>

novosti logo

Društvo Društvo

Docent Nino

‘Očito niste kompetentni pisati o temi koju istražujete, stoga je svaka moja korespondencija s Vama o ovoj temi završena’, odgovorio nam je Nino Raspudić kada smo ga zamolili da pojasni svoju skromnu znanstvenu produkciju otkad surađuje s dva lista, dvije televizije i tri fakulteta

Osim što je kandidat Mosta na predstojećim parlamentarnim izborima, Nino Raspudić je i nastavnik na Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu u statusu docenta, što je najniže znanstveno-nastavno zvanje. Nakon što je 1999. na istom fakultetu završio studije filozofije te talijanskog jezika i književnosti s prosjekom 4,86, ostao je na Filozofskom kao znanstveni novak. Magistrirao je 2004. godine s temom ‘’Slaba misao’ i postmodernistička poetika u suvremenoj talijanskoj prozi’, a četiri godine kasnije i doktorirao s disertacijom ‘Prekojadranski (polu)orijentalizam: dominantni modeli konstruiranja slike Hrvata u talijanskoj književnosti od prosvjetiteljstva do danas’, kada je promaknut u zvanje višeg asistenta, da bi 2011. postao docent. Iz tog vremena datiraju i knjige koje je objavio kao prerađene verzije magisterija i doktorata, kao i više prijevoda, među kojima se ističu djela Umberta Eca i Niccola Ammanitija. U tom razdoblju Raspudić je bio vrlo aktivan pa ne samo da je objavio više znanstvenih članaka i tekstova, među kojima su i oni za ugašeni tjednik Feral Tribune, nego je kao član Urbanog pokreta stigao inicirati i podizanje spomenika Bruceu Leeju u Mostaru.

Međutim, 2010. dolazi do zastoja u znanstvenom napredovanju. Raspudića sve manje zanimaju talijanska književnost i filozofija, a sve više dnevna politika. Godinu ranije počinje pisati kolumnu za Večernji list, uskoro kreće i emisija ‘Peti dan’ na HRT-u, piše i za banjalučke Nezavisne novine, uređuje emisiju ‘Reflex’ na televiziji OBN u Sarajevu, a uz sve to još predaje na fakultetima u Zagrebu, Osijeku i Mostaru. Iako, kako se pohvalio u svojoj zadnjoj kolumni ‘Kratki espresso’ u Večernjem listu, nema problema s pisanjem i ne muči se s pronalaženjem tema, kao i da ga je tjedno pisanje kolumne discipliniralo, izgleda da se isto ne može reći za znanstveni rad.

Prema registru Crosbi, u kojem je sabrana hrvatska znanstvena bibliografija, od 2010. Raspudić je objavio samo dva članka. Prvi se zove ‘Giambattista Vico i propast Zapada’, objavljen 2015. u časopisu Filozofska istraživanja, a drugi je ‘Niccolo Machiavelli kao vodič: od Umijeća ratovanja do priručnika za menadžere’, objavljen u istom časopisu godinu kasnije, koji je, usput rečeno, Raspudiću poslužio kao tema za gostujuće predavanje u sklopu kolegija Korporativno upravljanje na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Kao još jedna jedinica navodi se i Raspudićevo sudjelovanje na tribini ‘Balkanizacija – sustavno stvaranje slabih državica’ 2015. na kojoj je, uz moderiranje Aleksandra Stankovića, sudjelovao zajedno s Katarinom Luketić i Igorom Despotom na Festivalu tolerancije. U drugom registru Hrčak – portalu hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa, navedena su tri rada. Uz dva spomenuta, tu je i ‘Machiedov Marino: barokna kupka riječi’ iz 2017. godine, objavljen u Književnoj smotri.

Radi se o, kvantitativno gledano, nevelikim radovima, posebno s obzirom na to da je riječ o periodu od deset godina. Sve zajedno jedva 50 kartica. Za usporedbu, premda se novinski i znanstveni tekst nikako ne mogu mjeriti istim metrom, zadnja Raspudićeva kolumna za Večernji bila je dužine tri kartice. Ako je svaki tjedan tokom prošlih 11 godina pisao istu dužinu teksta, jednostavnom računicom došli bismo do 1700 dobro honoriranih novinskih kartica samo za ovaj zagrebački list. A tu su još Nezavisne novine, dvije televizije, tri fakulteta…

Kako znanstvenici znaju biti nemarni oko bilježenja radova, pitali smo Raspudića za komentar, pa je u telefonskom razgovoru kazao da nije upisao sve članke i predložio nam da pogledamo popis u spomenuti Hrčak. Na direktnije pitanje mailom, potpisanom novinaru odgovorio je ovako: ‘Poštovani g. Borković, ne znam koja je vaša stručna sprema, ali vidim da niste upoznati s uobičajenim opsegom znanstvenih radova u humanistici niti time što kvantitativni pokazatelj o njima uopće govori. U tom smislu očito niste kompetentni pisati o temi koju istražujete, stoga je svaka moja korespondencija s Vama o ovoj temi završena.’

Kako bismo otklonili Raspudićevu i potencijalno čitateljevu sumnju, konzultirali smo izvještaj Stručnog povjerenstva Filozofskog fakulteta za reizbor predloženika doc. dr. sc. Nina Raspudića iz 2017. godine, po kojem mu je ponovljen izbor u zvanje docenta, premda bi nakon šest godina docenture mogao prijeći u ‘viši rang’ i postati izvanredni profesor. U izvještaju se navodi da je Raspudić od 2011. do 2017. objavio pet znanstvenih radova od kojih su dva na talijanskom, plus ‘Stereotipi o Hercegovini i Hercegovcima’ za zbornik Hrvatskog instituta za povijest urednika Ivice Lučića, inače bliskog Raspudićevog prijatelja, koji Povjerenstvo nije uzelo kao relevantan. Izvještaj bilježi da je od 2000. do 2011. s tri znanstvena rada, dvije knjige i jednim stručnim radom ostvario 26,56 bodova, dok je od 2011. do 2017. objavio četiri znanstvena rada i ostvario 9,8 bodova. Dakle, sveukupan znanstveni opus od 2000. do 2017. stane u dvije knjige (magisterij i disertacija) i sedam radova.

Uz to, u izvještaju Povjerenstva koji potpisuju profesorice Morana Čale, Sanja Roić i Nedjeljka Balić-Nižić ističe se i da Raspudić nije ostvario uvjet da se ‘nakon stjecanja doktorata usavršava u svom znanstvenom području, struci ili nastavi u uglednim institucijama u inozemstvu u ukupnom trajanju od najmanje jedne godine’, kao i da nije objavio nijedan rad u koautorstvu sa studentom. Dovoljno za reizbor u zvanje docenta, ali ništa više od toga. Premda mu je više 70 posto studenata dalo ocjenu izvrstan, zanimanje za njegove kolegije nije veliko. Prije nekoliko godina zbog slabog interesa ukinut mu je jedan kolegij na doktorskom studiju.

Medijsko-društveni angažman očito je ostavio posljedice na znanstveno napredovanje profesora koji 17 godina dobiva javnu plaću za aktivnost sasvim drukčiju od onih kojima se najviše bavi, kao što su propagiranje desničarske ideologije s tobožnjih akademskih visina, prodaja ukoričenog lakog kolumnističkog štiva po crkvama ili širenje mržnje prema tjedniku Novosti čije gašenje sustavno zagovara.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
1/1