Brojne pilane na povratničkim područjima, odnosno na područjima gdje (još) živi srpska zajednica, suočene su s problemom malih dodijeljenih kvota drva za piljenje, a i pored njihovog inzistiranja na povećanju kvota, to se ne dešava. Naime, na osnovu Okvirnih ugovora o kupoprodaji trupaca, poduzeće 'Hrvatske šume' i pilane svake godine sklapaju godišnje ugovore za narednu godinu u kojima se definiraju svi bitni elementi ugovora, od količine i vrsta trupaca i dinamike isporuke do cijene, rabata i rokova plaćanja.

Određeni broj pilana tim ugovorom ne može osigurati dovoljne količine trupaca i dolaze u teške poslovne situacije. Osim što zbog premale količine trupaca ulaze u gubitke jer su mnogi troškovi fiksni, u pitanju je gubitak radnih mjesta, a to najviše pogađa stanovnike Like i Gorskog kotara koji su se tradicionalno, a može se reći vijekovima, bavili pilanarstvom i obradom drva.

Mi smo pilanarima rekli da im obećavamo da ćemo se maksimalno angažirati oko artikuliranja njihovog problema, kaže saborski zastupnik Mile Horvat

Zbog premalih količina drvne građe određenih putem ugovora s Hrvatskim šumama pilane su prisiljene ići u postupak licitacije drvne građe, što je za njih vrlo nepovoljno rješenje. Na tim licitacijama su cijene drastično više u odnosu na cijene drvne građe putem ugovora, pa male pilane nemaju ni osnovnih uslova da bi sudjelovale u njima. Zbog toga smanjuju proizvodnju i broj zaposlenih. S druge strane, velike pilane kupujući skuplju sirovinu na licitacijama rade nauštrb kvalitete, ulaganja u pogone i povećanja zaposlenosti. Ispada slično kao u drugim granama liberalizirane ekonomije; velike pilane 'guše' male pilanare, jer su konkurentnije i većih su kapaciteta. No kako ni njihove godišnje potrebe za sirovinom nisu zadovoljene, time se ne stvaraju dobre pretpostavke za veći razvoj drvne industrije. Naprotiv, ide se u smjeru smanjenja broja drvoprerađivača, malih i velikih, i dominaciji jeftinog uvoza koji postupno uništava domaću proizvodnju.

Za ilustraciju, pilana 'Sloga Commerce' iz Gomirja čiji je vlasnik Nikica Maravić posluje od 1995. i zapošljava šest ljudi. Kapacitet pilane je oko 300 kubičnih metara mjesečno u jednoj osmosatnoj smjeni, a obrađuju se uglavnom jela i smreka. Oko 90 posto rezane građe nakon prerade oblovine završava na inozemnom tržištu. Dok im je za 2011. godinu ugovorom bilo odobreno 1.550 kubika, što je bila najveća količina do tada, po novim kriterijima za desetogodišnje ugovore, godišnja odobrena količina iznosi 1.030 kubika, što je dovoljno samo za tri i pol mjeseca rada. Da imaju odobrene potrebne količine od oko 2.500 kubika jele, mogli bi nesmetano raditi tokom cijele godine, kaže Maravić.

Pilana 'Adrijatika drvo' iz Drežnice čiji su vlasnici Rade Maravić i Nenad Opačić počela je s radom 2012. godine i zapošljava 40 ljudi. Velikih je kapaciteta, obrađuju jelu, bukvu i javor, pa su tako lani obradili 38.000 kubika koje su izvezli u Egipat. Na pogonu je instalirana i sušara, a za 2015. planira se investirati u pogon peletare što bi otvorilo više novih radnih mjesta. I dok su im potrebe 35.000 kubika bukve i jele, ugovorom s Hrvatskim šumama odobreno im je 5 000 kubika. A moglo bi se odobriti i više jer je godišnji prirast šume, odnosno etat kako se kaže u žargonu, šumarija Drežnica i Jasenak oko 100.000 kubika bukve i jele.

Zbog toga je više pilana iz raznih dijelova Hrvatske tražilo pomoć Kluba saborskih zastupnika SDSS-a i SNV-a u vezi pronalaženja načina za nabavku nužne sirovinske osnove za svoju proizvodnju. To je rezultiralo sastankom na kome su osim pilanara i predstavnika SDSS-a i SNV-a, bili prisutni i predstavnici lokalne samouprave.

- Pilanari su nam se obratili zbog problema nedostatka sirovine. Radi se uglavnom o pilanama kojima su vlasnici ili većina radnika srpske nacionalnosti, kaže predsjednik Kluba zastupnika SDSS-a Mile Horvat, ističući da je došlo devet pilanara iz Like, Gorskog kotara, Karlovačke županije, pa i istoka Hrvatske. S obzirom na problem koji ih muči, došli su predstavnici malih i srednjih pilana, pa čak i jedne velike tvrtke iz Rijeke.

- Iako pilane imaju značajne kapacitete za preradu i zapošljavaju velik broj ljudi, Hrvatske šume im svake godine smanjuju ugovorene količine trupaca za preradu. Zbog toga su prisiljeni da se snalaze kojekako, najčešće preko javnih licitacija, u kojima se moraju nadmetati u cjenovnim razredima s ostalim pilanarima, često i iz inostranstva. To poskupljuje cijenu robe, a ljudi ostaju bez kvalitetnih sredstava za dalji rad. Uz sve to, banke ih ne prate kreditno, kaže Horvat. U SDSS-u procjenjuju da se, kad bi Hrvatske šume osigurale 80.000 kubika sirovine više za 2015. godinu, stvara mogućnost da se sačuva 300 radnih mjesta.

- U protivnom će tih 300 radnih mjesta biti ukinuto jer ljudi nemaju sirovine da bi radili punim kapacitetom, rekao je Horvat koji je bio na sastanku kod ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine i najavio razgovor s upravom Hrvatskih šuma na tu temu.

- Nećemo dozvoliti da ljudi u Gorskom kotaru koji su egzistencijalno ovisni o pilanarstvu, ostanu bez sirovine i konačno bez posla. U Gorskom kotaru Hrvatske željeznice su ukinule niz radnih mjesta, ukinuto je još štošta, negdje su zatvorene i škole, pa je mnogima jedini izvor egzistencije pilanarstvo. Ako ugasimo pilane, ljudi ne mogu dalje preživjeti. Mladi ljudi ne vide perspektivu na tom prostoru, kaže Horvat koji vjeruje da će se sa Hrvatskim šumama postići dogovor oko povećane količine trupaca za rad pilana u 2015. godini.

- Hrvatske šume u decembru raspisuju natječaj koji traje do februara i u tom roku se rješavaju prijave i dijele kvote. Zato tu problematiku najavljujemo Hrvatskim šumama prije nego što se raspiše natječaj i kvote podijele, jer kad su kvote podijeljene tu nema ispravka. Zbog toga bi do tada trebalo intervenirati. Mi smo pilanarima rekli da im obećavamo da ćemo se maksimalno angažirati oko artikuliranja njihovog problema, rekao je Horvat.