Bivša novinarka i današnja turistička djelatnica Hloverka Novak Srzić pokazala je ovih dana kako za najsposobnije kadrove nije važna konkretna stručna kvalifikacija. Čak ni kad se pačaju u stote djelatnosti, ni kad nastupaju usuprot zdravom razumu. Ponosna nositeljica čina počasne bojnice Oružanih snaga RH već je godinu i kusur dana direktorica Turističke zajednice Makarska. Da bi to postala, usred natječaja za posao mijenjan je pravilnik koji je od kandidata tražio trogodišnje radno iskustvo u sektoru.

Ona je iznad tih kriterija, a što će i dokazati najnovijom odlukom o ukidanju tradicionalnih ribarskih večeri. Iliti događaja sezone u Makarskoj, od kojeg su živjeli deseci obitelji, a stotinama drugih je bio glavna prilika za javni provod. Manifestacija se isticala bogatom ponudom domaćih jela kojima se velik dio lokalnog življa častio isključivo tad. Vjerovali ili ne, i na Jadranu ima ljudi koji nemaju priliku često kušati hobotnicu ili svježu tunu, dok će ih odsad jesti onda kad im riba sama iskoči iz mora.

Novak Srzić je pojasnila svoju odluku: ‘Makarska je postala preveliko mjesto za ribarske večeri iza kojih bi nam ostajala samo masnoća, i sve se to pretvorilo u ljetni vašar kakav više nećemo gledati po rivi.’ Obećala je i da će se dijelu ljudi na neki način omogućiti brodski prijevoz za ribarske večeri u drugim, okolnim manjim mjestima. Nije spominjala orijentaciju na vrhunski turizam umjesto pučkog veselja, mada sve sluti na tu vrstu vizije i misije.

Valjda je mislila na masnoću po ulici, ne u krvi – ipak je riječ uglavnom o morskim specijalitetima – ali nije jasno o kakvom je točno problemu riječ. Ako je na stvari pitanje komunalno-sanitarno, suočeni smo s rješenjem za javno-higijenske poteškoće općenito, umjesto intenzivnijeg pranja ulice. Tako možemo doskočiti i hiperemisiji ugljičnog dioksida ili zatrpavanju prirode plastikom. Za početak, bez alternative zabraniti sve djelatnosti koje imaju veze s potrošnjom naftnih derivata i ambalažiranjem robe najšire potrošnje.