Olujna su vremena u Hrvatskoj svakog kolovoza, evo sad već skoro trideset godina. Štoviše, vidimo kako se ta priča s vremenom mitski usložnjava. A svjedočimo i da se ratno-povijesnim te ideološko-memorijabilnim evociranjima "Oluje", pridružuju one doslovne oluje, prirodne, vezane uz tzv. klimatske promjene, odnosno globalno zatopljenje. Nas ipak ovaj put na ovom mjestu zanimaju neki elementi prvospomenute povijesno-političke "Oluje", ideološki oblikovane i medijski nam servirane svake godine s početkom ovog mjeseca.
U takvim se narativima gotovo redovito navodi i nešto čega se ovom prilikom laćamo. Često se kaže i piše da je u vojno-redarstvenoj operaciji "Oluja" između ostalog oslobođen Bihać i bihaćka regija na sjeverozapadu Bosne. Takav se navod ponavlja od 1995., pa je do danas postao opće mjesto koje ima dnevnopolitičku dimenziju i konotaciju u kontekstu tzv. hrvatsko-bošnjačkih odnosa.
Time se želi indirektno, ali vrlo jasno naglasiti važnost i zasluga Hrvatske i njene vojske za oslobađanje Bosne i Hercegovine od srpske okupacije i za okončanje bosanskohercegovačkog rata 1995., a ponekad i uputiti kritika današnjoj tzv. bošnjačkoj politici u BiH kao nezahvalnoj, onoj koja zaboravlja na svoj navodni dug prema Hrvatskoj koji je time nastao. No to je samo verzija povijesne priče. Rekoh, ideološka konstrukcija primjerena dnevnopolitičkoj uporabi. Drugo su povijesne činjenice.
Splitskom deklaracijom iz srpnja 1995. koju su potpisali Tuđman i Izetbegović, Hrvatskoj je vojsci i formalno omogućeno korištenje teritorija BiH za borbe protiv raznih agresorskih srpskih oružanih formacija. Za Hrvatsku je to bio prvorazredan interes kako bi se operacija "Oluja" mogla uspješno izvesti. Ali, oružane formacije iz Hrvatske neformalno su bile prisutne, najčešće pod krinkom Hrvatskog vijeća obrane, u različitim dijelovima BiH cijelim tijekom trajanja agresije na tu zemlju i bile su uključene u taj sukob na različite načine – boreći se protiv i surađujući s ostalim zaraćenim stranama – u tom suludom ratu svih protiv sviju. Već ovisno o razlikama u lokalnim kontekstima koji su snažno obilježili i iznutra oblikovali slojevit karakter tog rata.
Tako Bihać nikako nije mogao biti oslobođen od strane Hrvatske vojske jer nikada nije bio ni okupiran tijekom trajanja bosanskohercegovačkog rata. Bihać i njegova regija bili su jedna od blokiranih, sa svih strana srpskim jedinicama okružena enklava, ali taj grad nikada nije osvojen, isključivo zahvaljujući tamošnjim jedinicama 5. Korpusa Armije BiH koje su ga obranile.
Da, jedinice Hrvatske vojske pomogle su pri deblokadi bihaćke regije, jednako kao što je 5. Korpus Armije BiH pomogao pri oslobađanju dijelova okupirane Krajine u rejonu Plitvičkih jezera, ušavši nakratko, tog srpnja-kolovoza 1995., duboko na teritorij Hrvatske.
