>

novosti logo

Kronika Kronika

Danica Kljajić: Stanovi su preskupi

Na karlovačkom području najviše se bavimo problematikom stambenog zbrinjavanja na i izvan područja posebne državne skrbi te radnim pravima i njihovim kršenjem, kaže Danica Kljajić, pravna savjetnica SNV-a i karlovačkog ŽVSNM-a

Recite nam nešto više o sebi i pravnom savjetovalištu SNV-a i VSNM-a u Kalovcu?

Do 1991. sam radila u karlovačkoj općinskoj upravi na nizu poslova, uglavnom kao tajnica Komisije za predstavke i pritužbe građana te Komisije za društveni nadzor. Potom sam u sklopu Srpskoga demokratskog foruma radila na pružanju pravne pomoći, prvo u Beogradu a poslije u Zagrebu. Iste sam poslove obavljala u Centru za civilne inicijative na područjima posebne državne skrbi, odnosno u Krnjaku, Vojniću, Vrginmostu i Topuskom. U VSNM-u Karlovačke županije sam od 1. oktobra ove godine, ali sam i prije, dok nismo imali adekvatne radne prostore, surađivala s tim tijelom, mahom s ljudima na terenu. Sada sam uglavnom vezana uz ured, u kojem strankama pružamo pomoć svakoga radnog dana od 9 do 13 sati, no u slučaju potrebe dostupni smo putem telefona 047/601- 465 i izvan tog vremena. Besplatna pravna pomoć pripadnicima naše zajednice u karlovačkoj regiji vuče korijene iz nekadašnjeg Odbora za ljudska prava koji su još od 1991. vodile Jelka Glumičić i Nada Radović.

Što je danas glavnina vašega rada, odnosno kakvu pomoć pružate ljudima?

To je uglavnom osnovna pravna pomoć, odnosno podrška pri rješavanju temeljnih egzistencijalnih stvari i problema, poput ostvarivanja prava na starosnu mirovinu, pisanje žalbi uslijed nekih prekršaja, prigovora, molbi i zahtjeva prema institucijama, kao i pravno savjetovanje: stranke, naravno, ne zastupamo pred sudom, jer u takvim slučajevima valja angažirati odvjetnika. S tim u vezi, moram reću da SNV u Zagrebu ima uspostavljenu stalnu suradnju s nekim advokatima, ali u Karlovcu za to nemamo mogućnosti. Ali se zato ovdje intenzivnije bavimo problematikom stambenog zbrinjavanja na i izvan područja posebne državne skrbi te radnim pravima i njihovim kršenjem.

Koliko vam se ljudi obratilo u posljednja dva mjeseca i radi čega?

Budući da smo promijenili adresu – prije smo radili u karlovačkoj Vranicanijevoj 6, a sada smo u Šebetićevoj 2 – bila je nešto manja ‘gužva’, ali je tridesetak ljudi ipak zatražilo pravnu pomoć i savjetovanje. Moram reći da je dosta onih koji od nas traže svojevrsno ‘drugo mišljenje’, novi smjer ili uputu vezanu uz sljedeći korak u pravnim aktivnostima vezanima uz rješavanje nekog problema. Pomoć i savjete pružamo ponajviše u području mirovinskog osiguranja i uz to vezanih prava, a u posljednja dva mjeseca najviše je bilo upita oko otkupa stanova izvan područja posebne državne skrbi, jer mnogi koji su mogli otkupiti stan u sklopu stambenog zbrinjavanja to pravo nisu bili u mogućnosti ostvariti radi previsokih cijena. A kako su s vremenom cijene otkupa još više rasle i približile se tržišnima, također iznimno visokima, ljudi su mahom zbunjeni i ne znaju što da rade. Stoga namjeravamo pokrenuti inicijativu prema Središnjem uredu za stambeno zbrinjavanje ne samo da se te visoke cijene otkupa snize nego i da se uravnoteže po regijama: primjerice, u Istri četvorni metar stana za otkup stoji dvije-tri hiljade eura, a u Karlovcu zamalo hiljadu, što je jako puno, pa stalno pišem prigovore Središnjem uredu. Pored toga, neki nisu podnijeli zahtjev za otkup stana u roku 12 mjeseci od sklapanja ugovora o najmu, neki se nakon povratka iz izbjeglištva nisu snašli, nemaju ni smještaj ni prihod, pa za njih tražimo bar jednokratnu pomoć. Ljudi moraju znati da se nama uvijek mogu slobodno obratiti, čak i onda kad im državna tijela odbijaju pomoći.

Možete li navesti neki specifičan, možda po nečemu i ekstreman slučaj s kojim ste se susreli u radu?

Imamo dosta povreda ljudskih prava na nacionalnoj osnovi, pa smo radi takvih nepravilnosti pisali pučkom pravobranitelju i policiji. Primjerice, jedan je čovjek dulje od dvadeset godina vodio spor da zaštiti svoj posjed i imovinu: taj je spor pravomoćno riješen u njegovu korist, ali realizacije presude, odnosno izvršenja pravorijeka još nema - sve je, dakle, ostalo po starom, kao da sudskog postupke nije bilo. A to je povreda Ustava i drugih zakonskih odredbi vezanih uz prava na pravedno suđenje, duljinu postupka i nepovredivost privatnog vlasništva.

1/1