>

novosti logo

Piše Nikola Bajto

Metković boys

Nema u Mostovim prijedlozima baš ničega bez čega bi Hrvatska propala, ali postoji segment koji izgleda kao da ga je ubacio HUP. To je ono što Most, po uzoru na dečke iz neoliberalne Čikaške škole, simuliranjem izvanrednog stanja pokušava podvaliti kao javni interes

Otkako su osvajanjem pozicije jezičca na vagi zadobili svu medijsku pažnju, u Mostu nezavisnih lista Bože Petrova nisu prestali ponavljati da je ekonomska situacija u Hrvatskoj izuzetno teška i da se hitno moraju provesti reforme, toliko važne da je potrebno formirati jedinstvenu vladu u koju bi s Mostom ušle obje velike koalicije. Predizborni program Mosta sadržavao je samo popis uopćenih natuknica pa nitko nije ni znao u čemu se konkretno sastoji reformska drama i što to treba poduzeti kako bi se izbjegla nadolazeća apokalipsa. Dapače, kako je poznato iz službenih statistika, ekonomija bilježi kontinuirani rast tri kvartala zaredom i očekuje se da će stopa za ljetni kvartal biti opipljivo visoka. Osobna potrošnja raste već godinu dana, industrijska proizvodnja porasla je za 2,3 posto, turizam sedam posto, robni izvoz preko deset posto. Pokrivenost uvoza izvozom, koja je prije četiri godine bila 49 posto, premašila je 60 posto i Hrvatska je prvi put zabilježila suficit platne bilance. Oporavlja se zaposlenost, neto plaće narasle su realno za 3,6 posto, a deficit državnog proračuna napokon se smanjuje. Hrvatska, kao što kaže predizborni slogan lijevo-liberalne koalicije, raste i konačno je izašla iz šestogodišnje krize, ali iz Mosta nas uvjeravaju da propada i da je jedini način da se to zaustavi uvođenje dvogodišnjeg izvanrednog stanja u kojem bi državom dirigirala svestranačka ekspertna vlada.

Sve hrvatske parlamentarne stranke, većinom ionako posložene u dvije koalicije koje se natječu za naklonost Mosta, za to vrijeme pokorno šute, nijedan od njihovih šefova ne usuđuje se istupiti i ljudima reći da to što tvrdi Most naprosto nije istina. Most se, nakon što je u inicijalnim pregovorima s HDZ-om i SDP-om prošlog tjedna odbačena ideja o jedinstvenoj vladi, povukao preko vikenda u Plitvica Selo, gdje su izabrani saborski zastupnici te platforme zajedno s dečkima iz Metkovića, koji čine jezgru stranke Bože Petrova, dva dana pripremali stajališta za novu rundu pregovora. Da bi se reformska tenzija nekako održala, Most je bio prisiljen konkretizirati svoje reformske zahtjeve, a kada su u utorak objavljeni oni koji se odnose na pravosuđe i poduzetništvo, nije se u njima našlo ništa epohalno i radikalno novo. Predložena dva paketa mjera izgledaju točno onako kako su i skrojena – preko vikenda, i samo su pokazala da Most nikakve gotove reforme nije ni imao.

Most želi rasteretiti kapital, smanjiti stopu PDV-a, omogućiti poduzetnicima otplatu dugova uz niske kamate, ukinuti parafiskalne namete, a radno vrijeme fleksibilizirati, uvesti preraspodjelu radnih sati i olabaviti zaštitu na radu

Što se tiče pravosuđa, navedeno je dvadesetak mjera među kojima, uz nekoliko korisnih i nekoliko sumnjivih ideja, prevladavaju manja unaprjeđenja i beznačajne mjere racionalizacije sustava, doslovno do štednje na fotokopirnom papiru i poštanskim uslugama. Daljnja depolitizacija i jačanje neovisnosti pravosuđa ostali su na maglovitim postavkama, a glavni reformski cilj, bitno ubrzavanje rada sudova, postavljen je bez osmišljenih provedbenih mehanizama. Popis pritom daleko zaostaje za opsegom reformi kroz koje je pravosuđe već prolazilo za prethodnih vlada i nije jasno što je to u njemu toliko značajno da su HDZ i SDP, koji su te reforme proveli, označeni od strane Mosta kao uhljebnički stranački duopol koji blokira promjene. Na koncu, i ona jedina stvar za koju je potrebna promjena ustava, a to je objedinjavanje Državnog sudbenog vijeća i Državnoodvjetničkog vijeća, zapravo predstavlja ukidanje već provedene reforme kojom se Hrvatska usklađivala s evropskom pravnom stečevinom.

Slično stoje stvari i u pogledu poduzetništva, gdje među 39 mjera nema nijedne koja bi se po zahtjevnosti i efektima približila primjerice već provedenoj fiskalizaciji. Uglavnom se traže određene administrativna pojednostavljenja, dok je dio zahtjeva u startu promašen, poput onih o izjednačavanju cijena struje za fizičke i pravne osobe ili o kreditiranju tvrtki bez valutne klauzule. Most je najavio da će uz ta dva ključna paketa predstaviti još dva koja se odnose na reforme javne uprave i lokalne samouprave, gdje ćemo vjerojatno svjedočiti sličnom antiklimaksu, uz nešto antiuhljebničkih zahtjeva u javnoj upravi na tragu rješenja što ih je predstavila bivša HDZ-ova ministrica Martina Dalić i uz određeni prijedlog teritorijalnog preustroja o kojem se puno priča, ali o kojem opet realno ne ovisi sudbina zemlje.

Nema u Mostovim prijedlozima baš ničega bez čega bi Hrvatska propala, ali u paketu mjera za razvoj poduzetništva ipak postoji jedan segment koji odskače i zaslužuje pažnju, jer izgleda kao da ga je ubacila Hrvatska udruga poslodavaca, lobističko tijelo stranog i krupnog domaćeg kapitala. Most, naime, traži ukidanje poreza na dividendu i udjele u dobiti, koji je uvela vlada Zorana Milanovića. Hrvatska je, kako pokazuju Eurostatove komparacije, na samom dnu evropske ljestvice po oporezivanju kapitala i vlada je to polako počela mijenjati uvođenjem spomenutog poreza i oporezivanja kamata na štednju. Nastavak premještanja poreznog tereta trebao bi doći s uvođenjem poreza na nekretnine i drugu imovinu, no iz pregovaračkih pozicija Mosta vidljivo je da se želi nametnuti suprotan smjer. Most želi rasteretiti kapital, smanjiti istovremeno stopu PDV-a, omogućiti poduzetnicima otplatu dugova uz niske kamate, smanjiti doprinose i davanja na plaće, ukinuti komorske članarine i druge parafiskalne namete, povećati državne potpore poduzetnicima, a radno vrijeme fleksibilizirati, uvesti preraspodjelu radnih sati i olabaviti zaštitu na radu. To je onaj segment zbog kojeg ovih dana slušamo pohvale Mostu iz tajkunskih redova, i to je suština onoga što se, po uzoru na dečke iz neoliberalne Čikaške škole, simuliranjem izvanrednog stanja pokušava podvaliti kao javni interes, u sklopu jednog inače nedorađenog reformskog paketa.

HDZ je u utorak objavio da prihvaća sve što Most u poduzetništvu predlaže, a Tomislav Karamarko izjavio je da je spreman ponuditi i puno više. SDP je bio nešto suzdržaniji prema ukidanju poreza i smanjenju stope PDV-a, ali uz napomenu da se u perspektivi o svemu može razgovarati. Most je svoje zahtjeve iznio bez ikakvog obrazloženja o tome tko bi platio sve te olakšice za poduzetnike, a jasno je da se sredstva mogu namaknuti samo uštedama u javnoj potrošnji. Međutim, dok pregovori traju nitko ni u SDP-u ne želi reći da bi za ekonomiju koja se oporavlja rezovi u javnoj potrošnji bili kontraproduktivni, ne samo bolni nego i umobolni. Da nije tako i da mu o Mostu ne ovisi novi premijerski mandat, Zoran Milanović, koji je HDZ-ov program omalovažavao izjavama da je napisan u Prnjavoru, možda bi s podjednakim omalovažavanjem govorio o onome što je Most napisao u Plitvica Selu.

1/1