>

novosti logo

Kronika Kronika

Male velike geste

71-godišnja Mileva Pajić iz Slavskog Polja na Kordunu i Anka Rodić (78) iz Crevarske Strane na Baniji dobile su skromnu, ali svakako vrijednu pomoć nepoznatih donatora

Osim Srpskog narodnog vijeća, posljednjih godina sve više individualnih donatora, potaknutih reportažama objavljenima u Novostima, nastoji olakšati život povratnicima na Baniju i Kordun, kako bi uspješnije prebrodili brojne nedaće i neimaštinu. Bilo je tu svakojakih darova, pa su u tamošnja sela i zaselke stizali kreveti, ormari, odjeća i obuća, motorne pile, frižideri, televizori, tu i tamo pokoja novčana svota. No zasigurno nijedna donacija nije primljena s toliko radosti kao ona kad je prije par dana anonimni donator 71-godišnjoj Milevi Pajić iz Slavskog Polja poslao pet litara maslinovog ulja.

Prije mjesec dana iznijeli smo priču o toj bolešljivoj i usamljenoj starici koja jedva spaja kraj s krajem, boreći se protiv siromaštva i protiv teške srčane bolesti. Država i humanitarne organizacije uglavnom je ne primjećuju, jer je po njima tu stvar jednostavna: Mileva, naime, prima 1.300 kuna mirovine mjesečno, pa nema prava na drugu pomoć. Naravno, ne brine ih to što joj gotovo tisuću kuna te crkavice ode na režije, putovanje liječniku do udaljenog Karlovca i lijekove; kako će netko preživjeti cio mjesec sa svega tristotinjak kuna, to, jasno, ne bi trebao biti problem države, članice Europske unije, i njezinih brojnih ispostava socijalnih službi.

Razgovarajući s Milenom o njezinoj tegobnoj svakodnevnici, saznalo smo kako nikada ni od koga ništa nije dobila, čak ni litru ulja. Ta je njezina izjava očito doprla do jednog čitatelja Novosti iz Istre, pa je odmah nazvao redakciju da dozna potrebne podatke i objasni nam što namjerava učiniti.

- Priča o životu i nedaćama Mileve Pajić dirnula me u srce. Nisam nekakav bogat čovjek, ne mogu joj poslati bogznašto, ali pet litara maslinova ulja mogu, pod uvjetom da ostanem anoniman – kazao nam je. Tako je na adresu jedne od rijetkih preostalih stanovnica Slavskoga Polja pristiglo prvoklasno, ekstra-djevičansko ulje ploda masline, pa je vidno iznenađena i ganuta Mileva morala odmah popiti tabletu da joj ionako oslabjelo srce ne počne ‘preskakati’.

- Ne znam što bi me više obradovalo od ovoga, a za moju veliku sreću postoji i dobar razlog. Naime, nekad davno znala sam sezonski raditi u Dalmaciji, gdje sam upoznala i silno zavoljela okus domaćega maslinova ulja. Nažalost, dugo ga već nisam imala priliku kušati, a često o njemu maštam. No jedva si mogu priuštiti obično rafinirano biljno ulje i to ono jeftino; o ovakvom, savršenom maslinovom, mogu samo sanjati. Kad mi je poštar na kućni prag donio punih pet litara, možete zamisliti koliko sam bila iznenađena. Što da vam kažem, zahvalite u moje ime nepoznatom gospodinu što me ‘pogotkom u sidu’ pogodio u samo srce. Da je pošiljka kojim slučajem dospjela na neku drugu banijsku adresu, možda nekome i ne bi bila toliko dragocjena, jer ovdašnji ljudi uglavnom nisu navikli na tako kvalitetnu masnoću pa teško podnose miris maslinova ulja - objašnjava nam sretna starica.

U slično vrijeme kad i Milevu Pajić, pošiljka prispjela u susjednu Crevarsku Stranu, selo pod Petrovom gorom, obradovala je povratnicu Anku Rodić, usamljenu 78-godišnjakinju koja je od također anonimnog dobročinitelja dobila tisuću kuna – koje mora upotrijebiti strogo namjenski. Naime, nedavno smo objavili da ova, također oboljela žena, koja je prije desetak godina sahranila supruga, mora od njega naslijeđenih 1.200 kuna mirovine protegnuti na cio mjesec. Nije joj, naravno, baš sjajno s tako malo novca, no nekako se snalazi, za hranu i tako što obrađuje malo vrta, unatoč poodmakloj dobi. Najveći joj je problem kako nabaviti ogrjev za dugu kordunsku zimu, i to usprkos tome što su Rodići već stoljeće i pol u posjedu velike bukove šume, koju su generacijama pametno i brižno njegovali i iskorištavali, a ona im uzvraćala građevnim materijalom i ogrjevnim drvom.

Otkako je ostala bez svoga Rade, Anka je bila prisiljena sklopiti dogovor sa šumskim radnicima, koji su joj u zamjenu za korištenje šume svake godine u dvorište trebali dovesti desetak metara drva. No kad je pred zimu prošle godine napokon uspjela sama otići do šume vidjeti u kakvom je stanju, zatekla ju je u neočekivanoj situaciji: u njoj je od nekadašnje sile stabala ostala tek jedna gorostasna bukva, koja je tek uz pomoć vrijednih mještana posječena i dopremljena u staričino dvorište. No, Anka jednostavno nema sama dovoljno snage ni novca da posječeno deblo rascijepa na cjepanice pogodne za grijanje; nitko u selu nema stroj za tako velike trupce, pa je bila prisiljena na smrzavanje, dok je kalorično drvo čekalo pred kućom. No kada je jedan čitatelj Novosti doznao za njezin neveseli problem, sam je pronašao majstore koji su za tisuću kuna raspilili Ankinu bukvu.

Kada smo opet navratili u Crevarsku Stranu, u Ankinoj smo kući zatekli njezinu kći Seku: domaćica se poslije operacije na ruci još bila oporavljala u bolnici, pa nam je ona prenijela radost koju je majka osjetila kad je doznala kako će se riješiti problem s velikom bukvom.

- Mama je bila toliko iznenađena da u prvi mah nije mogla vjerovati da se našao netko toliko dobar da za nepoznatu osobu izdvoji hiljadu kuna. I ne samo to: dobročinitelj je bio toliko uporan u svom naumu, da je sam organizirao sječu bukvina trupca u maminu dvorištu – kazala nam je Seka. Taj dobri čovjek, donator koji je inzistirao na tome da mu se ime ne pojavi u medijima, kazao nam je kako ga je storija s bukvom toliko dirnula da je bez puno promišljanja krenuo u akciju kojom će se razriješiti gorući problem vremešne povratnice, da bi se bar iduće zime mogla u miru ugrijati u svom ionako skromnom kućerku.

1/2