završiti u kaosu, učvrstit će se pozicije radikalnih organizacija a tisuće boraca vratit će se u Rusiju. S druge strane, razumijemo i da su sa sadašnjim vođom Sirije napravljene određene greške u odnosima. On je svjestan da ima probleme u zemlji i spreman je razgovarati s opozicijom’.

Stone ga je zatim pitao o zračnim udarima koje ruska vojska vrši u Siriji, pa mu je Putin odgovorio da ih je u tom trenutku, u veljači 2016., bilo između 70 i 120 dnevno, sedam dana tjedno, dok je međunarodna koalicija izvodila samo tri do pet dnevno. Bila je to još jedna situacija u kojoj je Stone mogao postaviti pitanje koje se Putinu ne bi svidjelo, ono o kolateralnim žrtvama, tim više što je izračunao da Rusija izvrši oko 6000 udara u dva mjeseca, no ipak to nije učinio.

U posljednjem dijelu intervjua glavna tema razgovora optužbe su američkih institucija da se Rusija miješala u predsjedničke izbore u Americi, što je Putin negirao.

‘Amerika je vrlo puritanska zemlja, barem u provinciji, a Trumpova kampanja dobro je znala gdje su njihovi birači, u kojim državama. Ponekad je prelazio granicu, moram priznati, ali pokazalo se da je bio u pravu. Dirnuo je u dušu ljude kojima se obraćao i s tim se nitko nije mogao nositi. Gubitnici su se time trebali pozabaviti, umjesto što prebacuju krivnju na druge’, rekao je Putin. A kada mu je režiser prikazao isječak u kojem ga američki senator John McCain naziva mesarom, opet se vratio u povijest: ‘U starom Rimu bio je Marko Porcije Stariji koji je svaki govor završavao rečenicom ‘Kartaga mora biti uništena’. Ljudi kao taj senator još žive u starim vremenima i ne žele uvidjeti koliko se svijet brzo mijenja, prošlost ih uvijek vuče unatrag’.

‘U pravu ste da sam prema tome ravnodušan’, rekao je zatim, ‘to nas se ne tiče jer se radi o unutarnjem problemu SAD-a. Nema nikakvih dokaza da smo mi to napravili i to je naša najveća obrana’.

Dvojac se zatim uputio u obilazak moskovskih političkih znamenitosti. Posjetili su grob Johna Reeda i Lenjinov mauzolej, razgovarali o ‘dvije strane’ Staljina. Unatoč tome što postoje ozbiljna novinarska istraživanja o tome kako se Putin privatno obogatio tijekom svojih mandata na čelu Ruske Federacije, Oliver Stone zadovoljio se odgovorom da to nije istina i da, uostalom, ‘novac nije ključ za sreću’. Na pitanje hoće li mu, ako pobijedi na izborima 2018. i bude na vlasti ukupno 24 godine ‘to iskriviti pogled na stvari’, Putin je odgovorio da će ‘Rusija sama odlučiti treba li joj itko baš toliko dugo’.

‘Što se tiče izbora 2018.’, dodao je, ‘neke stvari moraju ostati misterija i intriga i zato neću odgovoriti na vaše pitanje’.

‘Ja shvaćam da ste vi sin Rusije i da joj dobro služite’, rekao mu je Stone dok su se opraštali, ‘ali kad je čovjek jako dugo na vlasti, promijeni se’.

‘To je zaista opasno. Kad čovjek osjeti da se odvojio od naroda onda mu je vrijeme da ode’, odgovorio mu je Putin, pa ga upitao je li ‘ikada u životu dobio batine, jer će patiti zbog intervjua koji je s njim napravio’.

‘Znam da hoću’, odgovorio mu je na to režiser, ‘ali isplati se ako će to donijeti nešto mira i savjesti u svijetu’.

1/1