Svečanom akademijom u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog 24. aprila proslavljen je 20. jubilej postojanja i uspješnog rada Srpske pravoslavne opšte gimnazije "Kantakuzina Katarina Branković" (SPOG). Ta je obrazovna ustanova nastala po zamisli i na inicijativu tadašnjeg mitropolita zagrebačko ljubljanskog Jovana (Pavlovića), a po mnogo čemu je bila primjer i uzor ne samo za srpsko manjinsko obrazovanje, nego i za zajednicu Srba u Hrvatskoj. Zato ne čudi da je tadašnji vladika dalmatinski Fotije na obilježavanju desete godišnjice rada gimnazije rekao: "Da je mitropolit Jovan u svom pastirskom djelovanju samo osnovao pravoslavnu gimnaziju, već bi time dao veliki doprinos srpskoj i pravoslavnoj zajednici u Hrvatskoj."

Naime, iako je mitropolit Jovan u svom pastirskom radu učinio mnoge značajne stvari za pravoslavne Srbe u Hrvatskoj s obzirom na to da je ohrabrivao povratak i organizirao pomoć povratnicima, spašavao vrijedan inventar iz devastiranih crkava na području eparhije i vodio brigu o eparhijama čiji arhijereji još nisu bili imenovani, treba reći da je osnivanje Srpske pravoslavne opšte gimnazije njegovo životno djelo.

Kao dijete rođeno 1936. na području Podravine, koje je s porodicom bio u zbjegovima, stekao je visok stupanj empatije i razumijevanja za sve nastradale. Zahvaljujući tome shvatio je da će povratak Srba u Hrvatsku biti uspješan jedino ako se vrate i mladi ljudi kojima bi trebalo omogućiti i kvalitetno obrazovanje za koje, koliko god ti mladi ljudi bili pametni i daroviti, ne bi imali sredstava, pa bi im i fakultet bio teže dostupan. Na osnovu svog profesorskog iskustva zalagao se i za kvalitetno i što šire obrazovanje. "Otvaranjem škola umnožava se znanje i to je kapital koji se prenosi drugima da čovjek nikad ne osiromaši, dok je stvaralaštvo velika vrlina korisna za društvo", smatrao je mitropolit Jovan.

Njegovu ideju o osnivanju pravoslavne gimnazije podržali su brojni predstavnici srpske zajednice počevši od SNV-a i drugih srpskih organizacija, gradskih i državnih vlasti, a konačno i najširih crkvenih krugova.

- Iako SPC ima vjekovno iskustvo s organizacijom oblika nastave kao što je bogoslovija, ova je gimnazija trebala raditi po državnom program, pa je trebalo naći modele za ovu specifičnu ustanovu u Hrvatskoj i za nas kao crkvu - rekao nam je protojerej-stavrofor Slobodan Lalić, aktualni ravnatelj gimnazije.

Godine 2003. na temelju Ugovora između Vlade Republike Hrvatske i Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog interesa, stvoren je i pravni okvir za osnivanje niza ustanova, među kojima su i škole s pravom javnosti, pa je dvije godine kasnije ta moderna opća gimnazija sa suvremenim programom i upisana u registar. Nastava se u njoj izvodi prema planu i programu koji imaju i druge gimnazije u Hrvatskoj, s pojačanim sadržajima iz nacionalnih predmeta (srpski jezik, povijest, likovna umjetnost, glazbena umjetnost). Jednako tako, budući da se osim stranih jezika i hrvatskog, nastava izvodi po modelu A na srpskom jeziku i ćiriličnom pismu, to je čini jedinom takvom obrazovnom institucijom izvan istočne Hrvatske.

- Učenici sedmično imaju po četiri časa srpskog, odnosno hrvatskog jezika i književnosti u okviru kojeg uče i svjetsku književnost, dok je nastava historije, geografije, muzičke i likovne umjetnost obogaćena s 30 posto sadržaja iz nacionalne historije, kulture i umjetnosti - kaže Lalić.

Učenicima koji nisu iz Zagreba omogućeni su besplatni smještaj i hrana u učeničkim domovima što, kao i udžbenike i nastavna sredstva, plaća Crkvena opština zagrebačka, a tu su i brojne izvannastavne aktivnosti i drugi sadržaji.

Važna je i multikulturalnost učenika i profesora, izabranih prvenstveno zbog stručnih kvaliteta. Tako profesorica hrvatskog Mira Bićanić i profesor geografije Samir Hasanagić od početka predaju u gimnaziji, za što su na nedavnoj akademiji povodom obilježavanja 20. godišnjice dobili priznanja, ali ne smijemo izostaviti ni Jadranku Rezić, Jasminu Veldić, Svetlanu Kilibarda, Petru Puškar i niz drugih. Povjerenje koje im je ukazano opravdali su svojom požrtvovnošću u predaji znanja učenicima, a još više odnosom prema njima jer su im bili više od "klasičnih" profesora. S obzirom na to da gimnaziju u sva četiri razreda pohađa osamdesetak učenika, moguć je individualni pristup, što pogotovo znači onim učenicima koji su u Zagrebu daleko od porodica.

Gimnazija je ujesen 2005. počela s radom u skromnim prostorijama SPCO-a u Bogovićevoj ulici u Zagrebu. Prve školske godine upisano je desetoro učenika, a taj broj je sa svakom sljedećom generacijom rastao. Jednako tako, nisu samo Srbi bili učenici te gimnazije jer je tu bilo i djece s različitim (dvostrukim) državljanstvima: SAD-a, Mađarske, Rusije, Ukrajine, Rumunije, Srbije, BiH, kao i drugih nacionalnosti, što upućuje na inkluzivnost te škole.

- Školu danas pohađa osamdeset i troje učenika, a zaposleno je 16 profesora, psiholog, pedagog, bibliotekar, računovođa i tehničko osoblje. Isto tako, u školu je do sada upisano 370 učenika, od kojih je najveći broj, otprilike 17 po generaciji, uspješno završio školovanje - kaže Lalić.

Bogovićeva je bila privremeno rješenje s obzirom na mitropolitove planove da na Sv. Duhu uz manastir Svete Petke, koji je dao obnoviti, sagradi i objekt u kojem će biti gimnazija sa kapelom Sv. Save, kao i duhovni centar.

- Razmišljalo se o izgradnji određenog smještajnog kapaciteta, ali je procijenjeno da se to ne čini. Naši učenici su prvih godina najviše dolazili s prostora Dalmacije, Like, Korduna pa se smatralo da bi, smješteni u jednoj zgradi ovdje u Zagrebu, bili izolirani, a na neki način i getoizirani - ističe Lalić i dodaje da je danas sve više polaznika iz Zagreba i drugih velikih gradova.

- Osim što naši učenici postižu odlične rezultate na školskim gradskim i državnim takmičenjima, naročito smo ponosni na njihove rezultate na državnoj maturi nakon koje upisuju fakultete koji su visoko na listi njihovih želja. Najčešće one koji su im prvi izbor, a ako ne prvi, onda makar drugi ili isti odabir na drugom univerzitetu. Upisuju se na najrazličitije fakultete, od ekonomije, politike, prava, medicine, društveno-humanističkih nauka do teologije u Beogradu. Najčešće se odlučuju za studij u Zagrebu, nešto manje u Rijeci, a odmah zatim su univerziteti u Beogradu i Novom Sadu. Ima učenika koji su otišli na studije po cijeloj Evropi, jedan učenik je završio na Lomonosovu, četvero bivših učenika studira u Danskoj, a imamo i studente u Austriji, Engleskoj, Njemačkoj - nabraja Lalić.

Brojni bivši učenici gimnazije postigli su uspjeh u profesionalnom životu, a mnogi od njih su se uključili i u rad srpske zajednice i postali istaknuti aktivisti Prosvjete, Privrednika, SDF-a, kao i SNV-a i manjinskih vijeća. Dio učenika također godinama održava kontakte s pojedinim profesorima.

- Oni nam se često i dalje obraćaju za savjet ili podršku pred određenim životnim izazovima sa kojim se susreću. Znajući kakav su nivo obrazovanja stekli ovdje kod nas u školi, ali i njihov angažman tokom školovanja na fakultetima, ja sam zaista uvjeren da će oni vrlo brzo – neki već sada jesu – postati nosioci identiteta Srba u Hrvatskoj na polju kulture, politike, ekonomije, a i na duhovnom planu. Gimnaziju vidim kao mjesto stvaranja ozračja koji nazivam "spogovskim" duhom, mjesto u kojem učitelje, roditelje i osnivača prožima zajednička želja da naše učenike nosi duh optimizma, nade i radosti koja bi trebalo da bude svojstvena mladima usprkos svim teškoćama koje se oko nas zbivaju. Iz njih zrači "spogovski" duh, pečat odrastanja i formiranja u krilu ustanove čiji je osnivač SPC - zaključio je Lalić.