>

novosti logo

Intervjui Intervjui
Piše Ana Brakus

Dalija Orešković: Državu su zaposjeli ortaci

Promocija knjige Martine Dalić o Agrokoru jedan mi je od najtužnijih, ako ne i najtužniji događaj od rata jer on pokazuje da su sve ključne državne institucije zaposjeli ortaci. Ako je ikada i postojala namjera da se ozbiljno pozabavimo suzbijanjem korupcije, jasno je da danas od toga nema ni traga

Ovog tjedna u prvom redu Nacionalne i sveučilišne knjižnice predstavljanje knjige bivše potpredsjednice Vlade Martine Dalić o Agrokoru pozorno je, uz brojne ministre, slušao i premijer Andrej Plenković. Kako to komentirate?

Zapravo, kao njihovu konačnu pobjedu. Pod krinkom borbe protiv ortačkog kapitalizma oni su uspjeli upravo to institucionalizirati. Taj mi je događaj jedan od najtužnijih, ako ne i najtužniji događaj od rata jer on pokazuje da su sve ključne državne institucije zaposjeli ortaci.

Način na koji se Vatikanski ugovori implementiraju i osjećaju negira načelo sekularnosti države kojem ja iz svojih najdubljih profesionalnih, a onda i osobnih uvjerenja težim

Prije koji dan izjavili ste da za vas rješenje nije reformiranje nego razmontiranje HDZ-a. Potvrđuje je li to i ovaj događaj?

Utjecaj i trag djelovanja HDZ-a vidljiv je u radu brojnih institucija, uključujući i Državno odvjetništvo, USKOK, ali i u nedavnim sudskim odlukama koje su obilježile protekle tjedne, uključujući i osuđujuću presudu protiv bivšeg premijera Ive Sanadera. Iz svega toga proizlazi jasan nedostatak osude koruptivnih ponašanja koja su izravno povezana s HDZ-om. Ako je ikada i postojala namjera da se ozbiljno pozabavimo suzbijanjem korupcije, jasno je da danas od toga nema ni traga. Pokazuju da ih ozbiljne sumnje na kriminal i korupciju ni najmanje ne smetaju, štoviše, riječ je o političkoj stranci čiji su članovi pljeskali bivšoj potpredsjednici Vlade i premijeru koji su omogućili da oni koji su Lex Agrokor osmišljavali u jednoj krajnje uzurpatorskoj atmosferi napune svoje džepove.

Martina Dalić svoju knjigu započinje citatom premijera Plenkovića: ‘Promijenit ću HDZ, a onda i Hrvatsku.’ Kako vi vidite te ‘promjene’?

Plenković je uspio promijeniti i HDZ i Hrvatsku utoliko što je uspio klijentelistički način svojatanja i porobljavanja institucija u korist HDZ-a podići na sasvim novu razinu. Pod njegovim vodstvom uspjeli su se riješiti svake natruhe srama i ‘ozakoniti’ praksu korištenja institucija isključivo u svrhu promicanja privatnih interesa određenih skupina koje su bliske osobama u državnom vrhu.

Izuzev komentara na društvenim mrežama, osuda nekih opozicijskih političara i medijskih napisa, svoje neslaganje s predstavom u NSK-u prosvjedom je iskazala tek nekolicina ljudi iz GONG-a. Kako to komentirate?

Zbog svega što gledaju, zbog svega što se događa, najveći broj građana je u stanju inducirane kome. Takva količina uzurpiranja, okupacije i grabeži je nezamisliva bez oružja i nekog napada izvana, a nama dolazi iznutra i ide do samog državnog vrha. Već neko vrijeme dolazi do pada demokratskih standarda, neovisnosti i nepristranosti rada institucija, micani su ljudi s određenih položaja jer su predstavljali smetnju svemu onome što je vrh vlasti namjeravao činiti. I civilnoj sceni smanjivani su kapaciteti drugim metodama, s istim ciljem. Napravilo se sve što se moglo da se društvo pasivizira, da se proširi stanje krajnje apatije. Unatoč svemu tome, ja vjerujem da je potrebno jako malo da se pokrene lavina i da se ljudi pokrenu, da ova država bude ono što smo htjeli kada smo je stvarali.

Novi pokret otpora

Taj period, kako kažete, stvaranja države, prepun je mitova, a njihovo propitivanje često potpuno diskvalificira iz razgovora. Koje je vaše mišljene o mitskom statusu Franje Tuđmana i veteranima rata kojih je iz dana u dan sve više?

To su sve metastaze nekog karcinoma koji je počeo davnih dana. Samostalna i neovisna država je i moja svetinja, zato i progovaram o tabuima koje se ne smije doticati. Uvijek ima onih koji profitiraju na pasivnosti građana, ali danas su takvi uzeli previše maha. Čini mi se da je vrijeme za neku novu obranu, neki novi pokret otpora. Kada smo gradili institucije, očito smo u njih ugradili slabosti koje nas danas dovode do potpunog kraha. Svjedoci tog vremena govore da je HDZ već tada kadrovirao u pravosuđu na način da se suci nisu imenovali prema kriterijima stručnosti i neovisnosti, nego su se sudovi punili onim osobama u čiji je genetski kod upisano to da sude po ključu koji definira ona stranka koja tim kadrovima osigurava položaj unutar sudbene vlasti. Nepojmljivo je vidjeti da ratno profiterstvo kažnjavamo s dvije i pol godine zatvora.

Dok državu potresaju najveće afere, kada je jasno da paraobavještajno podzemlje ima svoje krakove u svim strukturama, kada je pravosuđe gotovo paralizirano – predsjednica otvara centar za mlade u prisutnosti osuđenog ratnog zločinca Darija Kordića

Izazvali ste mnoštvo reakcija kritikom rada predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, posebno rečenicom da joj nešto magli pogled na stvarno stanje u državi, da je to ‘ili zbog umjetnih trepavica ili zbog toga što je potkapacitirana za funkciju koju obavlja’.

Smisao te metafore je da smatram da predsjednica živi u jedinoj iluziji, potpuno odmaknuta od stvarnosti u kojoj žive njezini građani. Živi u jednom umjetnom svijetu, u stanju institucionalne sljepoće. Prema njezinom radu nisam dovoljno kritična ni ja ni drugi, s obzirom na to kako ona obavlja svoj posao, a to je na način da dok državu potresaju najveće afere, kada je jasno da paraobavještajno podzemlje ima svoje krakove u svim strukturama, kada je pravosuđe u svom radu gotovo paralizirano – ona odgovara ili šutnjom ili relativiziranjem i omalovažavanjem značaja tih afera. Predsjednica se za to vrijeme bavi nekakvim rebrendiranjem Hrvatske, smatrajući svojih uspjehom to što joj se netko javlja po nekakvim pubovima u inozemstvu, a ne bavi se razlozima zbog kojih se ljudi sele iz ove zemlje. Predsjednica za to vrijeme otvara centar za mlade u prisutnosti Darija Kordića, osuđenog ratnog zločinca čije su brojne žrtve upravo maloljetnici, djeca.

Dario Kordić rado je viđen gost i na manifestacijama ultrakonzervativnih udruga poput Hoda za život, na prosvjedu koji se odvija već nekoliko godina s ciljem zabrane pobačaja. Trebao bi biti donesen novi Zakon o pobačaju – koji je vaš stav i kako vidite utjecaj tih udruga?

Ako želimo biti demokratični i dopustiti pluralizam ideja, logično je da na svoj način djeluju i oni koji su za zabranu pobačaja. Osobno se takvim zabranama protivim. Sporno je što takve grupacije izlaze iz okvira demokratičnosti i prelaze u oduzimanje prava drugima. Jer jedno je organizirati skup koji promovira ideje zabrane pobačaja, a nešto je sasvim drugo organizirati molitvene grupe pred bolnicama, svojevrsne presretače koji pokušavaju omesti one žene koje su se odlučile na jednu jako tešku, traumatičnu odluku u svom životu. To je teška odluka i potpuno je neprimjereno da se takvim metodama žene onda maltretira.

Jesu li za vas takve organizacije dovoljno transparentne?

Nisu, ali nije dovoljno transparentan ni način rada državnih institucija. To mi se čini kao veći problem jer govorimo o našem novcu, iz državnog proračuna. Pretpostavljam da se te udruge na neki način financiraju uz pomoć Crkve, ali rad državnih institucija je taj koji stvara maglu u kojoj se može odvijati grabež.

Početi od Pantovčaka

Spominjete Crkvu, možda češće nego ikada do sada iz saborskih klupa čuju se zahtjevi za revizijom Vatikanskih ugovora, a proteklog vikenda održan je jedan u nizu prosvjeda za njihov raskid. Što mislite o tome?

Ako postoje dvije strane u nekom ugovoru, koje zbog promijenjenih okolnosti nisu više u istoj poziciji kao na dan kada su ugovori sklopljeni, čini mi se da je konstruktivnije sjesti za stol i upustiti se u dijalog. Početi od manjeg ka većem. Čini mi se da bi preoštra retorika antagonizirala suprotnu stranu, za raskid ugovora potrebno je najprije pripremiti društvo. Trebamo jasno oslikati što je to što želimo postići kroz reviziju Vatikanskih ugovora.

Što biste vi htjeli postići? Je li za vas danas, s obzirom na količinu utjecaja Crkve, Hrvatska zaista sekularna država?

Ne, nije sekularna država. Način na koji se Vatikanski ugovori implementiraju i osjećaju danas negiraju načelo sekularnosti države kojem ja iz svojih najdubljih profesionalnih, a onda i osobnih uvjerenja težim. Smatram da bi prvi, simboličan korak, za koji već postoji društveni konsenzus, trebao biti mijenjanje načina na koji se katolički vjeronauk organizira i provodi u školama. To bi samo po sebi dovelo do drugačije situacije.

U više ste navrata rekli da se ne želite natjecati na predsjedničkim izborima, no ta se tema stalno vraća. Zbog čega?

Zato što promjena, restartiranje koje nam je potrebno mora početi od Pantovčaka. Ta funkcija, unatoč svojim ograničenim ovlastima, u ključnim pitanjima može biti jezičac na vagi. Jedan novinar je dobro primijetio – da je ta funkcija toliko nebitna, onda Kolinda Grabar-Kitarović ne bi uspjela u tolikoj mjeri zagaditi javni prostor što na domaćoj, što na međunarodnoj sceni, kao što je to učinila.

Zašto je onda ne želite?

Ne vidim se u tome, mislim da sam bolji kandidat za neke druge stvari. To pitanje mi se stalno vraća jer sam oštra u kritikama prema predsjednici, a ne nazire se neki drugi protukandidat.

Što je onda pozicija koju za sebe vidite?

Za ovu društvenu dijagnozu koju postavljam smatram da je potrebno nešto novo. Iz nekog razloga kod građana vlada razočarenje i u opozicijske stranke jer da u njima vide rješenje, njihov rejting bi rastao.

Najčešća kritika upućena vama je nedostatak organizirane infrastrukture.

To nije kritika, to je realno stanje. Naravno da je lakše priskočiti na gotovo, da sam to htjela, priključila bih se nekoj stranci koja već postoji. Hrvatskoj nije potrebna još jedna stranka s još jednim već viđenim programom, potreban nam je potpuni institucionalni redizajn. Čini mi se da postojeće stranke, same sa svojim strukturalnim problemima, ne mogu biti rješenje. Koliko infrastruktura sada pomaže SDP-u? Potrebno nam je nešto drugačije.

1/1