LORDOVI RATA; pojedinci koje karakterizira naglašena moć oblikovanja i održavanja vojne, ekonomske, društvene, posredno i političke kontrole i utjecaja na prostorima koji su zahvaćeni ratnim dejstvima. Lordovi rata ikone su autoriteta, ljudi koji u nenormalnim okolnostima ratnog preživljavanja ključno utječu na sve bitnije odluke, gospodari su ‘života i smrti’. Pojam je globalnog karaktera i dosega, a u javnoj je cirkulaciji od polovice 19. stoljeća.
Nas se ovaj termin najviše (do)tiče u kontekstu ratnog razdoblja tranzicije u regiji bivše Jugoslavije – vremena razornih ratova i strahovitih nedaća koje su proizvele velike patnje, smrti i materijalne gubitke za brojne ljude u Bosni i Hercegovini, na Kosovu, u Hrvatskoj, posredno se dotakavši Srbije i Crne Gore te Makedonije. Tragom narodne mudrolije – ‘rat je mnogima rat, al’ je nekima i brat’ – i u ‘našim’ će se ratovima iskristalizirati, u totalnim brojkama nevelika, ali po utjecaju i moći itekako snažna, nova elita ratnih profitera regrutiranih iz šarolikog društvenog miljea kriminalaca, ubojica, švercera, ‘šibicara i muljatora’, bjelosvjetskih hohštaplera…
Ta svakojaka svita predratnog ljudskog šljama će pod krinkom vojskovanja – navodnog osobnog žrtvovanja i borbe za svetu nacionalnu stvar – provesti ranu fazu tranzicijskih procesa, zapravo klasičan kriminal velikih razmjera zamagljen plaštem ratnih razaranja, te pripremiti teren za ključne procese tranzicijske otimačine pod prividom neminovnosti privatizacijskih pretvorbi. Pritom će mnogi lordovi rata u poraću zauzeti važne pozicije, s novim performativnim identitetima uspješnih poduzetnika i/li političara postat će uzoriti građani optočeni pedigreom herojske ratne prošlosti. Pokazalo se i da lordovi rata – ti siloviti heroji borbe za domovinu i naciju – za razliku od ‘običnog naroda’ zatrovanog isključivošću i mržnjom prema najbližem drugom, nisu imali nikakvih problema u komunikaciji, posebice ‘poslovnoj’, sa svojim pajdašima na suprotnoj, tzv. neprijateljskoj strani.
Mnogi će analitičari ovog fenomena opravdano primijetiti, praveći usporedbe s raznim povijesnim primjerima od vremena američkog Divljeg zapada naovamo, kako to nije nikakav specifikum ‘našeg’ rata i tranzicije, već prije zakonitost sazdana u samim temeljima kapitalističkog sustava, njegove prvobitne akumulacije kapitala, što nam ne može biti utjeha. Donekle usporedivi procesi zbili su se na prostoru negdašnjeg SSSR-a, neusporedivo veće države i ekonomije od SFRJ, iznjedrivši kastu tranzicijskih ultraprofitera – oligarha, danas mahom ‘uglednih’ svjetskih biznismena.
