>

novosti logo

Politika / Balkan Politika / Balkan

Pregovori na čekanju

Izbori su na Kosovo doveli novu vlast, ali i uveli novu dinamiku u pregovorima Beograda i Prištine. Unatoč ranijim međunarodnim očekivanjima, trebat će puno truda da se oni opet zakotrljaju

Europska unija i SAD očekivali su da će izvanredni parlamentarni izbori na Kosovu deblokirati pregovore Beograda i Prištine, ali je kosovskim biračima bilo preče riješiti se vlasti ratnih zapovjednika OVK-a kojoj su dva desetljeća davali većinsku podršku vjerujući da će im uz državnu samostalnost donijeti ekonomski i ukupni društveni razvoj. Umjesto toga dobili su polupriznatu državu i društvo u kojemu bivši ratni zapovjednici i njihovi politički i ini klijenti žive kao bubrezi u loju, a većina stanovništva životari. Osim toga, pod njihovom se vlašću Kosovo sve češće počelo suočavati i s porazima u međunarodnim odnosima.

Odlazeći ministar vanjskih poslova Kosova Behgjet Pacolli uvjeren je da su njegova i druge stranke dosadašnje vladajuće koalicije poražene na izvanrednim izborima zbog ekonomske stagnacije i međunarodne izolacije kojoj su kosovske vlasti izvrgnute nakon što je Haradinajeva vlada uvođenjem drastičnih dodatnih carina na srpsku robu prouzročila prekid pregovora s Beogradom pod pokroviteljstvom EU-a. Pacolli o tome ne govori, ali kosovski analitičari smatraju da su dosadašnje opozicijske stranke Samoopredjeljenje Albina Kurtija i Demokratski savez Kosova Ise Mustafe uvjerljivo pobijedile i zbog korupcije, nepotizma i kriminala koji su pod vlašću ratnih zapovjednika OVK-a zarobile kosovsku državu i društvo.

Rezultati izbora pokazali su zapravo da je propao pokušaj Ramusha Haradinaja, uz manje ili više otvorenu podršku i svih drugih OVK-ovih ratnih zapovjednika, da zaoštravanjem odnosa s Beogradom i prekidom Briselskih pregovora primire nezadovoljstvo birača zbog ekonomskog propadanja, masovne nezaposlenosti, lošeg zdravstva i obrazovanja, korupcije i kriminala… Samoopredjeljenje (25,7 posto glasova birača) i Demokratski savez Kosova (25 posto) uvjerljivo su pobijedili i zajedno će imati oko 60 zastupnika od ukupno 120 koliko ih ima kosovski parlament. Demokratska partija Kosova, čije je vodstvo preuzeo Kadri Veseli nakon što je Hashim Thaci izabran za kosovskog predsjednika, dobila je nešto preko 21 posto glasova, a Haradinajeva Alternativa za budućnost Kosova desetak posto manje. Izborni prag je prošla samo još Srpska lista (preko šest posto) osvojivši svih deset zastupničkih mjesta koja su Ustavom zajamčena srpskoj manjini. Limajeva i Pacollijeva lista ostala je tik ispod izbornog praga i male su šanse da će ga preskočiti nakon naknadnog brojanja dopisnih glasova birača. Ako bi se kojim slučajem to dogodilo, njihovoj bi koaliciji pripalo šest zastupničkim mandata, a uglavnom bi ih izgubili pobjednici izbora, što bi im otežalo stvaranje parlamentarne većine.

Premda su izbori pokazali da se europska i američka očekivanja dobrano razilaze s većinskim očekivanjima kosovskih birača, odmah po njihovu održavanju u prvi plan se i dalje gura priča o nastavku pregovora Beograda i Prištine. I lider Samoopredjeljenja Albin Kurti kao izborni pobjednik i prije nego što je započeo pregovore s Demokratskim savezom Kosova o formiranju većinske koalicijske vlasti više priča o odnosima s Beogradom i preispitivanju svih do sada potpisanih sporazuma pod okriljem EU-a i SAD-a, nego o politikama koje će voditi njegova vlada kako bi promijenila naslijeđenu lošu ekonomsku sliku Kosova. Pogotovo se okomio na Srpsku listu prijeteći da će joj uskratiti ustavno pravo da odlučuje o zajamčenoj ministarskoj funkciji koja pripada srpskoj manjini jer je pupčanom vrpcom povezana s Beogradom i ne priznaje kosovsku samostalnost. No kako Kurtijevi razlozi nisu bili zapreka da Srpska lista slobodno i legalno djeluje na Kosovu i sudjeluje na izborima, njegove najave već sada su u koliziji s kosovskim propisima i vode ga u sukob ne samo s deset izabranih srpskih parlamentaraca i Beogradom, nego i s EU-om i drugim međunarodnim organizacijama i institucijama, a vjerojatno i SAD-om kao najmoćnijim patronom kosovske države.

Kurtijeva postizborna zaokupljenost odnosima sa Srbijom i Srbima, ali i snovima o formiranju federacije Kosova i Albanije, zapravo je kretanje linijom manjeg otpora jer puno teži posao ga čeka pri formiranju vladajuće koalicije, a pogotovo prilikom preuzimanja vlasti i suočavanja s naslijeđenim strukturama i politikama u njezinim institucijama koje još uvijek u svojim rukama čvrsto drže dosadašnji vladari Kosova. EU i SAD i nakon održanih izbora ponavljaju da i od novih kosovskih vlasti očekuju da odmah ukinu dodatne carine na robu iz Srbije i BiH i nastave pregovore s Beogradom o normalizaciji međusobnih odnosa.

Uočljivo je, međutim, da EU više ne inzistira na rokovima i brzom postizanju sporazuma, a da se Trumpovoj administraciji izgleda žuri da što prije natjera Beograd i Prištinu da postignu trajni sporazum. Na to ukazuje Trumpova odluka da pored posebnog američkog izaslanika za Balkan Matthewa Palmera imenuje i američkog ambasadora u Njemačkoj Richarda Grenella za posebnog izaslanika za pregovore Beograda i Prištine. Grenellov zadatak očito će biti da srpskim i kosovskim vlastima puše za vratom i tjera ih da što prije raspetljaju svoje odnose. Mali Trump, kako su mediji nazvali Grenella, već ovoga tjedna zaputio se u Beograd i Prištinu kako bi nametnuo američki ritam njihovim pregovorima. Simptomatično je da je istovremeno Čile, kao domaćin ovogodišnjeg okupljanja zemalja članica Interpola, iznenada pozvao i kosovske predstavnike da na njemu sudjeluju, iako je lani odbijen zahtjev Kosova da bude primljen u Interpolovo članstvo, a očekivalo se i da novi zahtjev kosovske vlasti neće tako brzo opet podnositi, pogotovo ne nakon raspisivanja izvanrednih izbora. No ne bi bilo iznenađenje da Grenell i američka administracija od Srbije sada zatraže da odustane od protivljenja članstvu Kosova u Interpol kako bi zauzvrat nova kosovska vlast odustala od drakonskih carina i ubrzala pregovore s Beogradom.

Američka žurba dodatno pojašnjava i nedavne poruke njemačke kancelarke Angele Merkel da Njemačka i EU neće inzistirati na rokovima u pregovorima Beograda i Prištine, već će im važnije biti postizanje sveobuhvatnog trajnog sporazuma koji će stabilizirati i njihove, ali i regionalne odnose. Kako je i Bruxelles donedavno najavljivao da će srpsko-albanske pregovore završiti u mandatu prošlog saziva Europskog parlamenta i Europske komisije, poruka Angele Merkel bila je jasan znak da će EU i njezine članice opreznije i sustavnije nego do sada koordinirati pregovore Beograda i Prištine, vodeći računa i o činjenici da će se u Srbiji za pola godine održati redovni parlamentarni izbori, a i na Kosovu se pokazalo da predizborno razdoblje nije vrijeme za njihovo vođenje.

I analitičari kosovskih procesa procjenjuju da će formiranje vlasti potrajati do konca godine pa malo tko očekuje da će se pregovori ozbiljnije nastaviti prije kasnog proljeća i ljeta sljedeće godine kad bi trebala profunkcionirati nova postizborna srpska vlast. Američka administracija može pokušati isforsirati da pregovore nastave voditi predsjednici Vučić i Thaci, ali nova kosovska vlast već je najavila da neće dopustiti da Thaci ostane glavni kosovski pregovarač nego će njegovu ulogu preuzeti nova parlamentarna većina. Zbog svega toga kosovski izbori očito nisu ni za milimetar približili nastavak Briselskih pregovora, već su otvorili i neke nove dileme, a sudeći po prvim izjavama Kurtija i njegovih potencijalni koalicijskih partnera iz Demokratskog saveza na dnevni red mogla bi doći i revizija već postignutih sporazuma, na što već sada iz Beograda dolaze reakcije da u tome ne želi sudjelovati. Izbori su na Kosovo doveli novu vlast, ali i uveli nove vjetrove i dinamiku u pregovorima Beograda i Prištine i trebat će puno vremena i truda da se oni opet zakotrljaju, unatoč ranijim europskim i američkim željama i očekivanjima. Pogotovo u svjetlu izjave budućeg inoministra Europske unije Josepa Borrella da ‘dokle god ga ne priznaju Rusija, Kina i Indija, Kosovo ne može biti država’.

1/1