Podsjetite nas na početke antifašističke udruge kojoj ste na čelu.

Osnivačka skupština održana je 6. veljače 1998. godine u današnjoj Knjižnici za mlade, a nekadašnjem Klubu 90: prisustvovalo joj je 98 članova, koliko ih Udruženje ima i danas. Inicijator tog okupljanja i prvi naš predsjednik bio je nedavno preminuli Martin Jendrašic, a među gostima su uz ostale bili tadašnji predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH Ivan Fumić, Mijo Fudurić iz Udruženja ratnih vojnih invalida, predsjednik antifašista Zagrebačke županije Vlado Jurak, predsjednik karlovačkog ogranka SDP-a Ivan Štajduhar, Milan Vignjević iz Karlovačkog sindikata, predstavnik HSLS-a Mijo Besedić i predstavnik umirovljenika Ivan Ivanković. O značenju antifašizma i NOR-a za Hrvatsku govorili su tada Josip Boljkovac i Ivan Fumić. Nakon Jendrašica, predsjednici Udruženja bili su Franjo Vuković, Janko Grguraš, Mirko Miladinović, a od veljače ove godine to sam ja. O tome da se u Karlovcu nikada nije bilo lako deklarirati kao antifašist, govori i to da ćete ovdje nerijetko čuti uvrede na naš račun, pa čak i tvrdnju da je Većeslav Holjevac ‘četničko-komunistički terorist’.

Riječ je i o svojevrsnoj ideološkoj polariziranosti, prisutnoj i u dobrom dijelu ostatka zemlje?

Da. Ideološki rat između našeg Udruženja i Koordinacije braniteljskih udruga u Karlovcu nije od jučer, a suprotna se strana posebno okomljava na pokojne Josipa Boljkovca i Vecu Holjevca. Primjer toga je i godišnjica ulaska partizana u Karlovac koju smo obilježili prisjećanjem na pokušaj oslobođenja zarobljenog druga Marijana Čavića pri kojem je poginuo Ivica Gojak, a Koordinacija braniteljskih udruga paljenjem svijeća dvojici ustaša ubijenih tokom iste akcije, koja je za jedne herojska, a za druge zločinačka. Ta je udruga odbila i inicijativu za vraćanje spomen-ploče Holjevcu, i to s ‘obrazloženjem’ da taj dio povijesti još nije istražen i da žele spriječiti da ratni zločinac postane narodni heroj!

Što je po vašem mišljenju antifašizam danas?

Da bismo znali protiv čega se moramo boriti, prvo treba redefinirati što danas podrazumijevamo pod pojmom fašizma. Danas je fašizam nacionalna, rasna, vjerska i politička mržnja i isključivost, ali i kriminal, korupcija, nepotizam, vjerski fanatizam te negiranje žrtava nacifašističkih režima, u što spada i uništavanje antifašističkih spomenika. Antifašizam se suprotstavlja svim tim negativnostima.

Pored rušenja spomenika, tu je i preimenovanje ulica i trgova?

Puno smo puta već zatražili obnovu centralnog spomenika antifašizmu, pa opet pozivam lokalnu vlast da to napokon učini; svijetli primjer u tome može nam biti Duga Resa. Mi ne želimo verbalnu, samo deklarativnu podršku. Želimo promijeniti odnos i stav lokalnih, regionalnih i državnih vlasti prema antifašizmu, a ne da se na brzinu opet preimenuje neka javna površina, kao u slučaju Trga Josipa Broza Tita. Osuđujemo i zapuštenu partizansku kosturnicu, profašističke grafite po gradu, upotrebu pozdrava ‘Za dom spremni’, nevraćanje bista narodnih heroja u javne prostore, ali i neprocesuiranje vandala koji su rušili spomen-obilježja antifašistima i žrtvama fašističkog terora. Karlovac mora ostati grad koji prihvaća sve osim govora mržnje, netolerancije, laži i poluistina. Cijela Europa obilježava Dan pobjede nad fašizmom, a naša se vlast srami priznati da nam je država utemeljena na antifašizmu. Mogli bi smo unedogled nabrajati primjere koji govore o nedostatku političke volje da se to promijeni.