Pored globalne rasprave o političkim okolnostima katarskog domaćinstva Svjetskog nogometnog prvenstva, dobili smo i mi u regiji svoj prigodni mali ogled. Za metu je poslužio golman kanadske reprezentacije Milan Borjan, inače prvotimac Crvene zvezde, a rođeni Kninjanin. Borjan je kao dijete 1995. godine napustio rodni grad u izbjegličkoj koloni, i ne ustručava se o tome eksplicitno govoriti. Štoviše, ne prihvaća navode da je došao iz Hrvatske, nego Republike Srpske Krajine i, znao je izjaviti, "srpske Dalmacije". Bilo je to sasvim dovoljno da se veliki dio hrvatskih navijača na utakmici Hrvatska – Kanada prošle nedjelje koncentrira primarno na njega.
Iživljavanje u vidu raznovrsnoga psovačkog te izazivačkog skandiranja upotpunjeno je tom prilikom transparentima s crtežima ili markama traktora i porukama tipa "Knin '95.", "Oluja '95." i "Ništa ne bježi kao Borjan". Jer kanadsko-beogradski golman napustio je zavičaj na obiteljskom traktoru, poput tisuća drugih izbjeglica s tog područja, pa je upravo takvo poljoprivredno vozilo u međuvremenu postalo omiljeni simbol izrugivanja među ekstremistima na ratno-pobjedničkoj strani. No to se rugalačko mahnitanje nije ovaj put zaustavilo samo na Milanu Borjanu, ako znamo da je pozamašna lavina gadosti bila usmjerena prema njegovoj supruzi koja je, naravno, pretrpjela i neizostavnu dozu seksizma. I nije stalo na tribinama, nego su im mobitele zatrpali porukama, dok su naročito njegov broj navijači otvoreno dijelili u najširim krugovima s upravo tom svrhom.
Ovdje smo dužni dodati napomenu, s obzirom na to da nam osvrt na sve to više od sporta nastaje sukcesivno između novina i pripadajućeg portala, a događaji preskaču jedni druge. Međunarodna nogometna organizacija (FIFA) u utorak je otvorila disciplinski postupak protiv hrvatske reprezentacije, pa se kroz narednih šest dana očekuje odgovor Hrvatskog nogometnog saveza koji je zasad poručio da, budimo dosljedno ozbiljni, "uvijek osuđuje diskriminaciju i rasizam". Nadalje, u javnosti se našlo puno ocjena po kojima je Milan Borjan zbog vlastite nacionalističke gluposti zaslužio ono što ga je snašlo na stadionu Khalifa International. Na to ćemo reći samo da ničiji pojedinačni ispad ne opravdava kolektivni i trijumfalni huškački uzvrat na račun, u krajnjoj liniji, epske tragedije čitavog jednog naroda s nebrojenim nevinim žrtvama.
Nešto je slično po društvenim mrežama, inače, doživio još i australski reprezentativac Miloš Degenek, također porijeklom Srbin iz Knina, također dijete iz one iste kolone. On je u vezi s današnjim provokatorima iz Hrvatske imao nešto više sreće, ne samo zato što nije tako politički neodmjeren kao Borjan, nego i zato što se nisu ni susreli s Australijom. Ipak, treba reći da se dio igrača Hrvatske iskazao vrlo pozitivno, pri čemu se kritičkim osvrtom prema vlastitim navijačima istaknuo ponajviše Bruno Petković. "Iskreno, to nije lijepo. Puno sam puta bio u takvoj poziciji u karijeri", kazao je hrvatski reprezentativac nakon utakmice, "da su me vrijeđali protivnički navijači. To je negativna strana nogometa, ali nekada moraš stisnuti zube i ići dalje."
S druge strane, hrvatski mediji odigrali su većinom tabloidski, potpaljujući mrzilački žar ili pak tobože suzdržano promatrajući orgijanje. S potonjim su se stajalištem proslavile i javna Hrvatska radiotelevizija te Hrvatska izvještajna novinska agencija, krivotvoreći u svojim javljanjima objektivnu masovnost izgreda i napadnu raskoš popratne bezrezervno nedvosmislene retorike i dekoracije.
