U obilju fenomena što karakteriziraju i premrežavaju ovogodišnje Svjetsko nogometno prvenstvo izdvojit ćemo nekoliko srodnih koji su, uvjetno rečeno, sekundarne ili tercijarne razine važnosti. Naime, obilježja televizijske medijske produkcije jesu bitna kako bismo razumjeli neke tržišne kontekste važne za industriju nogometa, ali su ipak u sjenci dobro poznatih aspekata spomenutog mega događaja. To su recimo hiljade mrtvih migrantskih radnika koji su ostavili svoje kosti u temeljima velebnih stadionskih hramova u Kataru, kao i one već davne korupcijske afere vezane uz kriminalno dodjeljivanje statusa organizatora prvenstva zemlji domaćinu.

Povijesno su za kontekst onog što ću ukratko skicirati vrlo bitne rane devedesete u Velikoj Britaniji. Tada notorni medijski mogul Rupert Murdoch ulaže ogroman novac kako bi realizirao projekt Premijer lige u kojoj nogomet naglašeno postaje medijatiziran televizijski spektakl s milijunima gledatelja isporučenih marketinško-oglašivačkoj mašineriji, a slika engleske lige daleko atraktivnija u usporedbi s njemačkom ili italijanskom. U međuvremenu se medijska tehnologija ubrzano razvija, posredovani prizori s poprišta utakmica postaju sve neposredniji i detaljniji, a dramaturgija i režija prijenosa sve sofisticiraniji. Stoga nas ne može iznenaditi da je recentno loptanje u Kataru između ostalog reprezentiralo i dosadašnje vrhunce takvih praksi.

Na primjer, ionako napeto iskustvo gledatelja pri gledanju razigravanja jedanaestercima, ili izvođenja kaznenih udaraca, pojačano je režijskim izborom ptičje perspektive zahvaljujući dronu pozicioniranom iza leđa igrača koji izvodi penal. Tako se gledatelj/ica dovodi u svojevrsno 3D vizualno-doživljajno iskustvo, dok se također ne propuštaju prizori prekriživanja igrača prilikom utrčavanja na teren.

No ipak nam je u tom kontekstu najzanimljivije portretiranje igrača u krupnom kadru, kadriranje i zumiranje njihovih lica u trenucima naglašene napetosti, dok im kapa znoj sa čela ili kada se nastoje riješiti stresa intenzivnim ispuhivanjem daha. Takvi se motivi povezuju s detaljima s tribina. Biraju se i fokusiraju izabrani među navijačima što prema kriterijima režijsko-dramaturškog podizanja tenzija pokazuju najviše potencijala: oni koji drže dlanove u molitvenoj pozi, kojima se suze slijevaju niz obraze, oni obnevidjeli od sreće ili tuge.

U svakom slučaju i u svakom takvom primjeru, televizijski posredovano iskustvo nogometne igre naglašeno je psihologizirano, optočeno prtljagom emocionalnosti u doživljaju. Jer televizijski navijač/ica prije svega je potrošač/ica palete roba i usluga koji se i preko prijenosa nogometnih utakmica učinkovito plasiraju. Za reklamnu industriju potpuno je nebitno tko je pobijedio, a tko izgubio, konačni rezultat utakmice uvijek je na njenoj strani.