Monodrama je za glumicu ili glumca trenutak istine, kako je jednom rekao veliki kazališni umjetnik Ljuba Tadić. Za taj zakon pozornice glumci dobro znaju, čak i kada bi ponekad tek na šarm ili patos htjeli osvojiti publiku. Krajnje vrijedna monodrama o kojoj je danas riječ, ‘Down by Law’, odigrana je nedavno u okviru online projekta ‘Antisezona’ u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, a od premijere u riječkom HNK-u 2018. godine dobila je već mnoge pohvale i nagrade. Predstava ‘Down by Law’ jest i usamljena javna ispovijed i neka vrsta emotivnog potresa i, od početka do kraja, dramatična oda ljubavi i herojstvu. Radi se o istinitoj priči autorice teksta i redateljice ove predstave, Mile Čuljak, o njezinom sinu s Downovim sindromom i nevjerojatnoj borbi toga djeteta za život, kao i njegove majke i svih oko njih. U ulozi majke, priču pred publiku donosi glumica Jelena Lopatić, no ono što ona radi nije tek interpretacija događaja niti samo puko glumačko uživljavanje u lik glavne junakinje – radi se o najdubljem suosjećanju glumice na pozornici prema jednom ranjenom ljudskom biću, ali i prema tajni ljepote života, koji se rađa iz muke i užasa. Predstava je nastala iz neke vrste dnevnika jedne duše, svakodnevnih zapisa Mile Čuljak o teškom putu ‘boli i vedrine’, od sijaset prvih operacija do zagrljaja i suza roditelja i okoline, da njezin sin živi kao dijete kojem ne nedostaje pažnja i toplina drugih ljudi. Predstava je također nastala iz brige male familije prijatelja i umjetničkih suputnika koji su svakodnevno sudjelovali i pomagali u toj borbi i na kraju su, zajedno s Milom Čuljak, to iskustvo željeli podijeliti sa svijetom. ‘Sebe ogoliti i ovakvu intimnu ispovijed staviti na papir, onda ju uprizoriti i gledati svakodnevno na probama - to je Milina veličina’, rekli su o Mili njeni prijatelji. Zaista, ova mala predstava atomskog naboja vraća nas na početke kazališta i u njegovu najdublju tajnu – kako da svi zajedno oko pozornice makar na trenutak postanemo bolji ljudi. Sasvim konkretno, predstava ‘Down by Law’ kao udar groma istresa iz cipela i okreće na glavu svu našu kroničnu sebičnost, uobičajenu lijenost i mrzovolju da uopće dublje mislimo o drugima. Ta vrsta suštinskog obraćenja sigurno ne bi bila moguća bez nadahnute ‘glume u istini’, u izvedbi odlične i srčane glumice Jelene Lopatić. O svom iskustvu u radu na predstavi Jelena je jednom rekla: ‘Svima nama nije bilo lako, ali ta čast da doživim kroz probe i izvedbe barem dio Milinog života i mene je osnažila. I zbog toga sam joj neizmjerno zahvalna.’
Ove predstave u online verziji također ne bi bilo bez sjajno zamišljenog projekta ‘Antisezona’, koji su kreirale renomirane plesne umjetnice: Ana Kreitmeyer, Silvia Marchig, Sonja Pregrad, Iva Nerina Sibila i Zrinka Šimičić Mihanović, u suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti u Zagrebu.
Uzbudljivost i svježina ovog projekta u tome je što njegovi programi nisu snimke postojećih izvedbi, nego kreacije novih koje umjetnici izvode uživo, neke kao solo radove, neke kao zajedničke izvedbe, iako su izvođači svaki u svom izoliranom prostoru. Tako smo do sada u ‘Antisezoni’ vidjeli plesnu predstavu ‘Melone Pataphyisca NO - BODY’, umjetničkog kolektiva Kik Melone, pa online diskusiju o životu u izolaciji ‘Gdje su naša tijela?’, solo izvedbu ‘Što je ono što treba nastati?’ Sonje Pregrad, plesnu predstavu ‘Nađena koreografija’ grupe mladih umjetnika i štošta drugog. Sve u svemu, predstava ‘Down by Law’ bacila nas je na koljena, a čitava ‘Antisezona’ ohrabrila samoprijegornim i kreativnim radom nekolicine umjetnica i dokazala da se izvedbenom umjetnošću može baviti i onda kada se ništa ne miče.
