>

novosti logo

Kronika Kronika

Prva feministkinja Prigorja

Križevčani se u povodu Osmog marta prisjetili nekoć slavne drugarice: Tekstilna radnica Mileva Cetušić za ženska prava i slobode borila se prije Drugoga svjetskog rata u Argentini, a među prvima se pridružila i partizanskom oslobodilačkom pokretu

U povodu Međunarodnog dana žena, Osmog marta, skupina građana položila je cvijeće pred spomenik Milevi Cetušić na gradskom groblju Križevaca.

Jedna od najpoznatijih ličnosti hrvatskoga ženskog, radničkog i antifašističkog pokreta prošlog stoljeća, ta tekstilna radnica rođena je 1907. godine u Vojakovačkom Osijeku, a umrla 1972. godine u Križevcima. Svoju je borbu za ljudska, poglavito ženska prava i slobode započela već u dvadesetim godinama života. Osim u prigorskim radničkim i ženskim udruženjima aktivnošću se istakla i u Argentini, gdje je sa suprugom Draganom živjela i radila između 1928. i 1932. Tokom četiriju godina provedenih u Buenos Airesu bila je sudionicom niza društvenih i političkih događanja presudnih za razvoj argentinskog društva, ali je radi svojih ljevičarskih i feminističkih uvjerenja zajedno s mužem deportirana u domovinu, tadašnju Kraljevinu Jugoslaviju, u kojoj je nastavila s djelovanjem.

Među prvim njezinim aktivnostima po povratku u rodni kraj bilo je osnivanje KUD-a Seljačko kolo te ogranka Komunističke partije Jugoslavije u Vojakovačkom Osijeku. Pored folklora, Kolo se bavilo opismenjavanjem žena, djece i mladeži, popularizirajući pritom ideje socijalizma.

Drugi svjetski rat započeo je za Milevu i ostale stanovnike njezina rodnog sela velikom tragedijom: nedugo nakon uspostave NDH, njezin je suprug kao istaknuti prigorski komunist sa skupinom drugova uhapšen i ubijen u zloglasnom ustaškom logoru Danica kraj Koprivnice. Nakon njegove smrti, kako bi i sama izbjegla kobni stisak fašističkog režima, hrabra žena u najboljim godinama postaje vođom kalničkih partizana i antifašista koji su se nazivali Šojkinom grupom, po njezinu kodnom imenu; nešto kasnije, kao komandantica Kalničke partizanske čete u sklopu 17. slavonske brigade, dokazat će se u borbama kod Voćina, pa postati članicom kotarskog Narodnoslobodilačkog odbora Križevaca te okružnog NOO-a Bjelovara.

Od osnivanja Prosvjete 1943. godine bila je aktivna i u najznačajnijem srpskom kulturnom društvu u Hrvatskoj, pa – uz istaknute članove tadašnjeg ZAVNOH-a – sudjeluje u radu Predsjedništva. Po završetku rata, dočekale su je još važnije i značajnije političke dužnosti i društvene obaveze: od ljeta 1945. godine radila je u Zagrebu i Beogradu. Od Trećeg zasjedanja AVNOJ-a na kojem je bila predstavnica AFŽ-a prošla je put do republičkih i federativnih partijskih državnih tijela. Uz članstvo u Glavnom odbora AFŽ-a za Hrvatsku, ostaje članicom križevačkog ogranka antifašistkinja, a potkraj prve poratne godine postat će jednom od prvih osam zastupnica u Saboru Republike Hrvatske: pored nje, to su bile Milka Kufrin, Anka Berus, Maca Gržetić, Kata Pejnović, Cvita Gilić, Ana Mrkoci i Beška Frntić.

U doba SFRJ, jedna od križevačkih ulica nazvana je po bračnom paru Cetušić, ali je to ime, na inicijativu HDZ-ovih gradskih vijećnika, izmijenjeno ranih 1990-ih. Možda i zbog toga, Milevina se društvenog doprinosa danas prisjete tek malobrojni Prigorci, koji nisu zaboravili što je sve dobroga zajednička borba žena, radnika i antifašista donijela cijelome kraju i bivšoj državnoj zajednici republika i pokrajina.

- Bila je to velika i poznata žena, prva partizanka Prigorja. Sjećam se da je bila aktivna u Saboru, AFŽ-u, Prosvjeti i drugim institucijama i organizacijama, da bi danas bila zaboravljena a njezin rad obezvrijeđen, Ipak, dobro je što još ima onih koji je se sjećaju i poštuju – kazao nam je jedan od članova skupine građana koji su samoinicijativno položili cvijeće na grob znamenite feministkinje i antifašistkinje iz Križevaca.

1/1