Nogometni klub Real Salt Lake postao je nedavno prva muška profesionalna sportska organizacija u povijesti američke države Utah koja je sponzorirala Povorku ponosa. Pride je održan početkom lipnja u Washingtonu, a šarenoj povorci pridružili su se članovi uprave i nogometaši kluba. "Privilegija je kluba ne samo pripadati zajednici, nego i jačati zajednicu. Čast nam je biti dio Povorke ponosa, odati priznanje i slaviti LGBTQ+ zajednicu u Utahu i nastaviti živjeti uvjerenje našeg kluba da su svi dobrodošli u Real Salt Lake", poručili su tom prigodom iz kluba.
Mjesec dana ranije, s druge strane oceana, desio se još jedan prajdovsko-pionirski pothvat. U maju je napadač engleskog nogometnog kluba Blackpoola Jake Daniels prekinuo desetljeća šutnje u muškom nogometu i outao se kao gej. Da budemo precizne, prvi koji je takvo nešto učinio u Velikoj Britaniji bio je Justin Fashanu 1990., i od tada u britanskom nogometu nije bilo nijednog otvoreno gej igrača. Daniels je friško debitirao za seniorsku momčad, a istaknuo je da je htio već sada, kao sedamnaestogodišnjak, potaknuti druge da budu "svoji, slobodni i samouvjereni". Ovim se potezom našao među izuzecima u domeni profesionalnog muškog sporta (a posebno mačo nogometa) jer se najčešće događa da sportaši, ako se i outaju, to učine tek po završetku karijere. Umirovljenje i/ili preseljenje u drugu zemlju bili su putevi koje su pred outanje odabrali njemački nogometaš Thomas Hitzlsperger, američki nogometaši Robbie Rogers i Collin Martin, te australski nogometaš Andy Brennan.
Zašto je tome tako, dobro ilustrira slučaj već spomenutog Fashanua, prvog outanog britanskog nogometaša. Fashanu je bio sin nigerijskog odvjetnika i medicinske sestre iz Gvajane, koji su nove živote stvarali u Engleskoj. Par se brzo rastao, a Justin i njegov mlađi brat John živjeli su u domu za nezbrinutu djecu dok ih nije usvojila obitelj Jackson, pa su na kraju stasali u Norfolku. Fashanu je kao momak briljirao u boksu, i prije mu se smiješila profesionalna boksačka karijera negoli nogometna. Ispalo je da je u nogometu bilo više šanse za zaradu i osamostaljivanje, pa je krenuo tim putem. Kao veliki talent, u ranim danima karijere, Fashanu se outao unutar kolektiva u kojima je igrao.
Karijera mu je brzo bila uzdrmana glasinama koje su se proširile van tih uskih sfera, a to što je posjećivao gej noćne klubove naročito se nije dopalo menadžeru Nottingham Foresta Brianu Cloughu. Fashanu je brzo završio na posudbama, vrludao od kluba do kluba. Iako je tvrdio da su ga kolege dobro prihvaćale, priznao je i da su se često zlonamjerno "šalili" na račun njegove seksualne orijentacije. Nekoliko godina kasnije, čitavoj je britanskoj javnosti obznanio da je gej, unatoč tome što su mu nudili poštene pare da ostane u ormaru. Otkad se ta priča pojavila u medijima, više nije mogao dobiti trajni ugovor, a njegova nogometna karijera bespovratno se sunovratila. U maju 1998. počinio je samoubojstvo.
Zakladu osnovanu u njegove ime danas vodi njegova nećakinja Amal Fashanu, a posvećena je borbi protiv rasizma i homofobije te promicanju mentalnog zdravlja u nogometu. Komentirajući Danielsovo outanje, Amal je rekla da bi njen stric bio sretan da je to doživio, ali i dodala da je pred nama još borbe. "Zadnjih je godina došlo do kolektivnog odbacivanja nepravde, marširali smo za Georgea Floyda, igrači su klečali u znak podrške Black Lives Matteru. Pravi test je sada na navijačima, moraju nas povesti još dalje", kazala je.
Tekst je izvorno objavljen u mjesečnom prilogu Novosti Nada - društvenom magazinu Srpskog demokratskog foruma
