>

novosti logo

Društvo Društvo

Hiljadu Novosti: Novosti na kioscima (2/2)

Intenzivno pratimo erupciju desnila s kojom se HDZ vraća na vlast. U veljači 2016. odjeknulo je naše otkriće o Hasanbegovićevoj proustaškoj prošlosti, a u prosincu vijest o ustaškoj ploči u Jasenovcu. Početkom 2017. Željka Markić pokreće kampanju protiv Novosti, a u jesen ih Dražen Keleminec javno spaljuje

Prvi dio kronologije Novosti od izlaska na kioske 2010. pa do 2015. godine možete pročitati na ovom linku, a u nastavku donosimo pregled od 2016. do 2018. godine.

2016.

Godina počinje s rent-a-premijerom Tihomirom Oreškovićem, u čijoj vladi eruptira oživljavanje ustaštva. U veljači je A-HSP dobio dozvolu za postrojavanje crnokošuljaša na Trgu bana Jelačića, u ožujku u Osijeku na nogometnoj utakmici između Hrvatske i Izraela gledatelji viču ‘Za dom spremni!’ i skandiraju ‘Ustaše, ustaše!’, novi ministar kulture Zlatko Hasanbegović raspušta Stručno povjerenstvo za neprofitne medije, sve se češće govori o protjerivanju Titova imena s javnih površina… Stoga je u veljači snažno odjeknulo otkriće našeg novinara Hrvoja Šimičevića o Hasanbegovićevoj eksplicitno proustaškoj prošlosti.

Zaoštravanju atmosfere doprinijela je i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović: na privatno pismo koje joj je uputio Milorad Pupovac, iskazavši zabrinutost zbog dramatičnog porasta govora mržnje i konkretnih prijetnji Srbima, aktivistima i kulturnjacima, javno je odgovorila da je ‘dužna ustvrditi’ da među ‘tim osobama ima i onih koji svojim javnim djelovanjem godinama provociraju, iritiraju, pa i vrijeđaju najveći dio hrvatske javnosti, neistinito prikazuju i čak izruguju Domovinski rat i, u osnovi, niječu stvarnost, a implicitno i samu ideju hrvatske države, stvarajući tako ozračje napetosti, isključivosti i netolerancije’. Također, predsjednica je prozvala Novosti zbog ‘satiričke zluradosti’ u vezi himne i pada dvaju MiG-ova.

Pišemo o tome da je Hasanbegović izdvojio iz budžeta 32 tisuće kuna kako bi se u Hrvatskoj objavile čak tri knjige koje kao autor ili koautor potpisuje beogradski povjesničar Bojan Dimitrijević, poznat po angažmanu na rehabilitaciji vođe četničkog pokreta Draže Mihailovića i šefa kvislinške vlade u Srbiji Milana Nedića. Viktor Ivančić tim je povodom napisao kolumnu ‘U na šubari’ i za nju krajem godine dobio nagradu ‘Miodrag Miško Vukmanović’ koju za doprinos profesionalnom novinarstvu dodjeljuje Podgorički novinarski forum. U njoj je, između ostalog, napisao: ‘Za Bojana Dimitrijevića je Draža Mihailović netko kome ‘treba odati svaku počast’ i ‘vratiti zasluženo mesto u srpskoj istoriji’, dok je Milan Nedić ‘kolaboracionist, a ne zločinac’. Za Zlatka Hasanbegovića su ustaše bili ‘heroji, mučenici i šehidi’, dok je antifašizam floskula. Za hrvatske porezne obveznike ovaj četničko-ustaški poljubac – vlažna razmjena u kojoj hrvatski i srpski jezik postaju jedan te isti, srpskohrvatski ili hrvatskosrpski – vrijedi 32.000 kuna, a uskoro bi mogao i mnogo više, jer nije nemoguće da uslijedi razodijevanje i strasna historičarska debata.’

Razotkrivamo mnogobrojne falsifikate u huškačkom filmu ‘Jasenovac – istina’ redatelja Jakova Sedlara i koscenarista Hrvoja Hitreca. ‘Nije lažna samo naslovnica Vjesnika. Lažna je fotografija četnika iz mjesta Jasenovac. Lažna je i fotografija nogometne momčadi logoraša. Premontiran je intervju logoraša Zdravka Macure. Laž je da je dirigent Milan Sachs pušten iz Jasenovca i da je poduzetnik Lazar Bačić pobjegao u Srbiju. Laž je cijeli Sedlarov film ‘Jasenovac – istina”, napisao je novinar Nikola Bajto. Protiv Sedlara je Antifašistička liga RH podnijela kaznenu prijavu zbog krivotvorina u filmu kojima je javno poricao i znatno umanjio kazneno djelo genocida.

U svibnju 2016. Ivica Đikić završava urednički mandat, prateći otada u Novostima glavne političke teme u Hrvatskoj i regiji, a redakcija na prijedlog izdavača potvrđuje Nikolu Bajtu za glavnog urednika. Milorad Krstulović preuzima pisanje ‘Rabljene sedmice’, a Boris Postnikov tada počinje pisati rubriku ‘Neprijateljska propaganda’ i postaje izvršni urednik u Novostima, drugi uz Petra Glodića. Dugogodišnja zamjenica glavnog urednika Andrea Radak ostaje zadužena za produkciju većine tekstova i kontrolu cjelokupnog sadržaja lista, a uskoro i za praćenje brojnih tužbi što su počele stizati zbog pisanja Novosti. Na istom položaju uskoro joj se pridružuje Tamara Opačić, zadužena više-manje za sve što Novosti rade, od portala do manjinskih tema.

Novinar Hrvoje Šimičević počinje stalno pisati u Novostima i objavljuje seriju istraživačkih tekstova o tadašnjem Mostovom zamjeniku ministra turizma Robertu Pauletiću, koji je početkom 1990-ih bio urednik u Slobodnom tjedniku, listu koji je objavljivao huškačke popise s imenima, adresama i telefonskim brojevima građana etiketirajući ih lažno kao KOS-ovce, četnike i unutrašnje neprijatelje. Za Novosti su govorile žrtve tih progona. Istovremeno, Paulina Arbutina piše o huškačkoj emisiji ‘Politika i istina’ koja se svakodnevno, uz izdašno financiranje Vijeća za elektroničke medije, vrti na Vinkovačkoj televiziji, a na čijoj su meti najčešće pojedinci iz SDP-a i Milorad Pupovac. Eliminirati, izolirati, izbaciti, deportirati, srezati glave, očistiti gamad – dio je poruka koje su se čule u emisiji.

U povodu otkrivanja spomenika ustaškom teroristu Miri Barešiću, koji je bio jedan od atentatora na jugoslavenskog ambasadora Vladimira Rolovića 1971. u Stockholmu, za Novosti ekskluzivno govori njegova kći Žana Rolović. ‘Slušamo priče o tome da je Miro Barešić bio vitez i hrvatski heroj, a svi znamo kakav je on heroj i šta je sve bio u svom životu. Meni tu jedino smeta ta javna promocija fašizma, otvoreno i dozvoljeno oživljavanje fašizma, ta pojačana retorika i revizija svega onoga što smo preživeli. Zbog toga imam jedan strah’, kazala je našoj novinarki Tatjani Tagirov.

Po tko zna koji put pišemo o podzastupljenosti pripadnika manjina u tijelima državne uprave i pravosudnim tijelima te u javnim poduzećima poput Hrvatskih šuma, HEP-a, Hrvatskih voda i Hrvatskih cesta. Nijedno ministarstvo nije se približilo ispunjavanju zakonske kvote zapošljavanja, pa ni Ministarstvo uprave koje zapošljava tek 0,67 posto Srba, a upravo bi se ono o tome trebalo najviše brinuti. Iz pojedinih stranaka na lokalnoj razini predstavnicima Srba cinično odgovaraju da prioritet pri zapošljavanju treba biti – stručnost.

Boris Dežulović u svibanjskoj kolumni ‘Šupačka Hrvatska’, čestitajući skori Dan državnosti, piše: ‘Slavna Republika Hrvatska objavila je rat siromašnima i gladnima. Objavila je rat beskućnicima. Starima. Nemoćnima. Umirućima. Nesposobnima za rad. Umirovljenicima. Nezaposlenima. Deložiranima. Bolesnima. Nepokretnima. Invalidima. Gluhima. Slijepima. Nijemima. Starcima sa slomljenim kukom. Djeci s Downovim sindromom. Djeci s posebnim potrebama. Drugačijoj djeci. Drugačijim ljudima. Manjinama. Nacionalnim manjinama. Vjerskim manjinama. Seksualnim manjinama. Homoseksualcima. Lezbijkama. Samohranim majkama. Trudnim ženama. Neplodnim muškarcima. Ateistima. Slobodnim umjetnicima. Nezavisnim novinarima. Republika Hrvatska objavila je, ukratko, rat svakome tko se ne uklapa u standard – ispričavam se, nadstandard – zdravog, imućnog, snažnog, heteroseksualnog hrvatskog katolika i domoljuba.’

Novosti intenzivno pišu o udaru desničarske vlade HDZ-a i Mosta na medije, kulturu, obrazovanje i institucije poput Vijeća za elektroničke medije i HAVC-a, a Igor Lasić počinje pratiti kadrovske čistke i urušavanje svih programa HRT-a. Vladajuća Karamarkova Domovinska koalicija širi antisrpske poruke i udara na organizacije nacionalnih manjina, kojima uskraćuje čak i programska sredstva predviđena državnim proračunom, zbog čega su se SNV i Novosti našli u teškom položaju. Na vrhuncu destrukcije srušila se sama vlada, na Karamarkovoj aferi s konzultantskim uslugama.

Tog vrućeg ljeta, uz promjene na čelu HDZ-a i opačine odlazeće vlasti, pratimo kampanju za nove parlamentarne izbore. Radimo reportažu o šibenskim antifašistima koji imaju pune ruke posla s brisanjem fašističkih simbola i poruka. Nakon izvanrednih rujanskih izbora mandat za sastavljanje vlade dobio je novi predsjednik HDZ-a Andrej Plenković. Na sam dan formiranja nove vlade, Novosti pokreću njezinu prvu aferu: naša novinarka Ana Brakus otkriva da je Plenkovićevog ministra znanosti i obrazovanja Pavu Barišića skupina kolega još 2011. prijavila zbog plagijata u filozofskom časopisu koji je uređivao njegov kolega Ante Čović, danas prorektor zagrebačkog sveučilišta. Priču su prenijeli svi domaći mediji, a uskoro su izašli podaci o novim profesorskim plagijatima. Tokom afere, koja je trajala mjesecima, objavili smo seriju istraživačkih tekstova o interesnim mrežama na Sveučilištu u Zagrebu.

Viktor Ivančić kritički piše o društvenoj promociji Tanje Belobrajdić, koja zbog toga podiže tužbu, pozivajući se na odbačaj kaznene prijave kojom ju je Dalmatinski komitet za ljudska prava Tončija Majića teretio za ratne zločine u splitskoj Lori. Novosti su krajem studenoga došle u posjed dokumentacije o postupanju Državnog odvjetništva, uočivši brojne nepravilnosti. Niz tekstova Hrvoja Šimičevića, u kojima je slao upite nadležnima, doveo je do odluke DORH-a da preispita opravdanost odbačaja prijave.

Početkom prosinca Šimičević otkriva i da su veterani HOS-a u centru Jasenovca postavili ploču s ustaškim pozdravom, što također postaje jedna od naših priča koju su preuzeli svi ostali mediji. Istog mjeseca SNV promovira knjigu ‘Bolesna vremena’ koja sadrži tekstove o tranziciji i ekonomiji našeg redovnog suradnika Milana Gavrovića. ‘Gavrović nije samo kroničar jedne propasti i prelaska tzv. jednoumlja u nešto što bi najjednostavnije bilo opisati kao privremeno bezumlje nego i hrabri novinar-građanin’, pisalo je u pozivu na promociju.

2017.

Nakon objave teksta o jasenovačkoj ploči, A-HSP Dražena Keleminca organizirao je krajem 2016. prosvjed ispred sjedišta SNV-a i Novosti. Bio je to samo uvod u kampanju koju je pripremala udruga U ime obitelji Željke Markić, zatraživši u veljači 2017. ukidanje Novosti. Uz političku kalkulaciju o tome što im donosi napad na Srbe, razlog za hajku obiteljaša bilo je i sustavno pisanje našeg tjednika o napadima ultrakonzervativaca na medije, civilno društvo, prava žena i LGTB osoba. Pisali smo o tome istražujući njihove organizacije i pozadinu njihova djelovanja. Novinarka Ana Brakus pratila ih je doslovce kao sektor, pročešljala je njihove medije, financije, projekte, idejne zasade, društvene i političke veze, otkrivala njihove ljude u Vladinim tijelima i institucijama, nanoseći im ozbiljnu štetu.

Objavljujemo i dalje ono o čemu ostali mediji uglavnom ne pišu: prema podacima Ministarstva uprave, između 2011. i 2016. s biračkih popisa u 11 županija izbrisano je više od 67.496 hrvatskih građana srpske nacionalnosti, čime su izgubili aktivno i pasivno biračko pravo. U Osječko-baranjskoj županiji s biračkih popisa maknuto je 10.338 Srba, u Vukovarsko-srijemskoj 8.334. Pišemo i dalje o Agrokoru, o kojem nakon sloma sustava što ga je izgradio Ivica Todorić sada počinju pisati i svi drugi. Naši autori prokazuju licemjerje hrvatskih medija, a Ivica Đikić intenzivno iz tjedna u tjedan prati krizu koncerna i razotkriva manipulacije vlasti oko donošenja Lex Agrokora i višemilijunskih konzultantskih honorara.

Sarajevsku Deklaraciju o zajedničkom jeziku, u kojoj se poziva na ukidanje svih oblika jezične segregacije i jezične diskriminacije u obrazovnim i javnim ustanovama te na zaustavljanje represivnih i štetnih praksi razdvajanja jezika, do danas je potpisalo gotovo deset tisuća ljudi u regiji i svijetu, među njima i Noam Chomsky. Novosti objavljuju cjeloviti tekst Deklaracije i otvaraju prostor za argumentiranu raspravu o njoj.

Naša dopisnica iz Knina Vaska Radulović u nekoliko navrata u ‘Kronici’ piše o tročlanoj porodici Tanjga iz sela Oćestova kraj Knina. Nakon izbjeglištva u Srbiji i seljakanja od jednog do drugog prihvatnog centra, uz brojne bolesti i ostale nevolje, odlučili su se vratiti u zaleđe Dalmacije. No u svoju kuću nisu mogli, a bolest je i dalje uzimala danak, sustigavši i 35-godišnju kći Jelenu. Priča o sudbini te porodice dirnula je naše čitatelje u Australiji koji im šalju paket pomoći: kuhinjski pribor, garderobu, posteljinu… To nije jedini slučaj da su nakon objave naših tekstova o ljudima koji žive u teškim uvjetima pokrenute humanitarne akcije.

U jeku vala iseljavanja iz Hrvatske, Dragana Bošnjak u ‘Kronici’ donosi iskustva vukovarskih obitelji koje su se u potrazi za boljim životom preselile u Zapadnu Europu. ‘I u Hrvatskoj smo radili, ali smo otišli jer ne želimo da živimo od prvog do prvog. Kakvu perspektivu bi u Hrvatskoj imala naša deca?’ pita se Gordana Vukosavljević koja se preselila u islandski Keflavik.

Oko Dana borca zauvijek nas je napustila naša kolegica, velika borkinja za pravdu Tatjana Tagirov, novinarka Večernjeg lista, Poleta, Danasa, Arkzina, beogradskog Vremena, dopisnica Hine iz Beograda… ‘Neke rane ratne godine, na Fakultetu političkih znanosti Tanja je prišla Vladimiru Šeksu s namjerom da ga intervjuira. Šeks je bio na vrhuncu karijere, važan dužnosnik u sustavu koji je mrzio i prezirao druge i drugačije. Ona je bila novinarka koja se za takve druge i drugačije borila. ‘Hapsimo vas’, rekla je Tanja Tagirov, šarmantno i hrabro. ‘Vi ste sve protiv čega sam se ja u životu borio’, odgovorio je Šeks… To što je tada rekao Tanji i danas zvuči kao kompliment’, prisjetio se te epizode naš kolumnist Boris Rašeta u tekstu o Tanji.

Tog sušnog ljeta vladaju požari i puno se priča o piromanima, šteti nastaloj na kućama i drugim objektima te odgovornosti sustava zaštite, a Novosti u povodu 22. obljetnice Oluje upozoravaju na udruženi piromanskih pothvat i najveći požar u novijoj povijesti Hrvatske, o kojem se nikada ne govori. Uz pomoć glumca Igora Gala i njegove supruge Mirjane Galo Novosti prikupljaju velik broj fotografija srpskih kuća zapaljenih u danima i tjednima nakon operacije Oluja, a novinar Saša Kosanović u tekstu ‘Sad sve to zapali!’ donosi njihova sjećanja i svjedočanstva drugih aktivista i reportera koji su obilazili to područje. Petar Popović, Julijana Mojsilović, Bojan Munjin, Mišo Rogošić, Drago Pilsel, Rüdiger Rossig, Saša Milošević i Igor Galo ispričali su mu kako je izgledao spaljeni teren. ‘Ono što je bilo na sve strane bile su spaljene kuće. One su bile posvuda, kao i oni ružni natpisi ‘Zauzeto – Hrvat’ i slično. Nalazili smo i mrtve ljude. Neke od njih smo pokapali, zato što je postojala bojazan da će službeni organi prikriti leševe’, pričali su nam svjedoci o piromanskoj operaciji koju službena Hrvatska prešućuje, a neslužbena se njome ponosi. Stoga na naslovnici tog broja Novosti, uz ilustraciju Alema Ćurina, donosimo naslov ‘Lijepa naša lijepo gori’.

Pojedinci su ionako za velike požare, koji su već tjednima harali Dalmacijom, optuživali ‘četnike’, a načelnik Općine Kistanje Roko Antić uskoro optužuje i – Novosti. ‘Treba povezati film ‘Lepa sela lepo gore’ s nedavnom naslovnicom srpskog tjednika Novosti ‘Lijepa naša lijepo gori’ i ovim požarima’, rekao je Antić. Na prozivku se spremno nadovezuju Velimir Bujanec koji izjavljuje da možda mladi četnici piromani čitaju Pupovčeve Novosti pa ih je inspirirala i ta naslovnica, i admiral Davor Domazet Lošo za kojeg su ‘požari dio asimetričnog ratovanja protiv Hrvatske, a taj rat je objavljen na naslovnici tjednika Novosti riječima ‘Lijepa naša lijepo gori”. Javljaju se i drugi, poput Željke Markić, koja ponovno od premijera Plenkovića traži zabranu Novosti, pa je redakcija uskoro opet zatrpana Facebook i e-mail prijetnjama u stilu: ‘Pička im materina srpska. Triba ih na kolac nabiti do jednoga i takve spaliti; Ima li itko muda da im bombu baci u redakciju?’ Novosti krajem kolovoza donose te prozivke i prijetnje na naslovnici ‘Žarimo i palimo’, nakon koje Keleminčev A-HSP organizira još jedan prosvjed ispred redakcije.

‘Pali se Hrvatska usred turističke sezone. Ne bi li zato DORH trebao imati posla? Oni žare i pale preko medija, oni potiču da lijepa naša lijepo gori. U svakoj demokratskoj državi za ovo bi bili progonjeni, a oni koji nisu državljani bili bi protjerani iz te države’, viče početkom rujna Keleminec pred istomišljenicima i nakon toga, sedam godina od svoje prve takve akcije, javno spaljuje Novosti. Na taj događaj i upućene prijetnje prosvjednom notom reagira Republika Srbija, dok premijer Plenković, iako je Keleminec i njega prozvao, izjavljuje da su u odnosima sa Srbijom važnija neka druga pitanja i iznosi ocjenu o političkoj marginalnosti prosvjednika. Na pozive Željke Markić da nas se ugasi Novosti odgovaraju priopćenjem pod naslovom ‘Hrvati, Željka Markić vas laže’, a na Keleminčevu paljevinu novom naslovnicom. Umjesto uobičajenog oblikovanja s ilustracijom i naslovom ispod glave lista, ovog smo puta preko cijele naslovnice postavili fotografiju zapaljenih Novosti što ih je Keleminec držao u rukama. I glava lista bila je ona s fotografije, na kojoj je jedina intervencija bio novi barkod i novi naslov: ‘Naprijed vatreni!’

Pod ovim napadima Novosti dobivaju podršku brojnih kolega i Hrvatskog novinarskog društva, a reagira i Međunarodna federacija novinara. Na poticaj regionalne Platforme za zagovaranje slobode medija i sigurnosti novinara, Vijeće Europe uvrstilo je slučaj spaljivanja tjednika Novosti u svoju bazu Media freedom alerts, a nakon što je dva tjedna kasnije ponovno zapalio primjerke našeg tjednika, policija je Keleminca prijavila DORH-u pod sumnjom da je počinio kazneno djelo poticanja na mržnju i nasilje prema srpskoj manjini.

U rujnu su naši reporteri Vladimir Jurišić i Davor Konjikušić nagrađeni na natječaju Fra Ma Fu za najbolju reportažu: Jurišić je nagradu dobio za seriju priča o ljudima, uglavnom starcima koji su se vratili na Kordun i Baniju kako bi umrli na rodnoj grudi, dok je Konjikušić nagrađen za reportažu ‘Ovo je pasji život’ o migrantima koji u Beogradu žive u neljudskim uvjetima. Također, nešto kasnije je nova nagrada En Face dodijeljena našem ilustratoru Alemu Ćurinu. Još jedna dobra vijest te godine: nakon dva desetljeća života u kolektivnim centrima, 45 obitelji Srba iz Hrvatske dobilo je smještaj u novim zgradama u naseljima na periferiji Beograda. Milijun eura za njihovo zbrinjavanje osigurala je Europska unija u sklopu projekta ‘Za bolji život’.

No slijede tužne vijesti: Jasna Babić, jedna od najpoznatijih istraživačkih novinarki, dobitnica nagrade HND-a za životno djelo, koja je u ljeto te godine počela surađivati s Novostima, u njima je, nažalost, stigla objaviti tek nekoliko svojih zadnjih tekstova – preminula je koncem listopada, u 61. godini života. Nešto ranije, u rujnu, u Zagrebu umire cijenjeni hrvatski intelektualac i član židovske zajednice Slavko Goldstein, publicist, urednik, nakladnik i politički aktivist, do samog kraja uporni borac protiv proustaškog revizionizma. Novosti su više puta objavljivale njegove izjave i intervjue, ali i tekstove, uključujući i dijelove iz njegove posljednje knjige ‘Jasenovac – tragika, mitomanija, istina’ koja je izašla u proljeće 2016. kao njegov odgovor na sveprisutni povijesni revizionizam koji se očituje u negiranje naravi ustaškog logora u Jasenovcu. U broju od 22. rujna posvećujemo mu prošireno izdanje s naslovnicom ‘Pravednik među Hrvatima’ i opsežnim tematom u kojem su o Goldsteinu govorili oni koji su ga poznavali i poštovali njegov rad.

Krajem studenoga osuđena je u Haagu hercegbosanska šestorka, a general Slobodan Praljak je u sudnici počinio samoubojstvo. Dok vladaju sveopći ‘šok i nevjerica’, uz odbijanje političkog prihvaćanja presude te slavljenje Praljka i drugih osuđenih ratnih zločinaca kao heroja, Novosti su ponovno jedan od malobrojnih medija koji presudi pristupaju ozbiljno i kritički pišu o nacionalističkoj histeriji. Na vijest o presudi, naslovnicu posvećujemo žrtvama. Ivica Đikić objavljuje zapaženi tekst ‘General nesposoban za vojsku’ u kojem na Praljkovu primjeru pokazuje kako je jedan civil bez ikakve vojne naobrazbe u samo pola godine postao general kojem je povjereno da zapovijeda ratnim akcijama. ‘Tako što su Praljak i Gojko Šušak sjedili u đačkim danima jedan do drugoga u širokobriješkoj gimnaziji’, otkrio je Đikić.

Koncem godine idemo dalje s tom pričom i objavljujemo dokumente i ispovijesti zatočenika logora HVO-a koji potvrđuju da su na zahtjev Dragan Čovića, predsjednika HDZ-a BiH i ratnog direktora mostarskog Sokola, od sredine 1993. do početka 1994. u tom poduzeću radili kao robovi. Bili su to logoraši obližnjeg logora Heliodrom, kraj kojih je Čović svakodnevno prolazio. ‘Nikada nije gledao prema nama niti nam se obraćao’, kazao je Novostima Huso Obradović, koji je u zarobljeništvu proveo osam mjeseci.

2018.

Adio, druže – godina je tužno započela, umro je Predrag Lucić, kolega novinar, pjesnik, dramatičar, kabaretski izvođač, jedan od utemeljitelja Ferala, kasnije kolumnist Novog lista. ‘Zajedno s Viktorom Ivančićem i Borisom Dežulovićom, počeo je stvarati novinarstvo kakvo, ne samo na ovim prostorima, ranije nije postojalo. Bilo je to istinoljubivo, pošteno i drčno novinarstvo, koje nije dozvoljavalo da se činjenice savijaju pod bilo kakvim utjecajima, profesionalno besprijekorno i stilski inovativno, istovremeno krajnje rigorozno i beskrajno raskošno, razigrano u djetinje veselom humoru i razarajućoj političkoj satiri, u kojoj se oštra kritička analiza izražavala s umjetničkom maštom. Bilo je to novinarstvo koje će u naslovu knjige Borisa Pavelića o Feral Tribuneu iz 2015. godine biti nazvano ‘Smijeh slobode’: pisano slobodno i u ime slobode, rugajući se njezinim neprijateljima samim svojim postojanjem’, napisao je urednik Novosti Nikola Bajto. Novosti Luciću u siječnju posvećuju dvije naslovnice: ona ‘Adio, druže’ izašla je s njegovom fotografijom, a ‘Pjesnik trafike’ idućeg tjedna s dojmljivom ilustracijom njegova dugogodišnjeg suradnika i prijatelja Alema Ćurina. U tom broju, proširenom za 16 stranica, o Luciću su govorili i pisali Milivoj Beader, Sonja Biserko, Filip David, Boris Dežulović, Zlatko Dizdarević, Oliver Frljić, Mira Furlan, Drinka Gojković, Sinan Gudžević, Drago Hedl, Viktor Ivančić, Jovica Ivanovski, Božo Koprivica, Katarina Luketić, Mirjana Miočinović, Branko Mijić, Dino Mustafić, Tamara Opačić, Zoran Predin, Vedrana Rudan, Hrvoje Šimičević, Vojo Šindolić, Dubravka Ugrešić i Nenad Veličković. Na osam stranica bili su kolažirani njegovi novinarski tekstovi, pjesme i rubrike koje je radio u Feralu.

Godina je to u kojoj je ‘sloboda medija ugrožena kao ratnih 1990-ih’, ocjenjuje tadašnji predsjednik HND-a Saša Leković u intervjuu Nenadu Jovanoviću: ‘Novinari su prepušteni sami sebi. (…) Nezaštićeni su i kao žrtve tužbi. Lani smo od Ministarstva pravosuđa prvi put uspjeli dobiti skupne podatke o tome koliko je bilo tužbi protiv novinara i kako su ti procesi završili. Pretpostavili smo, a to se i pokazalo, da je najveći broj tužbi potpuno neutemeljen i da se radi o pokušaju zastrašivanja i pritiska na novinare da se autocenzuriraju.’

U tekstu pod naslovom ‘Zabranitelji’, što je kovanica koju će od Novosti preuzeti brojni drugi mediji, Dragan Grozdanić i Tamara Opačić pišu koje su to najglasnije veteranske udruge koje pod firmom ‘zaštite digniteta Domovinskog rata’ traže zabranu ćirilice, filmova, predstava, emisija i novina, prijete plinskim bocama, zahtijevaju podizanje ustaških ploča i slavljenje osuđenih ratnih zločinaca. Naime, od 1176 aktivnih braniteljskih i stradalničkih udruga najveći broj bavi se statutarno propisanim aktivnostima, a samo desetak njih, koje se predstavljaju kao krovne udruge iako zakoni ne poznaju takav termin, stalno postavlja ultimatume.

U veljači stiže još jedno priznanje za naš rad. Na prijedlog Mreže za profesionalizaciju medija jugoistočne Evrope, u konkurenciji više od 400 organizacija i pojedinaca, kao jedini medij iz Europe uvršteni smo među četiri finalista ugledne međunarodne nagrade za slobodu govora Freedom of Expression Awards, i to u kategoriji novinarstva koja se dodjeljuje za ‘hrabro, utjecajno i odlučno novinarstvo koje razotkriva cenzuru i prijetnje slobodi izražavanja’. Glavnu nagradu je na kraju zasluženo dobila Wendy Funes, istraživačka novinarka iz Hondurasa, s kojom je tim povodom za Novosti razgovarala Mašenjka Bačić.

Nastavljamo intenzivno pratiti filoustaška revizionistička nastojanja. Vladino Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima donosi preporuku da se ustaški pozdrav ‘Za dom spremni’ iznimno može koristiti, primjerice pri komemoriranju poginulih HOS-ovaca; predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović ne vidi ništa sporno u tome da je za državničkog posjeta Argentini goste i cvijećem darivaju filoustaške organizacije i pojedinci, poput udruge Hrvatski domobran ili Tomislava Frkovića, unuka ustaškog ministra Ivice Frkovića; Ministarstvo branitelja još od 2013. daje novčanu potporu od 40 tisuća kuna Hrvatskom domobranu, listu u kojem se čestita 10. travanj i otvoreno slavi NDH, dok se genocid i holokaust u Jasenovcu proglašavaju izmišljenima. Otkrivamo i da država financira društvo čiji je jedini smisao postojanja negiranje ustaškog genocida u Jasenovcu, kao i neke druge filoustaške organizacije.

Pored tih otkrića, novinar Hrvoje Šimičević uporno istražuje i kako Crkva godinama štiti pedofile u svojim redovima od kaznenog progona i kako ih i dalje drži u službi. Otkrio je da don Drago Ljubičić i nakon odslužene kazne zbog pedofilije drži mise za obitelj i mlade, koje mu odobrava krčki biskup Ivica Petanjak.

Vodi se politički rat oko usvajanja Istanbulske konvencije i Novosti sustavno pišu o položaju žena i obiteljskom nasilju. Kako se rasprava koncentrira oko pojma roda, a u njoj najgrublje stigmatiziraju transrodne osobe, jedini donosimo priče ljudi koji su se tokom odrastanja morali suočavati s obiteljskim i društvenim neprihvaćanjem, a sada su i objekt političkog demoniziranja. ‘Psihijatar je zahtijevao da kod njega dolazim mjesecima da se uvjeri da nisam transrodnost valjda umislila. To me je jako zasmetalo i nisam htjela trošiti mjesece na to da netko procjenjuje jesam li ja žena ili sam poludjela’, ispričala je Viktorija Ćurlin autorici teksta Tamari Opačić.

Nezadovoljni usvajanjem konvencije, ultrakonzervativci pokreću dvije referendumske kampanje, Istina o Istanbulskoj i Narod odlučuje. Željka Markić ponovno je u akciji. ‘Može potpis za pravedniji izborni sustav ako ne želite da Srbi, manjine i Pupovac odlučuju o proračunu?’ pitanje je kojim aktivisti inicijative Narod odlučuje od građana traže njihov potpis za antimanjinski referendum. Na konferenciji za medije jasno su istaknuli da je gašenje Novosti jedan od ciljeva inicijative, ocijenivši da se one ‘služe huškanjem na hrvatski narod’.

Sredinom godine donosimo veliki intervju koji je naša suradnica Nada Beroš vodila s Borivojem Dovnikovićem Bordom, karikaturistom, animatorom, grafičkim dizajnerom i višestruko nagrađivanim autorom animiranih filmova, koji od početka 2010. u Novostima kontinuirano objavljuje tjedni komentar-karikaturu pod nazivom ‘Bordoline’. Na pitanje što ga danas najviše ljuti, Bordo odgovara: ‘Od 1991. moje su karikature maksimalno oštre prema vodećim političarima, no nikakvih rezultata nema. I dalje praktički vlada centralizam, bar prema građanstvu. No da je država napredovala, kako je to narod očekivao, ljudi bi bili sretniji i zadovoljniji i ne bi tako loše sudili o političarima. A na kraju, što me najviše ljuti, može se redovno pratiti svakog petka na 14. stranici Novosti, kao i na portalu Autograf.’

Novosti su u Rijeci s romskom zajednicom proslavile njihov najveći praznik – Đurđevdan. Anju Kožul u naselju Pehlin dočekuje miris roštilja i zatomljeni zvuk romske muzike. ‘Mi vam slavimo sve, i Božić i Novu godinu, svaki praznik koji prate muzika i veselje, ne pitamo čiji je. Đurđevdan smo ionako uzeli od braće Srba s Kosova. Volimo ljubav, volimo bratstvo i jedinstvo’, govori joj organizator proslave Sadik Krasnić Mance.

Reporter Dragan Grozdanić u lipnju putuje sa šibenskim antifašistima i potomcima boraca sa Sutjeske do Tjentišta: kroz gudure i bosanske tjesnace, penjući se poput svojih predaka iz Druge dalmatinske brigade, putnici iz četiri autobusa iz cijele Dalmacije došli su obilježiti 75. obljetnicu bitke na Sutjesci. Naš Goran Borković uoči toga objavljuje jedan od najčitanijih intervjua na našem portalu, onaj u kojem frontmen Hladnog piva Mile Kekin poručuje: ‘Na Tjentištu i Kozari svirat ćemo za heroje.’

Milan Cimeša odlazi u selo Vukmanić kraj Karlovca, u kojem je rodna kuća Ivana Ribara, političara, prvoborca i oca narodnih heroja Ive Lole i Jurice Ribara koji su poginuli u partizanima. Kuća je zapuštena od rata 1990-ih, a tih godina iz sela su uklonjeni nazivi ulica i škole koje su se 45 godina ponosile imenima herojskih članova te obitelji.

Novinarka Ana Brakus otkriva da je hrvatska Zaklada Vigilare, kojom rukovodi Vice John Batarelo, zapravo podružnica poljskih ultrakonzervativnih organizacija. Većinski osnivački ulog dala je poljska Asocijacija za kršćansku kulturu o. Piotr Skarga, čiji čelni ljudi kontroliraju i Nadzorni odbor Vigilarea. I opsežno istraživanje rumunjske novinarke Klaudije Čobanu nastalo u suradnji s Balkanskom istraživačkom mrežom, koje Novosti nešto kasnije također objavljuju, pokazuje da su ultrakonzervativci nadnacionalno povezani, dobro organizirani i izdašno financirani.

U studenome otkrivamo da je Jakov Sedlar u svom novom huškačkom dokumentarcu ‘Sto godina srbijanskoga terora u Hrvatskoj 1918.–2018. (Od Karađorđevića i Pribičevića do Vučića i Pupovca)’ neovlašteno koristio fotografske i video-materijale pojedinih agencija i kuća, poput Reutersa, Associated Pressa, Hanza medije, Styrije, Hine, Tanjuga, zatim videoarhivu HRT-a i beogradske televizije StudioB, zbog čega je više njih najavilo da će ga tužiti. Nakon demontaže Sedlara, Hrvoje Šimičević na sličan način demontira i film o Jasenovcu slovenskog revizionista Romana Leljaka, a nedugo potom kao rezultat stižu na našem portalu rado čitane vijesti da je Australija zabranila ulazak Sedlaru, Leljaku i Bujancu.

Srećko Pulig, koji je tokom 2017. priredio feljtone u povodu 150 godina od objave prvog toma Marxova ‘Kapitala’ i stogodišnjice Oktobarske revolucije, i u ovoj godini piše i priređuje dva feljtona, jedan o aspektima jugoslavenskog socijalističkog samoupravljanja i drugi o pokretu nesvrstanih.

Od sredine jeseni naši suradnici Goran Borković i Mašenjka Bačić raspoređuju se pretežno na rad na Portalu Novosti. Prateći vijesti iz zemlje i svijeta, jačaju portal koji od tada bilježi ubrzani rast čitanosti, a posebno je posjećen krajem studenoga i početkom prosinca, kada Novosti opet drugačije pišu o temi na koju se u Hrvatskoj pretežno gleda u negativnom kontekstu, naime o Jugoslaviji. U povodu dvostruke obljetnice, stogodišnjice osnutka prve Jugoslavije i 75. godišnjice one AVNOJ-evske, donosimo naslovnicu s grbom SFRJ i naslovom ‘Yubilej’. U još jednom specijalnom proširenom izdanju Novosti o Jugoslaviji govore i pišu Svetlana Broz, Zoran Čutura, Dragan Markovina, Dubravka Ugrešić, Dejan Jović, Budimir Lončar, Rastko Močnik, Luka Bogdanić, Nadežda Čačinovič, Sejo Sexon, Miki Manojlović, Rade Šerbedžija, Snježana Kordić, Rajko Grlić, Andrej Nikolaidis, Mirjana Karanović i mnogi drugi. Izjave i tekstove 45 sugovornika sukcesivno tokom sedam dana nakon izlaska broja objavljujemo na našem portalu, čija analitika bilježi kako Novosti u tom trenutku čita cijela Jugoslavija.

Godinu 2019., u koju smo ušli, ostavljamo nekim drugim kronologijama. Spomenut ćemo samo da su jedna od aktualnih priča masovne tužbe protiv novinara, o čemu je početkom veljače održan veliki okrugli stol u HND-u. Naročito od uspona desnice na vlast 2016., valom tužbi protiv izdavača, novinara i urednika zapljusnute su i Novosti. Budući da i tužitelji govore nešto o pisanju Novosti, navest ćemo imena većine njih: Nenad Bakić, Danko Končar, Mirjana Hrga, Robert Pauletić, Joško Dadić, Ivo Bonković, Željko Rogošić, Siniša Kovačić, Andrijana Kovačić, Tanja Belobrajdić, Željka Markić, Božidar Alić, Stevo Culej, Anto Đapić, Zvonimir Hodak, Marko Jurič, Marko Ljubić, Ivica Marijačić, Predrag Mišić, Marko Perković Thompson, Marko Skejo, Zdravko Tomac… Zadnju tužbu podigao je glavni ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić.

Borba se nastavlja!

1/5