Kakva ste iskustva stekli u vojnićkom pododboru Prosvjete?
U vojnićkoj sam Prosvjeti od svoje četvrte godine, odnosno otkako je osnovana. Bila sam i jesam član folklorne sekcije, čija sam voditeljica od kolovoza 2020. : kad su mi ponudili tu funkciju, prihvatila sam je široka srca, jer mi je drago što mladost Vojnića ima hobi i mogućnost da se bavi svojom tradicijom i kulturom pa imam priliku dati svoj obol da se to blago očuva. Dakako, svih ovih godina znalo je doći i do nekih nesuglasica unutar pododbora, ali sve su one iza nas, uspješno riješene.
Koliko je folkloraša unutar sekcije i kako se prema svemu odnose roditelji najmlađih?
U sekciju je upisano 25 mališana, od čega je aktivno njih dvadesetoro, tako da uvijek možemo sastaviti neku koreografiju. Uglavnom su iz vojnićke općine, ali ima i one djece koja žive na većoj udaljenosti, pa moraju dulje putovati na probu. Sastav je mješovit uzrastom i porijeklom – razlog tome je što smo otvoreni prema svima, pa uz srpske u sekciji plešu mališani hrvatske i bošnjačke nacionalnosti. Svi se lijepo slažemo kroz to preplitanje svojih kultura i običaja. Što se roditelja tiče, oni su svesrdna podrška svojoj djeci; od prijevoza na probe do svega ostalog, a slično se podupiru i međusobno, pogotovu ako su komšije. Uglavnom, uvijek se nađe netko tko dijete može dovesti na probu i vratiti kući. Jasno, događaju se smjene generacija, pa neki plesači odlaze studirati, a potom se vraćaju ovamo s diplomom i sa svojom djecom, našim budućim članovima. Jedan od važnijih ciljeva mi je da ih zadržim u sekciji dok pohađaju srednju školu. Što se poslije zbiva, neizvjesno je ako ne i upitno, kao i u većini Prosvjetinih pododbora. Zato jest toliko bitno raditi s mladima, da se te normalne smjene generacija ne pretvore u trajan gubitak članstva.
Osim folklora, koliko i djeca i roditelji Vojnića pokazuju zanimanje za druge aktivnosti lokalnog ogranka Prosvjete?
Današnji roditelji radi poslovnih i drugih obaveza imaju puno manje vremena od onih prije, pa se teško uključuju u neobavezne aktivnosti, no mi i na tome intenzivno radimo. Tako povremeno organiziramo druženja odraslih, a imamo i nekih planova vezanih uz radionice ručnih radova i šivanja. Za djecu smo nedavno organizirali kaligrafsku, kuharsku i lutkarsku radionicu; sadržaji prve su se dopali mnogim roditeljima, možda u tom smjeru planiramo i nešto za njih.
U kolikoj mjeri surađujete s drugim pododborima, ali i drugim institucijama naše zajednice?
Surađujemo sa svima odlično, vjerojatno i stoga što sam sama završila Srpsku pravoslavnu gimnaziju u Zagrebu, pa i tako upoznavala zajednicu iznutra. A kad je o Prosvjetinim pododborima riječ, tu uvijek netko vuče na svoju stranu, no mogu reći da aktualni sastav našeg predsjedništva najviše surađuje s ograncima u Vukovaru, Garešnici, Vrginmostu i Krnjaku. Kako su nam uglavnom i geografski najbliži, nastojimo produbiti prijateljstva kadgod se ukaže prilika. Ovih smo dana nastupili u Malom Gradcu u povodu 20. godišnjice osnivanja pododbora i mogu reći da smo srdačno dočekani.
Polaznica ste stručne edukacije koju u partnerstvu organiziraju Prosvjeta i SNV, a namijenjena je ponajprije voditeljima folklornih sekcija?
Ta je edukacija kroz praksu odlična, pogotovo što osobno osjećam da sam se pomalo ulijenila u plesačkom smislu otkako sam postala voditeljica folkloraša; ovakvi me seminari podsjećaju na stvari koje zaboravljam ili gubim, a to je ponajprije stil igre i plesa – možda su to za nekoga sa strane sitnice, no ako aktivno ne plešete, zaboravit ćete kako točno kako korak mora izgledati. Ako se to dogodi, počet ćete i djecu pogrešno učiti.
Znadete li u kolikoj mjeri vaši mali folkloraši pohađaju nastavu srpskog jezika i kulture po nastavnom modelu C?
Osobno sam školu odavno završila, no znam da se nastava srpskog izvodi po dva sata tjedno. Mislim da je ovdje u vojnićkom kraju pohađaju sva naša djeca.
