Luiz Inácio Lula da Silva treći je put u životu preuzeo predsjedničku lentu i postao 39. predsjednik Savezne Republike Brazila, nakon svojih dvaju predsjedništava od 2003. do 2010. godine. U nedjelju je tristo tisuća ljudi došlo u sunčanu Braziliju da na prostranoj Esplanadi ministarstava i na temperaturi od 29 stupnjeva Celzija poprati Lulinu inauguraciju.
Predsjedničku lentu, u skladu s tradicijom, trebao mu je predati njegov prethodnik. No Jair Bolsonaro, s krajnje desnice, koga je Lula u listopadu pobijedio s oko dva milijuna glasova više, odlučio je povući svoj posljednji nedemokratski potez i uoči ceremonije otputovao u SAD, na Floridu, u kondominij u blizini Trumpova imanja, gdje je najavio da će ostati mjesec dana. Tradicija predaje lente nasljedniku prekinuta je samo jednom, 1985. godine, kad je posljednji predsjednik vojne diktature, neizabran na izravnim izborima, general João Baptista Figueiredo, odbio predati lentu prvom demokratskom predsjedniku, uz obrazloženje da je José Sarney "nitkov kome on neće predati lentu". Bolsonarova poruka pristašama više je dakle nego jasna. Luli, kojemu nije ni čestitao na pobjedi, što je dio uobičajenog demokratskoga rituala, ne priznaje legitimitet, tvrdeći da su izbori bili izmanipulirani, tobože zbog nepouzdanosti elektroničkih glasačkih kutija (a nisu mu smetale prije četiri godine, kad je i sam na isti način izabran).
Nedjeljna se ceremonija očekivala s određenom dozom zabrinutosti, jer su radikalne pristaše Lulina prethodnika prijetile nasilnim činovima, očekujući da vojska izađe iz garnizona i spriječi inauguraciju. Mjere sigurnosti bile su opsežne. No dan je protekao bez incidenata. Snage sigurnosti jedino su morale intervenirati i oboriti četiri neprijavljena drona što su poslani nad okupljeno mnoštvo, vjerojatno iz nevinih amaterskih razloga.
Pošto su u otvorenom rolls-royceu, pozdravljajući masu odjevenu uglavnom u majice crvene boje, boje Luline Radničke stranke, u automobilu i ritualu iz pedesetih godina prošloga stoljeća, prošli Esplanadom ministarstava, Lula i potpredsjednik Geraldo Alckmin sa suprugama došli su do zgrade Kongresa.
Lula je održao dva govora, prvi nakon davanja svečane izjave, na svečanoj zajedničkoj sjednici oba doma saveznoga Kongresa, i drugi, nakon preuzimanja predsjedničke lente pred krasnom predsjedničkom palačom Planalto ("Visoravan"), jednim od arhitektonskih remek-djela Oscara Niemeyera. Lentu mu je predao simbolično predstavljen "brazilski narod": crni dječačić, poglavica indijanskoga naroda Caiapó Raoni, kuharica, metalski radnik i osoba s invaliditetom.
Sjednica u Kongresu otvorena je minutom šutnje za Peléa i papu emeritusa Benedikta XVI. Oba su govora bila relativno oštra, sa snažnom kritikom stanja u društvu i državi koje je zatekla tranzicijska ekipa pod vodstvom sadašnjega potpredsjednika Alckmina. U govoru je Lula apelirao na zajedništvo Brazilaca i obećao brinuti se o zemlji nakon "godina barbarstva", premda nije nijednom izravno imenovao Bolsonara. Prisjetio se pobjede na listopadskim izborima (pobijedio je s 50,9 posto glasova), zaključio da je "demokracija velik pobjednik ovih izbora i okupljanja široke demokratske fronte". Podsjetio je na veliko angažiranje javnih sredstava koja je Bolsonaro prošle godine uložio ne bi li privukao glasove siromaha i pritom stvorio ogromnu budžetsku "rupu", no Lula je u prijelaznom periodu uspio sa zastupnicima i senatorima dogovoriti ustavni amandman koji omogućuje probijanje tzv. plafona rashoda, postavljenoga upravo zbog toga da se onemoguće rashodi bez fiskalnoga pokrića. Podsjetio je na "potrošena sredstava za zdravstvo, opustošene prosvjetu, kulturu, znanost i tehnologiju", kao i na "razorenu zaštitu okoliša".
Insistirao je na potrebi za rekonstrukcijom zemlje "nakon godina pustošenja" i preuzeo obavezu da vrati zemlju na put pravednijih socijalnih politika, napominjući da ponovo zatječe više od 30 milijuna gladnih Brazilaca, diskriminiranih rasno, rodno i ekonomski. Osim borbe protiv gladi i siromaštva, Lula je naveo i druge teme kojima će se baviti na bitno različit način od svoga prethodnika. Na prvom mjestu, to je zaštita okoliša, uz obećanje da će potpuno prekinuti uništavanje prašume. Istovremeno, poništit će "nepravde počinjene protiv Indijanaca" i suzbijati rasne i rodne nejednakosti. Obećao je i povlačenje zakona kojima je Bolsonaro olakšao kupnju vatrenoga oružja. Najavio je i prekid međunarodne izolacije zemlje, do koje je dovela prethodna vlada, i intenziviranje sada zapuštene suradnje s Mercosulom, nastavak procesa pristupanja OECD-u i vraćanje naporima na zaključivanju sporazuma o trgovini s Evropskom unijom.
U drugom je govoru, na Praça dos Três Poderes ("Trg triju vlasti", na kojemu je Kongres, Predsjedništvo i Vrhovni sud), obećao da će vladati za svih 215 milijuna Brazilaca: "Dosta je bilo mržnje, fake news, oružja i bombi, naš narod želi raditi, učiti, brinuti se o obitelji i biti sretan." Nije uspio suzdržati suze u očima dok je govorio o siromaštvu u koje je vraćen velik broj Brazilaca. Borbu protiv nejednakosti izabrao je kao zajednički nazivnik svog programa. Posebno je istakao formiranje dvaju novih ministarstava, onoga za autohtono stanovništvo i Ministarstva rasne jednakosti. Također i povratak Ministarstva za ženska pitanja, koje je njegov prethodnik ukinuo.
Pred Lulom zaista stoji impresivan popis zadaća koje mora uspješno riješiti ne bi li uspio realizirati izborna obećanja. Ni u Senatu ni u Zastupničkom domu nema većinu. A postići većinu u Zastupničkom domu zaista je kompleksan posao, jer predsjedniku za zakonodavni dio provedbe njegovih politika valja neprestano pregovarati i prikupljati 308 (od 513) glasova, između dvadesetak stranaka. Sistem dakle generira političku korupciju, jer će zastupnici glasati dabome u prilog vladi samo ukoliko i sami dobiju dio političkog profita ili budžetskoga kolača kojim mogu osladiti birače u izbornoj bazi iz koje su potekli.
Lula je upravo stoga dao važna ministarstva trima strankama desnoga centra, očekujući njihovu podršku u kongresnim klupama. Te tri stranke – Unija Brazil, Brazilski demokratski pokret i Socijaldemokratska stranka – okupljaju 287 zastupnika i 47 (od 81) senatora. Novija brazilska povijest pokazuje i da je teško održati vjernost parlamentarnih skupina. Npr. Unija Brazil još je uvijek podijeljena u podršci novoj vlasti: u kampanji su podržavali Bolsonara, tako da značajan dio njezinih članova i dalje brani "bolsonarizam".
Na inauguraciji je bilo više od stotinu inozemnih delegacija, među kojima španjolski kraljevski par i 19 šefova država i vlada.
