Što sve radi ZVO-ov Odbor za obrazovanje i s kakvim se problemima susrećete?
Jedan smo od pet odbora Zajedničkog veća opština, a zadaća nam je da brinemo o prosvetnoj autonomiji Srba u Vukovarsko-sremskoj i Osječko-baranjskoj županiji. Naš rad je usmeren na saradnju sa školama, Ministarstvom znanosti i obrazovanja, Agencijom za odgoj i obrazovanje, savetnicima i drugim institucijama srpske zajednice u Hrvatskoj te institucijama iz Srbije, a sve sa ciljem očuvanje nastave na srpskom jeziku i ćirilici i brige o učenicima. Održavamo redovite sednice sa direktorima škola ili voditeljima nastave u školama u kojima nemamo 'svoje' direktore i na njima raspravljamo o statutima, prenosu osnivačkih prava sa županije na jedinice lokalne samouprave, kurikulumu srpskog jezika i nacionalne grupe predmeta, prevođenju udžbenika na srpski jezik i nastavnom kadru. Sve te aktivnosti treba da doprinesu napredovanju i boljem uspehu učenika, pa radi toga Odbor raspisuje projekte i prema hrvatskom Ministarstvu i prema Srbiji, a među njima su letnja škola kaligrafije, razna takmičenja učenika i učenički časopis. Pored svega, pratimo napredovanje đaka i nagrađivanje njihova rada. Problema imamo mnogo: ne samo da do sada nemamo nijednu registrovanu manjinsku školu nego ni prenos osnivačkih prava sa Županija na jedinice lokalne samouprave ne možemo da ostvarimo, a razumevanja nema ni za voditelje nastave na srpskom jeziku i pismu. Poslednje ide od nejednake satnice do potpunog ukidanja tog radnog mesta, kao šta je bilo u Strukovnoj školi 'Marko Babić'. Sem toga, često se prilikom zapošljavanja nastavnog kadra ne poštuje znanje srpskog jezika ili nacionalna pripadnost prilikom formiranja školskih odbora. Šta je najgore, do danas nema kurikuluma za dodatne sadržaje iz nacionalne grupe predmeta.
Koliko uopće učenika na područjima Hrvatske koje pokriva ZVO pohađa nastavu srpskog jezika i kulture po nekom od postojećih nastavnih modela?
U 16 matičnih i deset područnih osnovnih škola nastavu na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu pohađa oko hiljadu i po učenika, a u pet srednjih škola u Vukovaru i Dalju - Gimnaziji, Ekonomskoj školi, Tehničkoj školi 'Nikola Tesla', Strukovnoj školi 'Marko Babić' i Poljoprivrednoj školi – 469 učenika.
Kako je srednjoškolcima, pogotovu s obzirom na to da su u nekim stručnim školama ukinuta pa opet formirana odjeljenja s nastavom na srpskom?
Mada u srednjim školama ne bi trebalo da bude problema, stvara ih samovolja direktora koji se stavljaju iznad zakona i misle da nastavne modele mogu da ukidaju kako žele. Po našem mišljenju, a i po zakonskim propisima u Hrvatskoj, sva deca mora da imaju iste uslove za školovanje dece. Dakle, postoji li volja roditelja da im se dete školuje na jeziku i pismu nacionalne manjine, ona mora da se ispoštuje. Dok postoji interes za određenim zanimanjima, takvu nastavu moramo da organizujemo i na jeziku i pismu nacionalnih manjina. A šta se tiče nastavka školovanja na fakultetu, u Hrvatskoj nijedan kandidat sa dvojezičnom diplomom nije ostao neupisan, pa danas imamo brojne doktore nauka koji i sami rade na fakultetima.
Što mislite o suradnji institucija srpske zajednice, posebno iz perspektive ZVO-a?
Sve te institucije rade zajedno, saradnja je odlična i sa puno uvažavanja. Treba to da čuvamo, jer samo tako možemo biti korisni pripadnicima zajednice i celom hrvatskom društvu. Dvorana u Negoslavcima, za čiju je gradnju SNV obezbedio početna sredstva, tek je jedan od odličnih primera te saradnje. Pored svega, sve institucije vode brigu o napredovanju našega nastavnog kadra, jer su nam krajnji cilj savremena nastava, uspešni učenici, šta kvalitetniji udžbenici i nastavne metode. A i Ministarstvo znanosti kroz posebne programe podržava stručne skupove manjinskih nastavnika u matičnim državama, pa nam je i nedavno konferencijsko-seminarsko okupljanje prosvetnog personala bilo višestruko korisno.
