Alemka Mengele – piše na zidiću uz cestu na ulazu u Rijeku sa sjeveroistočne strane, na spuštanju preko Trsata i Sušaka. Slova su pomalo iskrivljena, kao da ih je naškrabalo dijete, pisana su sprejom koji je već podosta izblijedio. Stoga zaključujem da je natpis već dugo tamo, vjerojatno napravljen već s početka koronavirus pandemije, možda u proljeće prošle godine.
Nije gospođa Markotić osoba kojoj bi pripao nekakav pozitivan status u vrijednosnom presjeku koji pokušava njegovati ova rubrika, kao uostalom ni Stožer u čijem je ona sastavu. Puno se tu u međuvremenu nakupilo propusta, dvojbenih odluka i praksi, neprimjerenih analogija i problematičnog diskursa, političko-stranačkih i ideoloških kalkulacija... tamo gdje bi trebali carevati profesionalnost i struka. Zato "Fragmenti grada" sigurno nisu odvjetnički ured za obrambenu advokaturu Alemke Markotić i Stožera civilne zaštite RH.
Ali pobogu, o kakvom Mengeleu govorimo u ovom slučaju? Kako je moguće, u kojem misaono-asocijativnom univerzumu, povezivati "anđela smrti" iz Auschwitza koji je tamo vršio najokrutnije zamislive pokuse na ljudima, s najispostavljenijom medicinskom infektologinjom i imunologinjom u Hrvatskoj? E, pa očito je moguće. Moguće je u društvu (i društvima) koje je zahvaćeno permanentnom lobotomijom, u društvu u kojem se opravdano nagomilane frustracije i nezadovoljstva zbog učinaka ovako izvedene tzv. tranzicije artikuliraju i adresiraju na potpuno pogrešne i promašene načine. U društvu kojim vlada poprilično opravdano nepovjerenje u dubiozne državne i javne institucije, a samim time i u autoritete, odnosno tzv. elite koje stoluju u takvim institucijama. Pa se onda u stadiju opće društvene dezorijentacije i pogubljenosti pristaje uz brojne hohštaplere koji nastoje iz svega toga ušićariti neki svoj interes.
Neprijatno je svjedočiti svim tim ljudskim hijenama, političkim populistima, nadriznanstvenicima i navodnim medicinskim stručnjacima, medijskim muljatorima s raznoraznih "provjerenih izvora pouzdanih informacija", kako interesdžijski kruže oko te neupućene i isprepadane mase ljudi. Oko ljudi koji sebe – očito bez ikakvog srama, a vođeni iracionalnim otporom prema jednom od najvećih znanstveno-civilizacijskih otkrića ikad i ljutiti zbog cijene koju moraju platiti društvu zbog takvih stavova – nedopustivo poistovjećuju sa žrtvama nacifašističkog holokausta. Zato je i moguće da osobe s druge strane vrijednosnog spektra, koje im pokušavaju argumentima i razumnom logikom dokazati da griješe i da su u teškoj zabludi, vide i etiketiraju kao satrape i zločince.
To je zapravo svijet za sebe u kojem se stapaju simboličke reprezentativne figure kakve su recimo Donald Trump, Josef Mengele i Rupert Murdoch, tvoreći tako zamišljenog čudovišnog Moloha današnjice.
