>

novosti logo

Kronika Kronika
Piše Anja Kožul

Milijuni na kvadrat

Ne bi mi bilo žao da oni drže krave, zaposle ljude i plate porez. Ali ne, oni uzmu poticaje i na kraju sve spiskaju. Zato sam im se morao suprotstaviti, kaže poljoprivrednik Nikola Miljuš, koji zbog sumnje u pogodovanje pojedinim OPG-ovima najavljuje podizanje kaznene prijave protiv vodstva Općine Gračac

Gračac, prostorno najveća i uvjerljivo najsiromašnija općina u Hrvatskoj, u zadnjih se nekoliko godina pretvorila u omanji Wall Street za šačicu biznismena bliskih vlasti. Ako pitate izbjeglicu iz Kaknja ili srpskog povratnika, Gračac je pustoš bez ljudi i perspektive, dok s druge strane pojedini poduzetnici trljaju ruke zarađujući na lokalnim pašnjacima. Upravo zbog toga su u aferi Vjetroelektrane osumnjičeni Josip Ravlić i Ante Sladić, koje se tereti da su u suradnji s OPG-om Krešimira Kneževića fiktivno držali stoku na brdima oko Gračaca, za što su dobili milionske poticaje. Iza rešetaka se nalazi i bivša načelnica Nataša Turbić, koju se sumnjiči da je u zamjenu za mito pogodovala toj skupini.

Nakon nekoliko dana bezuspješnih pokušaja da telefonski stupimo u kontakt s ljudima koji žive u Gračacu i odaslanih upita Općini na koje nismo dobili odgovor, iz Zagreba smo se uputili u ovaj najnerazvijeniji dio Like. Sunčan dan i prekrasna priroda su jedini pozitivni dojmovi koje nosimo s ovog ‘izleta’. Očajna lokalna cesta, napuštene kuće iz kojih bukti šikara, zatim obnovljene, ali prazne dvokatnice, priče obespravljenih ljudi – ovim mjestom dominira sva težina poraća.

Ljudi su u ovom dijelu Like izgubili nadu u boljitak. Sve je po principu – za koga glasaš, tako će ti biti. Po tom ključu se dobivaju poticaji, ceste, javna rasvjeta i ostalo, kaže lokalni vijećnik Nebojša Rađenović

Ulazimo u knjižaru da kupimo kancelarijski materijal, pretpostavljajući da je stari prodavač dobar poznavatelj situacije. Kaže da smo mu prve mušterije, a bilo je 11 prije podne. Djece u školi je malo, ne kupuje se kao prije 20 godina, sa 700 stavki i artikala knjižara je spala na njih 150, kaže nam. Sugovornik, koji je htio ostati anoniman, za sve krivi pretvorbu, privatizaciju i – Općinu.

- Nema firmi, nema industrije, nema djece, ničeg nema. Sigurno ste vidjeli kad ste dolazili iz Zagreba napušteni mlin sa šest silosa. Tamo vam je sad smeće. To je poslije rata pripalo nekom investitoru koji je dobio 800.000 eura poticaja, a onda je pobjegao negdje vani - kaže prodavač i dodaje da je od jutros potrošio više struje nego što je zaradio.

Ispred zgrade Općine srećemo vidno nezadovoljnog starijeg čovjeka s kojim lako upadamo u priču – ima problem i želi to podijeliti. Muče ga nebulozni iznosi računa za vodu koje nam pokazuje, a u Općini od proglašenja epidemije koronavirusa ne primaju stranke, iako su mjere popustile. Sve plaća redovito, ali stižu mu iznosi koji, kako tvrdi, nemaju veze s cijenom kubika vode i njegovom potrošnjom. Nismo ga ni trebali pitati za mišljenje o bivšoj načelnici, penzioner iz Gračaca se sam raspričao.

- Ovdje se vrte veliki novci. Doduše, vidi se da je jedino u zgradu škole i vrtića nešto uloženo, ali koliko su oni para prevrtili… Mislim da su mogli kupiti cijelu jednu općinu u Zagrebu! Ovo što sad USKOK istražuje je samo vrh sante leda, ja sam siguran da je tako, iako nemam dokaze na papiru - priča ogorčeni gospodin.

- Vratilo se malo Srba, poslije rata se doselilo između pet i sedam hiljada ljudi iz Kaknja, nisam siguran da njih danas ima tisuću. Početkom 2000-ih napravili su naselje za ljude iz Bosne, tu pored kružnog toka kad se krene prema Kninu. Niklo je oko 100 kuća, sad da odete u to naselje, pa tu je jedva 30 ljudi ostalo - prepričava nam sugovornik.

Jedan od rijetkih koji je ostao, a s kojim se životne prilike i institucije surovo igraju preko 15 godina, jest Nikola Miljuš iz Deringaja. Osim što stoički opstaje, Miljuš je više puta bez straha istupao imenom i prezimenom govoreći o svom slučaju. Čovjek impozantne biografije, nekadašnji profesionalni košarkaš i trener, danas s roditeljima živi od OPG-a i socijalne pomoći. S njim se nalazimo u tom selu koje ima oko 100 stanovnika, s jako lošom infrastrukturom i vrijednim resursima koji su, prema dosadašnjoj praksi, bili unosni samo za poduzetnike s prebivalištem u drugim županijama.

Miljuš, naime, od 2006. pokušava dobiti poticaje za pašnjake ispred svoje kuće koje godinama čisti i održava. Prema Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, suvlasnik ima prednost za upisivanje u zemljište, pa je on još 2005. izvukao sve potvrde iz katastra, zemljišnih knjiga i gruntovnica. Kaže da 15 godina skuplja svu dokumentaciju i da će to biti njegovo oružje protiv Općine. Zbog svega planira podignuti kaznenu prijavu protiv bivše načelnice Turbić, predsjednika općinskog vijeća Tadije Šišića i pročelnice za poljoprivredu Anke Šulentić.

Pitamo ga kako se našao u pravno-zemljišnim zavrzlamama pa nam ukratko opisuje konfuznu situaciju. Njegova obitelj ima 30 koza i 120 ovaca te 12.000 kuna poticaja godišnje. Odmah uz njegovu kuću, OPG Krešimira Kneževića iz Drniša, bivšeg Ravlićevog partnera, dobio je 2016. milionski poticaj na Miljuševu zemlju, a da tu nikad nije kročio, kako on osobno, tako ni njegove krave. Miljuš napominje da je Knežević kum Matilde Copić, ravnateljice Agencije za plaćanje u poljoprivredi, pa nam se kockice polako sklapaju. Knežević se upisao na njegovu zemlju preko sustava ARKOD, a Miljuš, iako ima pravo da ga izbriše, do danas to nije uspio. Knežević ga je prije koji mjesec nazvao prvi put u pet godina i rekao mu da će se ove godine izbrisati sa čestica. Dok stojimo na spornom pašnjaku, on nam pokušava dočarati dokle se to prostire. Pogledom je nemoguće obuhvatiti tu silnu zemlju: riječ je o 170 hektara zemlje, odnosno preko milion metara kvadratnih.

- Meni ne bi bilo žao da on ovdje ima 300 krava, da zaposli deset ljudi i plati porez državi. Ali ne, on uzme pare, kupi sebi džipa, ide u Pariz i na kraju sve spiska. Zato sam im se ja morao suprotstaviti. Ovi koji ćute, a imaju isti problem, za mene su isti kao i ovi megalomani - tvrdi Miljuš.

Prepričava nam da se povratak Srba od 2000. opstruira na domišljate načine. Osim što su, prema njegovim riječima, lažirani kupoprodajni ugovori, dokumenti i štambilji iz Srbije, Miljuš nam kaže da sud u Gračacu namjerno nije radio ponedjeljkom. Ljudi bi, objašnjava, uzeli slobodan radni dan u Srbiji kako bi riješili papire, a onda bi poljubili vrata.

Na općinskoj sjednici 2018. preduhitrio je načelnicu tako što je uložio žalbu na donošenje nove uredbe u natječaju, kojom bi njegovu parcelu smanjili na 924 kvadrata, a putem natječaja digli cijenu kvadrata. Svih ovih godina u Općini je odbijan, na pismene zahtjeve uglavnom nije dobio odgovor, a odnos načelnice prema njemu i drugima koji su tražili pojašnjenja opisuje kao bahat i isključiv. Miljuš nije odustao ni u jednom trenutku, pa će u narednom periodu tražiti odštetu za proteklih pet godina.

Za komentar i drugu stranu priče pokušali smo telefonski kontaktirati Krešimira Kneževića, ali nismo ga uspjeli dobiti. Općini Gračac poslali smo dva upita, jedan se ticao Miljuševog slučaja, drugi trenutnog funkcioniranja Općine, ali ni to pojašnjenje nismo dobili. Pisali smo i HDZ-u, pitajući ih da li Natušu Turbić očekuje stegovni postupak kao što je to slučaj s Josipom Rimac, ali smo i za taj odgovor ostali uskraćeni.

Iz Deringaja se prema Gračacu vraćamo teško prohodnim makadamom preko kojeg ljudi svakodnevno cirkuliraju zastarjelim autima. O asfaltiranju ceste nema ni govora, a jedne godine Općina čak nije dozvolila čišćenje golemog snijega u tom selu s pretežno srpskim stanovništvom.

Prije povratka u Zagreb nalazimo se s Nebojšom Rađenovićem, općinskim vijećnikom iz redova srpske nacionalne manjine. Cijelo jutro je proveo u Zadru s poljoprivrednicima iz Srba koji su se morali upisati na svoju zemlju. Priča nam da je od načelnice uporno tražio da se u Srbu uredi groblje i infrastruktura, ali da se izgrađena cesta vrlo brzo nakon obnove raspala. Jedini je vijećnik koji je na zadnjoj sjednici glasao protiv Odluke o donošenju Programa raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu RH za područje Gračaca, tražeći pojašnjenje tko je kriv što dosad nije napravljen plan raspolaganja i hoće li netko za to snositi sankcije.

- Ljudi su u ovom dijelu Like izgubili nadu u boljitak. Sve je po principu – za koga glasaš, tako će ti biti. Po tom ključu se dobivaju poticaji, ceste, javna rasvjeta i ostalo. Ne vjerujem da će odlaskom Nataše Turbić za nas ovdje biti bolje - rezignirano zaključuje Nebojša Rađenović.

1/3