>

novosti logo

Društvo Društvo
Piše Goran Gazdek

Nekada su ovdje gorjele krečane, a danas gore kuće

Novosti u Duzluku, slavonskom mjestu kojim hara piroman: Uvijek smo živjeli u slozi, jedan drugom pomagali i nikad se nije pitalo tko je Srbin, a tko Hrvat. Za cijelo vrijeme zadnjeg rata stradalo je tek sedam kuća, i to onih ljudi koji su napustili selo, a sada je ih u mjesec dana spaljeno šest, govore uglas mještani

Duzluk je za više tisuća ljudi iz cijele Slavonije, koji tijekom ljetnih mjeseci u Orahovačkom jezeru traže osvježenje, tek idilično selo iznad grada na putu do odredišta. Za vjernike i ljubitelje povijesne i kulturne baštine on je sinonim za obližnji kompleks pravoslavnog manastira s crkvom sv. Nikole, a za njegove stanovnike savršeno mjesto za miran i tih život koje ne bi mijenjali nizašto na svijetu. Stoljećima se uglavnom tako živjelo, i tek bi ratovi poremetili taj spokoj, ali ne u onoj mjeri da bi se susjedi zanavijek gledali vučjim očima. I zato ih je sada uznemirio pomahnitali piroman koji pod okriljem noći, u približno isto vrijeme, negdje pred svitanje, molotovljevim koktelima pali njihovu imovinu. U malo više od mjesec dana zapaljeno je šest kuća, sve u jednoj, Ružinoj ulici. Onoj na putu za jezero.

- Uvijek smo živjeli u slozi, jedan drugom pomagali i nikad se nije pitalo tko je Srbin, a tko Hrvat. Za cijelo vrijeme ovog zadnjeg rata stradalo je tek sedam kuća, i to onih ljudi koji su napustili selo, a sada je ih u mjesec dana spaljeno šest – govore uglas mještani, koji su zadovoljni što se imaju priliku obratiti javnosti i pozvati odgovorne da riješe njihovu muku.

Tek je treći dan od prijave došao policijski inspektor. Niti nas izvještavaju dokle su stigli u istrazi, niti poduzimaju radnje da bilo što saznaju - tvrdi Milan Maksimović

I zaista, dok su u mnogim drugim krajevima Hrvatske, pa i u susjednim mjestima, jedni drugima pljačkali kuće, rušili hramove ili u zrak dizali antifašističke spomenike, u Duzluku je pravoslavni samostan sagrađen 1594. godine, poznat po očuvanim, izuzetno vrijednim freskama koje su nastavak poznate moravske škole slikanja, u ratu ostao nedirnut. A nije uklonjena ni spomen-ploča sa zvijezdom petokrakom i uklesanim imenima poginulih borca Narodnooslobodilačke borbe i žrtava fašističkog terora sa zida zgrade društvenog doma u središtu naselja.

Pretpostavlja se da je Duzluk dobio ime po turskoj riječi duzem što znači cvijeće, divlja ruža. Nalazi se na obroncima Papuka, na 276 metara nadmorske visine. U selu je stotinjak stalnih stanovnika i isto toliko vikendaša koji revno uređuju svoje okućnice i održavaju imanja koliko im to dozvoli slobodno vrijeme i novac. Službeno, prema popisu iz 2011. godine, u Duzluku živi 164 stanovnika, 59 posto Hrvata, 36 posto Srba i tri posto Mađara. Dvadeset godina ranije bilo ih je 242, odnosno 60,47 posto Srba, 25,61 posto Hrvata i 4,54 posto Jugoslavena. No statistike ovdje nikoga ne brinu. Ljudi su vjekovima odlazili i odlazit će za boljim životom, pa tako i iz Duzluka koji dijeli sudbinu ostatka Hrvatske: posla nema, a svima na živce idu priče o ustašama i partizanima.

Zato se držimo teme i razgovaramo o palikući i mogućim motivima. Duzlučani su davno bili poznati po proizvodnji kreča pa sada kažu da su nekada, dok je bilo života ovdje gorjele krečane, a sada gore kuće.

Stojimo ispred kuće s brojem četiri, petstotinjak metara od jezera. Nema crjepova na krovu, grede su crne, čađave, nagorjele. Vatra je progutala i sobe pa kuća više nije pogodna za stanovanje. Bio je to dom Ljubinka Nikolića. Danas radi u Osijeku, vozi kamion, pa ne možemo iz prve ruke doznati što se zbivalo tog jutra i kako je izvukao živu glavu jer je u vrijeme požara spavao.

- Probudio ga je policajac Milan Rončević i tako mu spasio život. Te večeri smo bili zajedno, ja sam ga dovezao iz grada. Nisam čuo sirene, probudio me susjed oko osam sati i rekao što se dogodilo – pripovijeda Milan Maksimović, čije je imanje u suludoj seriji požara prvo nastradalo.

Njegova kuća, koja se nalazi na početku ulice, zapaljena je 10. travnja. I on je bio u svom domu kad je planulo. Bilo je, prisjeća se, nevrijeme sa snažnim vjetrom. Totalni kaos. Izašao je oko 2:15, istjerao auto i traktor iz dvorišta, vratio su u kuću i popio tablete za tlak i smirenje. Vatrogasci iz Orahovice, Slatine i Zdenaca su vrlo brzo došli, ali vatru su potpuno uspjeli ugasiti vodom iz velike cisterne profesionalci iz Slatine.

- Da nisu stigli tako brzo, prvi par rogova s gospodarske zgrade kad se ide iz pravca Orahovice pao bi na čardak s kukuruzom, šupa i stara kuća od komšije. Vjetar je jako pirio pa se požar mogao proširiti i na društveni dom preko puta ceste – govori Maksimović.

Mještani biranim riječima hvale vatrogasce koji su u svih šest slučajeva došli ekspresno brzo i spasili što se spasiti dade, a ozbiljnim tonom kude policiju koja, čini se, svoj dio posla ne zna ili ne želi riješiti. Riječi hvale imaju samo za hrabrog policajca Rončevića.

Problemi su počeli od kad je najavljen projekt uređenja cijelog područja kao značajne turističke destinacije. Temelj za ovu teoriju leži u činjenici da su gorjele tri srpske i tri hrvatske kuće - kaže Nikola Brajković

- Tek je treći dan od prijave došao inspektor nešto pitati i na tome je sve ostalo. Niti nas izvještavaju dokle su stigli u istrazi, niti poduzimaju radnje da bilo što saznaju. Nisu čak razgovarali s prvim susjedima – tvrdi Maksimović.

Osim požara u posljednjih nekoliko godina drastično je povećan broj krađa. Nikome ovdje nije jasno kako istražitelji nisu u stanju otkriti piromana i zašto im policija ne može osigurati mir. Mišljenja su da bi mu se moglo ući u trag zasjedom i da bi akciju trebali provoditi policajci iz neke druge policijske uprave jer je Orahovica mali grad i sve se brzo dozna pa je piroman oprezan.

- Načelnik policije tvrdi na televiziji da su blizu počinitelju i da poduzimaju radnje koje će ih dovesti do njega te da nemamo razloga biti zabrinuti, ali mu mi ne vjerujemo i bilo bi najbolje da se sami organiziramo i čuvamo naše domove – govore nam mještani.

Nagađaju se i motivi. Smiljana Stevanović misli da piroman nije sam i da sigurno ima pomagače, a Ivan Dorić i Milenko Malešević da se kuće pale po nečijem nalogu. Nikola Brajković misli da nisu u pitanju nerazjašnjeni odnosi između Srba i Hrvata, već da je netko bacio oko na imanja. Tako opožarene i uništene izgubile bi vrijednost pa bi ih netko jeftino kupio i tamo sagradio apartmane. Orahovica, naime, ima velike planove za razvoj turizma, a brojke pokazuju da je iz godine u godine sve više gostiju koji posjećuju jezero, planinske vrhove, manastir, jednu od najstarijih srednjovjekovnih utvrda u Hrvatskoj, Ružicu, grad iznad Duzluka, te brojne manifestacije među kojima je i jedan od najvećih glazbenih festivala u Hrvatskoj. Riječ je o ‘Ferragosto Jamu’ koji dolazi posjetiti 200.000 ljudi.

- Ovdje sam došao prije četrdeset godina igrati nogomet i tu sam ostao. Radio sam kao trgovac, znam svakog stanovnika u dušu i nikada se nije pitalo tko je koje nacionalnosti. Tako je i danas. Problemi su počeli od kada je najavljen projekt uređenja cijelog područja kao značajne turističke destinacije vrijedan 85 milijuna kuna. Temelj za ovu teoriju leži u činjenici da su gorjele tri srpske i tri hrvatske kuće – smatra Brajković.

Unatoč zabrinutosti i strahu ljudi ovdje ne gube duh. Spremno su prihvatili prijedlog reportera da svi zajedno stanu pred objektiv ispred društvenog doma i tako pošalju poruku vlastima i policiji da što prije uhvate piromana. Dobacivali su prijedloge za potpis pod fotografiju. Jedan je viknuo: ‘Napiši da ovo više nije Duzluk nego Požarevac’, drugi je dobacio: ‘Pozdrav iz Duzluka koji svaki drugi dan gori’, a treći, pun nade: ‘Dan kada smo istjerali pravdu.’

1/7