>

novosti logo

Igrali se Borga

Briga o domaćim dobavljačima, pogotovo onim velikima, bila je jedan od centralnih proklamiranih razloga za državnu intervenciju u bivšem Agrokoru, a sad se došlo dotle da se vlasnici Fortenove praktično poigravaju tvrtkama čija je privredna važnost, uz spas radnih mjesta, bila glavno opravdanje za radikalnu akciju

Premijer Andrej Plenković i njegova vlada ostali su bez ozbiljnijeg utjecaja na poslovanje Fortenova Grupe, donedavnog Agrokora. Visoki trgovački sud – na žalbenu inicijativu Adrisa i još nekoliko zainteresiranih tvrtki – ukinuo je i vratio na ponovno odlučivanje presudu Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu valjanosti i legalnosti važnih provedbenih dokumenata vjerovničke Nagodbe u Agrokoru. Uprava Fortenove je – suprotno glasovima iznevjerenih robnih dobavljača u Privremenom vjerovničkom vijeću Agrokora, da, još uvijek privremenom i još uvijek Agrokora – prihvatila refinanciranje sumanutog roll-up kredita iz 2017. od milijardu i šezdeset milijuna eura s kamatom od blizu 14 posto neodrživim kreditom od milijardu i dvjesto milijuna eura s kamatom od oko 8,5 posto. ‘Prava’ optužnica Državnog odvjetništva protiv Ivice Todorića još se čeka, a premijer poduzima neviđene pravno-političke manevre da izbjegne suočenje s parlamentarnim Povjerenstvom za odlučivanje o sukobu interesa, koje protiv njega vodi postupak zbog toga što je za pisanje zakona o državnoj intervenciji u Agrokoru tajno angažirana skupina zagrebačkih pravnika i financijskih konzultanata, skupina Borg, čiji su članovi zatim dobili unosne savjetničke poslove u procesu izvanredne uprave.

Plenković se sudario sa svojom neutjecajnošću u Fortenovi kad je nedavno lobirao da se udovolji financijskim zahtjevima grupe velikih Konzumovih dobavljača – Podravke, Kraša, Atlantica, Vindije

To su, u telegrafskoj formi, rezultati intervencije koju je Plenkovićeva vlada, prema zamislima bivše potpredsjednice i ministrice gospodarstva Martine Dalić i kruga njezinih pomagača, izvela u posrnulom koncernu Agrokor Ivice Todorića, koncernu kojem se u međuvremenu, osim imena, promijenila i vlasnička struktura, pa sad 39 posto drži ruski Sberbank, ruska VTB banka 7,5 posto, posjednici obveznica 25 posto, a ostatak imaju neke banke koje posluju u Hrvatskoj, domaći dobavljači i manji suvlasnici. Ruski utjecaj je presudan, a o tome svjedoči i činjenica da je prvi čovjek Fortenove Maksim Poletajev, koji je došao iz Sberbanka, te da ruski premijer Dmitrij Medvedev javno govori o potrebi bolje suradnje s vladama u Zagrebu i Ljubljani u pogledu rješavanja problema u Fortenovi i Mercatoru.

Jedino što je izvjesno jest to da su u kaosu i nizu nelogičnosti profitirali strvinarski fondovi i legije raznorodnih savjetnika, a među njima i pripadnici grupe Borg, kreatori pravno-financijskog koncepta za intervenciju u Agrokoru

Plenković se sudario sa svojom neutjecajnošću u Fortenovi kad je nedavno lobirao da se udovolji financijskim zahtjevima grupe velikih Konzumovih dobavljača – Podravke, Kraša, Atlantica, Vindije… – u pogledu dinamike isplate tzv. graničnog duga, odnosno duga nastalog prije, a dospjelog poslije otvaranja postupka izvanredne uprave u travnju 2017. godine. Rečeni dobavljači očekivali su da im se, prema odredbama Nagodbe, ove godine isplati 18 milijuna eura dugovanja od ukupno oko 80 milijuna priznatih dobavljačkih potraživanja. Fabris Peruško, državni povjerenik koji je postao glavni izvršni direktor Fortenove, najprije je ponudio pet milijuna eura, a nakon sastanka u Banskim dvorima povisio je iznos na 8,8 milijuna, bez preuzimanja čvrstih obaveza oko budućih isplata. Dobavljači su odbili tu sumu i iz protesta uskratili svoja dva glasa u vjerovničkom vijeću kad se prošlog tjedna odlučivalo o refinanciranju roll-up kredita, ali to nije bilo dovoljno da se zaustavi ta operacija: tri ostala vjerovnička glasa – koja pripadaju financijskim vjerovnicima – otišla su za plan refinanciranja. Upravo je briga o domaćim dobavljačima, pogotovo onim velikima, bila jedan od centralnih proklamiranih razloga za državnu intervenciju u privatnoj kompaniji zapaloj u poslovne nevolje, a sad se došlo dotle da se vlasnici Fortenove praktično poigravaju s tvrtkama čija je privredna važnost, uz spas radnih mjesta, bila glavno opravdanje za radikalnu akciju. Plenković im više ne može pomoći. Neće im moći pomoći ni ako Konzum odluči promijeniti uvjete pod kojima će roba Kraša ili Podravke stizati na police još uvijek najvećeg maloprodajnog lanca u Hrvatskoj. To je izgleda shvatio i Marin Pucar, direktor Podravke i šef dobavljačke skupine, pa je ubrzo nakon protestnog glasanja na vjerovničkom vijeću počeo spuštati loptu, prihvaćati pruženih 8,8 milijuna eura i izražavati vjeru u nastavak dijaloga s Peruškom.

Fortenova je krenula oštrije prema dobavljačkoj grupaciji iz dva razloga. Prvi je poslovno-financijski. Premda Peruško i njegovi suradnici neprestano tvrde da je poslovanje Fortenova Grupe stabilizirano i da je pozitivno, situacija je daleko od optimistične i idilične. O tome, između ostalog, jasno govori podatak da se roll-up kredit od milijardu i šezdeset milijuna eura refinancira kreditom od milijardu i dvjesto milijuna, dakle 140 milijuna eura više. Fortenova, sudeći po svemu, ima problema s likvidnošću, što nije nikakvo iznenađenje, s obzirom na to koliko je i kako kreditno izložena te koliko je desetaka milijuna eura potrošeno, i još se uvijek troši, na usluge armije različitih stranih i domaćih konzultanata, koji su toliko dobro obavili svoj posao u protekle dvije i pol godine da se ‘spašeni’ koncern danas zadužuje nepovoljnije ili jednako nepovoljno kao što se zaduživao Todorić 2015. i 2016. godine, kad su kamatne stope i u Europi i u Hrvatskoj generalno ipak bile osjetno više nego što su unatrag godinu dana. O problemima s likvidnošću i rezanju troškova gdje god se može rezati kazuje, uostalom, i raskorak između novca koji su dobavljači realno očekivali ove godine i Peruškove ponude. Drugi razlog ulaska Fortenove u sukob s robnim dobavljačima jest uvjerenje aktualnih vlasnika koncerna da je spomenuta skupina vjerovnika prošla nezasluženo dobro u Nagodbi, a da se to dogodilo zahvaljujući utjecaju Plenkovićevog kabineta na izvanrednu upravu Agrokora i na proces postizanja vjerovničkog sporazuma. Aktualna osveta ruskih vlasnika mogla bi se utoliko tumačiti i kao svojevrsna politička poruka premijeru Plenkoviću.

Dvije i pol godine poslije spasilačkog pothvata u Agrokoru, ta kompanija nije ništa bolja i zdravija nego što je bila kad ju je, na temelju specijalnog zakona, preuzeo državni prinudni upravitelj Ante Ramljak. Njezina sudbina danas je jednako neizvjesna kao i potkraj Todorićeve ere, barem sudeći po visini kamate na zaduženje, kamati šest-sedam posto višoj od one koju plaćaju izravni konkurenti u segmentu maloprodaje, ključnom i najranjivijem dijelu Fortenove. Plenković je postigao to da je u Fortenovi dobio moguću političku polugu protiv sebe i protiv interesa onih domaćih tvrtki koje su dosad uživale zaštitu vlasti u kaotičnom procesu prinudne uprave. Jedino što je izvjesno jest to da su tom kaosu i nizu nelogičnosti profitirali strvinarski fondovi i legije raznorodnih savjetnika, a među njima i pripadnici grupe Borg, kreatori pravno-financijskog koncepta za intervenciju u Agrokoru. Izvjesno je još i to da će Plenković učiniti sve da eskivira pravorijek Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa u slučaju premijerove umiješanosti u skandalozno prepuštanje izrade formalnog koncepta neformalnoj skupini ljudi, koji su sebi i još mnogima, zapravo, stvorili poligon za kasniju zaradu. ‘Učiniti sve’, uz posezanje za proceduralnim smicalicama i fiškalskim igrama, podrazumijeva i otvorenu okomljenost na rečeno povjerenstvo te stvaranje slike po kojoj je to tijelo politički zainteresirano da naškodi HDZ-u i ovoj vladi, pa ga ne treba uzimati ozbiljno i može ga se tretirati kao političkog protivnika. Plenković je zaboravio da ono što je otpočetka pogrešno, a na početku bilo je tajno okupljanje grupe Borg i zakulisne akcije Dalić i Ramljaka, ne može s vremenom postati dobro i ispravno, unatoč propagandnim frazama o spriječenoj ekonomskoj kataklizmi, i unatoč Todorićevom načinu vođenja vlastite kompanije. Ako vlasnici Fortenove dodatno zahlade odnose s ovdašnjim dobavljačima i sasvim se prestanu obazirati na hrvatsko gospodarstvo u nastojanju da što bolje pripreme svoju firmu za daljnju prodaju, to će možda shvatiti i Emil Tedeschi iz Atlantic Grupe koji je Martinu Dalić svojedobno nazvao ‘heroinom našeg doba’.

Posebna je pak priča pravosudni rukavac povezan s postignutom vjerovničkom Nagodbom. Srpanjska odluka Visokog trgovačkog suda kojom su uvažene žalbe na valjanost temeljnih provedbenih akata Nagodbe, pa slučaj vraćen na početak, ne predstavlja teži udarac samom dogovoru vjerovnika i dužnika te vlasničkim odnosima koji su u Fortenovi proizišli iz tog dogovora, no otvara vrata mogućim dubljim obratima i komplikacijama, jer financijski vrlo moćna Adris Grupa ne odustaje od sudske borbe protiv Nagodbe za koju smatra da ju je teško oštetila. Kako god bilo, sudski postupci u ambijentu poslovično nepredvidivog hrvatskog pravosuđa trajat će još godinama i proizvodit će napetost i neizvjesnost, a to se ruskim vlasnicima nikako ne može sviđati, s obzirom na to da im je plan da što prije konsolidiraju i prodaju Fortenovu. Tko će, uza sve ostale rizike, dati novac za tvrtku čija je sudbina, barem jednim dijelom, u sudačkim rukama?

1/2