Otkako je prije dva tjedna uhapšena i osumnjičena bivša HDZ-ova kninska gradonačelnica i donedavna državna tajnica u Ministarstvu uprave Josipa Rimac, premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković u više navrata javno je inzistirao na tome da se istraži i utvrdi kako je gospođa Rimac doznala da se protiv nje poduzimaju tzv. tajne mjere prikupljanja podataka. Rimac je, podsjetimo, odjednom pronašla prislušni uređaj u svom automobilu, nakon čega je opći zaključak bio da joj je iznutra javljeno da je pod nadzorom istražnih tijela. Nitko, uključujući i premijera, nije doveo u pitanje taj zaključak. Probijanje tajnih mjera dovelo je do iznuđene odluke da se smjesta krene u privođenje osumnjičenih za financijski stimulirano djelovanje u korist nekih privatnih tvrtki i poduzetnika, prije svega vjetroenergetske kompanije čiji je vlasnik Milenko Bašić iz Posušja: tako je možda osujećeno da se u istražiteljskoj mreži zakoprca i još ponetko mimo državne tajnice Rimac, direktora Hrvatskih šuma Jakupčića te visokorangiranih dužnosnica i službenica u Ministarstvu gospodarstva i Ministarstvu poljoprivrede, ponetko važniji i još bolje pozicioniran. ‘Akteri koji su u ovo involvirani su policija, Državno odvjetništvo i sud. Mislim da je u interesu jačanja povjerenja u pravosudne institucije da nadležna tijela utvrde kako je moguće i tko je odgovoran za pucanje mjera nadzora, i da svi ovi postupci na kraju imaju epilog u adekvatnom roku’, rekao je Plenković krajem prošlog tjedna, a prije toga i poslije toga nekoliko je puta zavrtio sličnu misao.
Prema našim izvorima iz HDZ-a, premijer zamjera Božinoviću što nije uspio staviti policijsku strukturu pod punu kontrolu aktualne vlasti
Zašto je predsjedniku HDZ-a, zapravo, toliko stalo da se otkrije tko je Josipi Rimac signalizirao da je se prisluškuje i prati? Zar zaista zbog toga što mu je važno da represivne i pravosudne institucije počnu uživati povjerenje građana? Da mu je stalo do povjerenja javnosti, ne bi valjda dopustio da na čelo Ravnateljstva policije, Državnog odvjetništva i Vrhovnog suda u njegovom mandatu dospiju osobe vrlo prosječnih profesionalnih dosega i osrednje reputacije među kolegama. Plenković inzistira na otkrivanju krtice u sistemu zbog toga što Josipa Rimac pripada onoj struji unutar HDZ-a koja nije naklonjena aktualnom stranačkom vodstvu, naročito predsjedniku stranke: premijer shvaća da mu je politički neprijatelj onaj tko je upozorio Josipu Rimac da je ‘pod mjerama’, ili tko je upozorio nekoga da upozori Josipu Rimac, a nema premijera koji bi bio ravnodušan spram postojanja političkih neprijatelja u najosjetljivijim segmentima policijskog i pravosudnog aparata. Premijer je iz istog razloga inzistirao je da se otkrije tko je iz policijskih redova javio Blažu Curiću, tada vozaču u Ministarstvu poljoprivrede te kumu i suborcu Milijana Brkića, da javi Franji Vargi da se sprema akcija protiv njega te da uništi sve što ga može kompromitirati. Bilo je to 2018. godine u aferi SMS čiji je glavni akter bio rečeni Varga, bivši policajac iz Belišća sklon amaterskoj proizvodnji krivotvorina i parašpijunskim poslovima za probrane privatne naručitelje. Plenković je inzistirao na otkrivanju Curićevog informatora jer je pomislio da će se tako doći do Brkića i do mreže njegovih ljudi u policiji: Brkić je, uostalom, u političkom pogledu bio najvažnija meta u cijelom tom slučaju, a bio je važan zbog toga što je bio zamjenik predsjednika HDZ-a i što se Plenković donedavno panično plašio njegovih zakulisnih poteza. Strah nije sasvim iščeznuo ni nakon što je Brkić u ožujku ove godine doživio debakl na unutarstranačkim izborima.
Unutar Ministarstva unutarnjih poslova osnovana je radna grupa koja je trebala rasvijetliti detalje provaljivanja policijskih aktivnosti vezanih uz Franju Vargu. Do današnjeg dana, a prošlo je oko godinu i pol, ništa nije utvrđeno, premda se nije moglo raditi o naročito kompliciranom istraživanju. Broj ljudi u policiji koji su bili upućeni u to da se istražuje Vargu i njegove ilegalne aktivnosti nije mogao biti veliki, a čak da je bila riječ i o više desetaka uključenih, dvadesetak mjeseci bilo je sasvim dovoljno vremena da se ustanovi barem to tko je i zašto nazvao Curića i prenio mu da je Varga u opasnosti. Kako je moguće da se nije došlo baš ni do koga i da se nije saznalo baš ništa? ‘Kad se shvatilo prema kojem krugu policijskih službenika i šefova vode tragovi, naprosto se odustalo iz političkih razloga, a odluku o odustajanju vjerojatno je autonomno donio ministar Davor Božinović. To je krug ljudi s velikim ratnim zaslugama koji su primarno odani svojim suborcima i prijateljima iz rata, a tek onda svima i svemu ostalom. Božinović je valjda procijenio da mu nije politički oportuno ulaziti u sukob s tom ekipom, pogotovo s obzirom na to da je ministar svjestan manjkavosti u svojoj biografiji u pogledu rata i borbenog domoljublja’, kaže naš sugovornik koji je dobro upućen u odnose i situaciju u Ministarstvu unutarnjih poslova i Ravnateljstvu policije. Dodaje da je u policiji stanje takvo da kvalitetnu i nepristranu istragu o probijanju tajnih mjera u politički delikatnijim slučajevima može provesti samo skupina kriminalista koji nemaju nikakve veze s MUP-om.
Među ljudima bliskima Plenkoviću već dugo vlada uvjerenje da u policiji postoji organizirani krug srednje i više rangiranih službenika koji su i dalje – neposredno ili posredno – povezani s Milijanom Brkićem i u manjoj mjeri s Tomislavom Karamarkom. Što se tiče Brkića, taj zaključak može se izvesti već i na temelju površnog pregleda javno obznanjenih primjera pucanja istraga iznutra: izravno ga se povezuje s najmanje tri afere u kojima se dogodio taj fenomen, ali ništa od toga dosad nije urodilo ni ozbiljnim sudskim postupkom, a kamoli pravomoćnom presudom. Prema našim izvorima iz HDZ-a, premijer zamjera Božinoviću što nije uspio staviti policijsku strukturu pod punu kontrolu aktualne vlasti. Upornost u javnom iznošenju zahtjeva da se nađe krtica u slučaju Rimac jednim je dijelom rezultat Plenkovićevog nezadovoljstva Božinovićevom inertnošću u unutrašnjoj preobrazbi policije koja je ponajprije trebala podrazumijevati onemogućavanje mreže međusobno povezanih i politički zainteresiranih ljudi da gledaju svoja posla neovisno o sistemu, zakonima, kontekstu. To je, uostalom, i bila jedna od glavnih ideja pri imenovanju najpouzdanijeg i operativno najsposobnijeg premijerovog suradnika na funkciju ministra policije. No Božinović je putem procijenio da je to za njega, ali i za Plenkovića, prekrupan zalogaj, pa se u tom smislu odlučio praviti nevještim i pustiti da sve teče kako je i teklo, da se ne ugrožava moć stečena na ratištima, a on se posvetio isključivo svom životnom projektu – ulasku Hrvatske u šengensku zonu. Ključni moment u tome bila je ministrova politika bezobzirnog dokazivanja Bruxellesu da je hrvatska policija sposobna štititi vanjsku granicu Europsku unije od prodora muslimanskih migranata i izbjeglica prema Austriji, Njemačkoj, Švedskoj… ‘Božinović uvijek prvo misli što je dobro za njega, pa zatim što je, po njegovom mišljenju, dobro za državu, a onda dolazi sve ostalo, uključujući i stranku i šefa stranke. Ovdje je ocijenio da je za njega suviše riskantno da se upušta u uvođenje reda u policiji’, kaže sugovornik blizak vodstvu HDZ-a.
Gruba unutrašnja opstrukcija istrage o korupcijskim operacijama Josipe Rimac i njezine družbe osvijestila je kod Plenkovića da paralelni sustav i dalje postoji te ga podsjetila da priča s Milijanom Brkićem još uvijek nije završena, mada se tako moglo učiniti nakon nedavnih unutarstranačkih izbora. Ovaj slučaj naveo je šefa HDZ-a da još jednom preispita svoju, činilo se, definitivnu odluku da Brkića ne stavi ni na jednu od jedanaest HDZ-ovih izbornih lista. Uostalom, oprostio je Davoru Ivi Stieru koji mu je bio otvorena unutrašnja opozicija u protekle tri godine i stavit će ga na izbornu listu u Sedmoj jedinici. Kad budete držali ovaj broj Novosti u rukama možda će biti poznato više informacija o tome hoće li Brkić biti HDZ-ov kandidat na parlamentarnim izborima, ali ako ga Plenković izostavi s liste, što se sada čini izvjesnijim, to ne znači da će Brkić biti pasivan u iduća tri tjedna koliko je ostalo do izlaska na birališta. Premda nije naročito vjerojatno da će zauzeti mjesto na listi Domovinskog pokreta Miroslava Škore i tako se oprostiti od HDZ-a, nema sumnje da će Brkić učiniti sve što može da nanese štetu HDZ-u i Plenkoviću, a to podrazumijeva da će iz sjene pomoći Škori koliko god bude mogao. U nekoj mjeri može – doduše, ne onoliko koliko se Plenković pribojava – a na ruku mu ide to što je HDZ u takvoj situaciji da bi mu od ogromne ili presudne važnosti mogao biti svaki saborski mandat.
Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
