>

novosti logo

Kronika Kronika

Milan Kozlović: Zajedno smo jači

U radu možemo biti uspješni samo ako tijesno surađujemo na dobrobit zajednice, kaže predsjednik VSNM-a u Kusonjama

Niz ste godina bili na čelu mjesnog odbora u Kusonjama, pa nam zasigurno možete dobro predočiti kako to selo živi?

Kusonje su prigradsko pakračko naselje, odnosno selo čiju većinu čine povratnici i građani srpske nacionalnosti, no i jedino mjesto u okolici koje posljednjih par godina bilježi veći broj stanovnika. Ljudi su uglavnom zaposleni, imamo umirovljenika i školaraca, ali i dvadesetak mališana vrtićke dobi. Premda selo više nema doma kulture kao nekada, još uvijek se dosta družimo, pa smo tako nedavno, bez obzira na vjeroispovijest, zajedno palili badnjak po pravoslavnoj božićnoj tradiciji. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, ovdje je živjelo tristo duša, no vjerujem da će nas po onom naredne godine biti i više od 350. Ipak, i kod nas ima onih koji primaju socijalnu pomoć, uglavnom među penzionerima. A kad smo radili popis za dodjelu ogrjevnog drva, na njemu je bilo čak 12 socijalno ugroženih, onih koji nemaju uvjeta za mirovinu ili neku drugu trajniju pomoć države. Za vrijeme školske godine, autobusnom smo linijom povezani ne samo s Pakracom nego i sa županijskim središtem, Požegom, ali i sa Zagrebom – i to čak dvaput dnevno. Uz to, ovuda prolaze i vlakovi, pa se ne možemo požaliti na izoliranost po pitanju javnog prijevoza.

Očekujete li da će do kraja ove godine biti reelektrificirana sva sela u okolici?

Budući da smo nakon dulje pauze ponovno uspostavili tješnju suradnju gradskog i županijskog manjinskog vijeća, vjerujem da će ove godine sva preostala sela i naselja opet dobiti strujne priključke. Zahvaljujući predsjedniku ŽVSNM-a Nikoli Ivanoviću i Branku Jurišiću iz HEP-a, stvari po tom pitanju doista idu nabolje. Nažalost, u ceste i putove ovdje se već dugo nije znatnije ulagalo i iako je jasno da se ne može sve srediti u nekoliko mjeseci, nadam se da će se obnoviti bar neke dionice u istočnom dijelu općine. Kao prigradsko naselje, vodoopskrbu rješavamo putem triju lokalnih vodocrpilišta i putem gradskog vodovoda, no u dogovoru s mještanima pakračke su vlasti odlučile da još ove godine sva domaćinstva budu prebačena na posljednji i na zajedničku odvodnju, odnosno gradsku kanalizaciju.

U Kusonjama je nedavno zabilježen pokušaj uništavanja spomen-obilježja žrtvama ustaškog terora: je li to izazvalo nemir među seljanima i narušilo dobre međunacionalne odnose?

Pokušaj uništenja spomen-ploče na jednom od bunara u koje se za NDH bacalo ljude srpske nacionalnosti bio je totalno amaterski, pa je ploča samo oštećena. Taj je vandalizam najvjerojatnije reakcija na patnje cijele Slavonije početkom devedesetih, ali i obilježavanje stradanja Srba koje se provodi već šest godina. Tako da je šteta samo ‘moralna’, u obliku određene uznemirenosti, no odnosi među ljudima nisu narušeni. U Kusonjama i Pakracu se i dalje živi mirno, bez većih izgreda. Na sitne i sporadične netrpeljivosti ne treba se posebno osvrtati.

Kako stoje stvari s nastavom na srpskom jeziku i pismu i što se zbiva s organizacijama zajednice, primjerice Prosvjetom?

Ovdašnja djeca uglavnom pohađaju nastavu po modelu C, tj. uče srpski jezik, pismo i kulturu dva sata tjedno u školi u Pakracu, a to je sada prošireno i na Lipik. Kusonjski VSNM svoj je tradicionalni novogodišnji prijem organizirao u suradnji s Prosvjetom, a u naš ćemo pododobor SKD-a nastojati privući što više mladih i starijih. Tome će svakako pridonijeti i to što na raspolaganju imamo prostor u Pakracu, obnovljen SNV-ovim novcem. Naravno, živa je i želja da se opet otvori kusonjski dom kulture.

Koji su prioriteti VSNM-a i kako surađujete sa SPC-om?

Nakon paljenja badnjaka u Pakracu i Kusonjama, jedinim mjestima u ovom dijelu Slavonije s obnovljenim pravoslavnim crkvama, priredit ćemo svetosavsku akademiju, a potom obilježiti Osmi mart, međunarodni dan žena. Naravno, odlazit ćemo redovito na sve komemoracije žrtvama ustaškog terora u organizaciji SNV-a, a planiramo i brojne radne akcije i druga okupljanja, posebno u suradnji s Crkvom, čijem sam ovdašnjem Eparhijskom upravnom odboru pridružen kao član. Jasno mi je da u radu možemo biti uspješni samo ako naša vijeća i druge organizacije, od Prosvjete preko SPC-a do SDSS-a, tijesno surađuju na dobrobit cijele zajednice.

1/1