Na saborskoj raspravi o Izvještaju o provođenju Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i o utrošku sredstava osiguranih u državnom proračunu RH u 2015. i 2016. godini za potrebe nacionalnih manjina, u ime Kluba zastupnika SDSS-a Boris Milošević je počeo izlaganje tvrdnjom da je riječ o vrlo dinamičnim i izazovnim godinama zbog atmosfere netolerancije.
- Po pitanju obrazovanja, neriješen je ostao problem registracija manjinskih škola, iako su ispunjene sve zakonske pretpostavke da se to učini. Nekoliko osnovnih škola u istočnoj Slavoniji nisu registrirane kao manjinske, dok mađarska, talijanska i češka manjinska zajednica u Hrvatskoj imaju svoje škole. No uvjeren sam da je ovaj problem moguće riješiti kroz dijalog i argumentiranu raspravu te poštivanje preuzetih obaveza i zakona – rekao je Milošević. Prisutni su problemi u pogledu primjene odredbi Ustavnog zakona i Zakona o jeziku i pismu nacionalnih manjina u RH.
- Primjenu odredbe članka 10, po kojem u općinama i gradovima u kojima je uvedena ravnopravna uporaba jezika i pisma manjina, nazivi naselja moraju biti dvojezični, provodi samo Općina Donji Lapac od 2015. godine. Apeliram Hrvatske ceste da poštuju Ustavni zakon i volju lokalne zajednice, koja je izražena kroz statut, te da postave dvojezične natpise na ulaze onih općina koje ispunjavaju uvjete, a što je izraženo kroz statute - pozvao je Milošević. Problem je što u hrvatskom društvu ćirilica ima negativnu konotaciju pa je potrebno raditi na edukaciji i toleranciji.
- U medijima je stalno vidljiv problem diskriminacije i govora mržnje. Izostaje proizvodnja programa na jeziku i pismu nacionalnih manjina, kao i redakcija za nacionalne manjine na javnom servisu. Problem je i što novinari ignoriraju edukaciju koju svake godine organizira Vladin savjet za nacionalne manjine, a što bi pomoglo da se javnost informira i senzibilizira za probleme manjina – zaključio je Boris Milošević.
Prema izvještajima Pučke pravobraniteljice najveći broj pritužbi građana se odnosi upravo na etničku diskriminaciju. Iako je zaključak istraživanja pučke pravobraniteljice, da većinska populacija Hrvatsku doživljava kao multikulturalno društvo otvoreno prema nacionalnim manjinama, ispitanici su izrazili negativne stavove prema romskoj i srpskoj nacionalnoj manjini. Pripisuju im negativne karakteristike što dovodi do stvaranja predrasuda, a u konačnici do diskriminatornog postupanja. Ako se propusti da se zločin iz mržnje prepozna, progoni, sankcionira i javno osudi, to pridonosi strahu pripadnika manjina da ta kaznena djela sljedeći put prijave. Prema izvještaju o postupanju policije 2015. evidentirano je 25 zločina iz mržnje, a u 2016. godini njih 35.
- Zastupljenost u zapošljavanju manjina stagnira na 3,4 posto, te se bojim da će on za koju godinu biti i dva posto. Istovremeno je u javnosti prisutno mišljenje da pripadnike manjine zapošljavaju preko reda po etničkom ključu, što nije istina, jer pojedinci moraju ispunjavati sve uvjete za neko radno mjesto u državnoj upravi kao i svi drugi. Potrebno je da država napravi dodatni napor da zaustavi ovaj pad zapošljavanja. Iako govorimo da je pravni okvir u RH dobar za nacionalne manjine, mislim da nije dovoljno imati dobre zakone, jer da bi oni imali učinak moraju djelovati institucije koje ih provode i to na svim razinama vlasti - zaključio je Milošević.
U ime Kluba zastupnika svih nacionalnih manjina, Veljko Kajtazi istaknuo je da danas u Hrvatskoj postoje problemi u svim aspektima provedbe Ustavnog zakona, pa tako i u provedbi operativnog programa za nacionalne manjine koje je Vlada usvojila u kolovozu prošle godine.
- Unatoč namjerama da manjine čine integralni dio programa Vlade, provedbena tijela - ministarstva nisu spremna za provedbu dogovorenih aktivnosti. U nekim ministarstvima nailazimo na otpor i propitivanje dogovorenih aktivnosti, dok u drugim državnim uredima i ministarstvima postoji najbolja namjera da se dogovorene aktivnosti provedu u rokovima, ali za njih nisu predviđena sredstva niti postoji pravni okvir za provedbu. Primjer za to je stambeno zbrinjavanje pripadnika romske manjine i unapređivanje životnih uvjeta kroz konkretne intervencije u romskim naseljima, koji u posljednjih 6 mjeseci nisu pokrenuti. Zakon o područjima posebne državne skrbi ne prepoznaje romska naselja, a proces izmjene pravnog okvira traje već predugo i samim time dovodi se u pitanje provedba Ustavnog zakona i operativnih programa u nadolazećem razdoblju – zaključio je Kajtazi.
